Autorica je devet mjeseci istraživala koliko istine ima
u onome što se o Švicarcima misli, ili oni sami o sebi
pričaju. Prelistala je brdo knjiga i novina, te
razgovarala s mnogim stručnjacima. Kaže da je i sama
bila iznenađena koliko je legendi pronašla. 312 zabluda
koje su duboko ukorjenjene u duši Švicaraca, opisala je
u svojoj knjizi.
S podesta
je srušila sveprisutnoga Wilhelma Tella i nezaobilaznu
Heidi. Tell nikada nije postojao, kaže ona, a junačko
gađanje strijelicom jabuke na nečijoj glavi, postoji
i u pričama Irske, Finske i Engleske. Heidi nije ikona
zdravog brdskog svijeta, nego skroz nesigurna
djevojčica u strahu da će izgubiti tu svoju domovinu.
Sve to nije promijenilo njezinu sliku o Švicarskoj.
Kaže da svako društvo treba priče o svojim herojima,
one ih drže zajedno. Svoju zemlju voli iznad svega,
iako je ponekad morala napraviti i gorka iskustva.
Primjerice, 70-godina se angažirala za pravo glasa
žena u svome kantonu Appenzel Ausserrohden i morala
čak tri puta progutati gorku pilulu poraza, što joj je
teško palo. S tim porazima se u međuvremenu pomirila.
Kao svaka tipična Švicarka svoga vremena, bila je
prvo "samo" majka svoje četvero djece. Tek kada su
djeca poodrasla, s njenih 38 godina, izučila je za
knjižničarku, potom je radila kao novinarka, a onda
je napravila karijeru kao novinarka kulturnih priloga
i autorica.
NEKOLIKO IZVADAKA IZ KNJIGE
"ŠVICARSKI LEKSIKON POPULARNIH ZABLUDA"
Postoji li stvarno Betty Bossi?
Zovu je još i vilom svih švicarskih kuharica! Ona nije
izmišljotina 'prefriganih' oglasivača, nego stvarno
postoji i zove se Emmi Creola-Maag. Sredinom 50-tih
godina prošlog stoljeća sama si je dala ime Betty
Bossi. Bossy se zvala njena poznanica, a Betty joj je
zvučalo solidno. Prva Betty Bossi pošta (letak) izašao
je u travnju 1956. godine. U međuvremenu je Betty
Bossi postala solidno poduzeće s godišnjim prometom
od oko 100 milijuna franaka.
Geranije
Cvijeće geranije, navodno su
švicarske. Ali, nije točno. Geranije pripadaju u obitelj "vilino oko" i potječu
iz Južne Afrike. Prvo su ih prisvojili Švabe, no od vremena kada su geranije
ukrašavale "Švicarsko selo" na Nacionalnoj izložbi 1939. g., ta se biljka
udomaćila, te cvjeta i krasi bezbrojne balkone.
Chalet
Tipična švicarska drvena kuća? Da, ali
konstruirali su je strani arhitekti mješavinom stila kuća u Berner Oberland i
onih u Waadtland-u. Engleski arhitekti Robinson i Hunt ponudili su oko 1800.
godine prvi puta "Swiss cottages" - montažne kuće iz kataloga, koje su se
prodavale kao vruće pecivo.
Fondue
Švicarsko nacionalno jelo od topljenog
sira, nije švicarska kreacija. Grčki pjesnik Homer još je u 8. st. prije Krista
pisao o jelu od ribanog kozjeg sira, vina i bijelog brašna. Kako je recept
stigao do stočara u Savoyu, koji su ga smješali pred Švicarcima, a ovi ga
preuzeli, nije poznato.
Švicarska
Švicarska nije jedina zemlja toga
imena. Na svijetu postoje 191 Švicarske, samo u Njemačkoj ih ima 67 -
primjerice Saksonska i Franačka Švicraska. I u drugim zemljama se posebno
atraktivna mjesta zovu Švicarska. U Nambiji to je jedno kameno brdo, a u Grčkoj
jedan pašnjak na brdu Athos.
Švicarska
nema rudnog blaga?
Nije točno, ona ga itekako ima. Iz
lagera zemnog plina u Entlebuchu, 80-tih godina prošlog stoljeća isporučivano je
75 milijuna kubičnih metara plina - no, to je nažalost bio posao s gubitkom. U
Entlebuchu osim toga ima i zlata. Svi potoci u kojima se nekada ispiranjem
pronalazilo zlato, još uvijek u svojoj vodi nose zlatne pahuljice. Zlatne mine u
Wallisu bile su u srednjem vijeku nadaleko poznate, također i one u Val
Sumvitg GR. Jedan istraživač metala naišao je 2000. g. na kvarc žilu i u njoj
više od kilogram zlata.
Švicarska
je zemlja mira
Krivo! Mir u Švicarskoj postoji tek u
novije vrijeme. Prvi Saveznici (Eidgenossen - Švicarci) bili su svadljivi poput
kokotića. U lovu su znali 'uloviti' i tuđu stoku, a onda je bilo svačega, pa i
planiranih osveta. Još u 15. stoljeću Švicarska je bila šarolika nakupina
rođačkim odnosima povezanih i često posvađanih malih državica. U 16./17. st.
bilo je religioznih ratova, u 19. st. čak i građanskih.
Priredila D. Gaupp
Izvor: Glasilo HKZ
-Društvene obavijesti broj 110 |