Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ZA  ŠAKU  ŠKUDA      (27.03.2011.)

Teško je objasniti zašto je Hrvatima važniji san o slobodi od slobode same

Trebalo bi uvesti nagradu 'Zlatna škuda' za one koji su doprinijeli slabljenju hrvatske gospodarske neovisnosti. Konkurencija je za ovu nagradu vrlo velika. Trebalo bi, zatim, potaknuti snimanje igranoga filma koji bi imao naslov 'Za šaku škuda'. Za film bi bilo poželjno angažirati i nekoliko stranih glumaca radi uspjeha na inozemnim festivalima, ali stranac nipošto ne bi smio igrati glavnu ulogu jer nijedan stranac ne može uvjerljivo odglumiti sanaderovski smiješak, brozovsku gestu, tu mesićevsku dubinu, račanovsku dikciju, budišijansku hamletovštinu, bebićevsku rafiniranost, jergovićevsku autodestruktivnu strast, josipovićevsku pravdoljubivost i taj vidošević-mudrinićevski stjecalački entuzijazam ...

Svojedobno je u ona epska vremena devedesetih, kad je atavistički nagon za državom Hrvatima bio zamračio zdrav pogled na stvari, Večernjakov komentator Milan Ivkošić kroz povijest višekratno hrvatsko primicanje žuđenoj slobodi, primicanje koje je uvijek završavalo razočaranjem u zadnji čas, slikovito odredio kao coitus interruptus iliti prekinuti snošaj.

Dobro pogođen odabir latinštine autora izbavlja od primisli na vulgarnost te njegovoj zamjedbi priskrbljuje dostojanstvenu patinu dugovjeke uporabe latinskoga kao diplomatičkoga i književnoga jezika u hrvatskoj povijesti s jedne, i dijagnostičku ozbiljnost, s druge strane. S distance od gotovo dva desetljeća čini mi se kako je politički narod hrvatski toliko svikao na tu nedovršenost, tu prekinutost 'taman pred', da ju pošto-poto hoće sačuvati i nakon što je, zahvaljujući Bozžoj providnosti i Tuđmanovoj nasrtljivosti, stečena nacionalna sloboda i međunarodno priznata državnost.


Nakon 2000. silni su napori učinjeni da se stanje nacije uskladi s Ivkošićevom dijagnozom. Povijest će, recimo, zaboraviti jednoga Jozu Radoša ili Ivu Škrabala. A ne bi trebala, jer su ta dva velika mala čovjeka dala sve od sebe kako bi se to stanje nedovršenosti očuvalo i ojačalo. Nepravedna povijest će također, kako stvari sada stoje, Ivu Sanadera zapamtiti samo kao Ali Dugobabca s četrdeset torbara, a taj je stasiti Dugobabac učinio možda više od ikoga drugoga u ovoj zemlji da ista ta zemlja propadne kako bi se mogao očuvati san o nekom budućem oslobođenju!
Teško je, naime, profanom umu i prostom puku objasniti zašto je hrvatskome čovjeku važniji san o slobodi od slobode same, koja po definiciji znaći smrt takvoga sna.

Nitko ne snatri o onome što ima! Ali prostacima su nedokučivi krivudavi putovi lukavoga Uma Povijesti. Da nisu, profani um bi znao da je sloboda smrt hrvatskoga bića te da su, sukladno tomu, oni koji predano rade na odgađanju slobode pravi čuvari nacionalne posebnosti, nacionalisti par excellence. Zamislite, molim vas lijepo, što bi bilo da smo bili slobodni cijelo to vrijeme, kako bi nam monotono povijest izgledala!?
Ostali bismo bez predivne legende o kletvi kralja Zvonimira, bez krasnih stihova Gajevih, Demetrovih, Harambašićevih, Kranjčevićevih, Matoševih, a ni Slamnigu se ne bi posrećilo da u jedan stih sažme najveći nacionaini ep: Oj, Kroacijo, opet se jedan ribama bacio. Što bi radili Kvatemik i Starčević, što Zrinski i Frankopani da smo se, ne daj Bože, slobode prerano dokopali!? Morali bismo se međusobno gložiti da ne bje milosrdne Austrije. Povijest bi nam bila dosadna, sitničava i račundžijska poput švicarske ili nizozemske, isključivši prekomorske avanture ovih potonjih. Ali za to je zaslužan Atlantik. Sve bi nam se svodilo na profit i dosadno građansko životarenje, bez palih junaka (slava im!) i herojskih gesta. Užas!

Bošnjaković - nova 'zvijezda'


Zato kada proklinjete Sanadera ili škrgućete zubima na Mesića, prisjetite se njegova poučka da Hrvatska uvijek pobjeđuje. Kad pobijedi, pobijedila je; kada izgubi, opet je pobijedila jer je potvrdila svoju bit o kojoj govori Ivkošićeva dijagnoza. Pabirčari dubokoumnih misli velikih ljudi sigurno ne će zabilježiti Mesićevu izjavu o tome kako je Hrvatska u II. svjetskom ratu dvaput pobijedila, a trebali bi jer upravo te mudre riječi zrcale spomenutu povijesnu bit Hrvatske, u kojoj je pobjeda tek pobjeda, a samo poraz je istinska potvrda. Zato ne treba klonuti pred najezdom nezreloga nezadovoljstva koje se širi pukom. Puk je rusoovski dobar ali neupućen! Pa misli da su dva i dva četiri, da je poraz poraz, sramota da je sramotna, a izdaja samo izdaja. Ne smije se posustati, mora se ustrajati i narodu utuviti u glavu da su u svjetlu dijalektičkoga razvitka hrvatske samobitnosti poraz i izdaja sinonimi za pobjedu i domoljublje.
Srećom, takvih domoljuba u redovima hrvatskih elita nikada ne manjka. Neustrašivi borac za prava inozemnoga kapitala na hrvatske resurse Borislav Škegro hrabro se i beskompromisno zalaže za prodaju voda, šuma jer svega što u Hrvatskoj hoda, teče, leti, gmiže il' miruje, no klerikalne snage na čelu s reakcionarnom Crkvom zaplotnjački podmeću klipove progresivnome projektu Čovjeka s Bocom Skupog Pića u Unutarnjem Džepu.
No ne treba sunmjati da je zastoj samo privremen i da će progres pobijediti. I da ćemo jednoga lijepoga dana na televiziji vidjeti Borislava kako nam objašnjava da su Sabor, Akademija, sveučilista, instituti, vojska, policija, Vlada i lokalne vlasti, država kao takva, postali neučinkoviti, tromi i preskupi za održavanje te ih treba pod hitno privatizirati.
Ministar Bošnjaković, nova zvijezda na nebu hrvatskoga novoga patriotizma, pokazao se iznimno staloženim u slučaju branitelja Purde. Dok Slobodanka Purda plače, a Purdini suborci jedva suzdržavaju suze nemoći, razočaranja i bijesa, hrabri ministar niti pisnu, nit' zubima škrinu. Njegova nepokolebljiva vjera u bosanskohercegovačko i srbijansko pravosuđe primjer je nesebičnoga, velikodušnoga prepuštanja sudbine vlastitih građana pravednosti inozemnih sudova. Zlobnici bi rekli 'lako je tuđim gloginje itd.', ali te sitne duše nikada ne će pojmiti što znači graditi nešto veliko, nešto nesebično, nadplemensko, nadnacionaIno, nešto prema čemu su sudbine pojedinaca i tvrdoglavost neiživljenih etniciteta tek neravnine na putu kojim prolazi kotač Povijesti. U nepokolebijivome povjerenju u srpsko pravosuđe ne zaostaje ni predsjednik Josipović. Taj znameniti pravnik i kompozitor zajedno s Borisom Tadićem skladno komponira novi pravni poredak koji će omogućiti da pravne stečevine haaškog eksperimenta svoj život nastave na brdovitome Balkanu.

Preimenovanje RH

Inspiriran našim vrlim predvodnicima i sam sam se osjetio ponukanim iznijeti neke svoje prijedloge u smislu još veće afirmacije domoljubnoga aktivizma, kao i neke o tome kako bi se takav rad još bolje stimulirao i nagrađivao. Nije mi do samoisticanja i rad sam se odreći svih eventualnih materijalnih ili kakvih drugih prava koja bi eventualno proizašla iz autorskog prava.


Želim samo biti na korist svome napaćenome narodu koji je na svoju patnju svikao i zavolio ju te ju čuva kao zjenicu oka svoga. Prijedlog prvi. Treba uvesti nagradu 'Zlatna škuda' kojom bi se nagrađivali najvrjedniji pregaoci s područa gospodarstva koji su svojom aktivnošću bitno doprinijeli slabljenju hrvatske gospodarske neovisnosti te tako povratili naciji dio njezina identiteta koji se, kao što smo ustvrdili, temelji na nedovršenosti, na neispunjenosti, ukratko na nerealiziranosti. Ne ću nikoga predlagati, ali konkurencija je za ovu nagradu, priznat ćete, vrlo velika.


Prijedlog drugi. Potaknuti snimanje cjelovečernjega igranoga filma koji bi trebao na taj popularni način predstaviti borbu i nastojanja naših domoljuba posebnoga kova. Naslov bi mogao biti 'Za šaku škuda' ili nešto slično. Za film bi bilo poželjno angažirati i nekoliko stranih glumaca radi uspjeha na inozenmim festivalima, ali stranac nipošto ne bi smio igrati glavnu ulogu jer to nijedan stranac ne može uvjerljivo odglumiti. Taj sanaderovski smiješak, tu brozovsku gestu, tu mesičevsku dubinu, tu račanovsku dikciju, tu budišijansku hamletovštinu, tu bebićevsku rafiniranost, tu jergovićevsku autodestruktivnu strast, tu josipovićevsku pravdoljubivost, taj vidošević-mudrinićevski stjecalački entuzijazam ... ne, to ne može stranac odglumiti!


Prijedlog treći. Iako je to vjerojatno složena procedura, trebalo bi razmisliti o preimenovanju Republike Hrvatske u Buduću Jugoslavensku Republiku Hrvatsku (BJRH). Tako bi se izašlo u susret europskim naputcima o što tješnjoj regionalnoj suradnji. Ali i u ukazalo na zagarantirano održanje Ivkošićeve dijagnoze unatoč ovome najnovijemu eksperimentu s državom. Meni se ova ideja sviđa i zbog svoje elegancije, to jest estetske vrijednosti. Ta estetska vrijednost predloženoga imena izvire iz prepoznavanja simetrije kao sveprisutnoga obrasca u prirodi, društvu i povijesti. Na krajnjem jugoistoku novotvorevine projektirane u mudrim europskim glavama nalazi se Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (BJRM), a nakon preimenovanja Hrvatske na krajnjem sjeverozapadu iste te tvorevine nalazila bi se Bivša Jugoslavenska Republika Hrvatska (BJRH).

Zar to nije slatko?!

Piše Damir Pešorda
Hrvatski list, 3. ožujka 2011.

Daljnji članici iz Hrvatskog lista

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch