Za sve ostale tegobe, nezadovoljstvo, tlačenje ljudskih
prava većine građana, uništavanje zdravog nacionalizma
na koje imaju pravo svi narodi u svim članicama EU,
nametanja oprosta i zaborava za sve zločine i ratnu
štetu koju je prouzrokovao agresor i domaći naoružani
pobunjenici, kriva je politička "elita" iz komunističkog
režima, i njihovi potomci kao kreatori Ustava Republike
Hrvatske i njegovih promjena, kao i svih zakona bez
javne rasprave.
Krivi su i građani sami i mnoge udruge. Ne čitaju se
temeljito zakoni i njihove mnogobrojne izmjene. Pišu
se razne zamolbe ministrima, premijerima i
predsjedniku države za njihovu intervenciju u
donošenju pravednijih propisa ili razjašnjenju već
postojećih. Neki ne odgovaraju ili odgovore samo
formalno, dok predsjednik države kao vješti
manipulator nađe riječi za umirenje, ali ne posreduje
nigdje.
Treba slušati njihove odgovore u kojima po koji put
upućuju molitelje da se drže procedure i traže
zakonska rješenja, jer mi imamo demokraciju. Od njih
se ne može dobiti poštena pomoć, jer oni sami su i
tvorci ovog kaosa, ne dozvoljavaju normalizaciju
međuljudskih odnosa, već stalno stvaraju sukobe, sve,
sve samo nemojte razmišljati o gospodarskoj i
financijskoj krizi. Tome doprinose i:
A) Ustavni zakon o manjinama.
1) U NN 51/00 objavljen je Ustavni zakon o izmjenama
i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima,
slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica
ili manjina u RH.
2) Na početku Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama
poziva se na sve Konvencije o ljudskim pravima, a koje
potpisala i RH. Trebalo bi usporediti odredbe našeg
zakona i koliko on odstupa od međunarodnih konvencija
i zbog čega.
3) Sa člankom 43. tog zakona ukida se odredba čl.4.,
st.1. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih
manjina NN 51/00 koji je glasio: "Ravnopravna službena
uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje
se u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim
pravima i slobodama ... u RH, Okvirne konvencije za
zaštitu nacionalnih zajednica ili manjina Vijeća
Europe i ovoga zakona po sljedećim uvjetima: toč.1.
Kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na
području općine ili grada čine većinu stanovnika, u
skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i
slobodama i o pravima etničkih i nacionalni zajednica
ili manjina u RH-oj, Okvirnom konvencijom za zaštitu
nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom."
4) Većinu stanovnika zamijenili su s 1/3 stanovnika.
5) Donesen je Zakon o uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina u RH-oj i Zakon o odgoju i
obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina -
objavljeni u NN 51/00 - s nadopunom. N.pr. u čl.3.
ZoOiO je navedeno: "Čl.3 - Školska ustanova s nastavom
na jeziku i pismu nacionalne manjine može se osnovati
i za manji broj učenika od broja utvrđenog za početak
rada školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku."
Je li ministar Jovanović upoznat sa sadržajem tog
članka? Za nastavu na hrvatskom jeziku i pismu
zatvaraju se male seoske škole ili nepotpuni razredi,
a malobrojno stanovništvo u tim mjestima je i zbog
školskih problema primorano na seobu. Za njihovu djecu
i učitelje nema novca. Za koga školujemo, na teret
našeg proračuna, đake na srpskom i ćiriličnom pismu?
B) Zakon o oprostu, aboliciji ili amnestiji, što je
to u stvarnosti? Taj zakon mogu možda razumjeti,
stradalnici, branitelji i pravnici.
1) U NN 80/96 objavljen je Zakon o općem oprostu od
kaznenog progona i postupka čl.1. počiniteljima
kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni
ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom
pobunom ili oružanim sukobima u RH. Oprost se odnosi i
na izvršenje pravomoćne presude izrečene počiniteljima
kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka. Oprost od
kaznenog progona i postupka odnosi se na djela
počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23.
kolovoza 1996.
2) U članku 3. je navedeno koja djela su izuzeta od
oprosta za kaznena djela u čl.1. ovo iziskuje
višesatno proučavanje članaka iz raznih zakona.
3) U članku 6. su poništeni Zakon o oprostu od
krivičnog progona i postupka za krivična djela
počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv RH-e NN
58/92 i 39/95 i Zakon o oprostu počiniteljima kaznenih
djela s privremeno okupiranih dijelova područja
vukovarsko-srijemske i osječko-baranjske županije NN
43/96.
4) Popis više tisuća aboliranih nije poznat, valjda
nije zanimljiv mnogim pogotovo ministru branitelja.
Tko su abolirani? Hoće li netko od njih dobiti i stan
u gradovima izvan i na PPDS? Konstantno su pozivani da
se prijave za stambeno zbrinjavanje, jer su jadne
izbjeglice do 1992. I njihov popis nije javan. Zbog
čega?
C) Još jedan kamen smutnje predstavlja Sporazum
između HDZ-a i SDSS-a o suradnji u Vladi RH i
Hrvatskom saboru od 10. siječnja 2008. potpisan od Ive
Sanadera, Vojislava Stanimirovića, Milorada Pupovca i
Ratka Gajice. A po njemu je i dalje vladala gospođa
Kosor. Posebno je upitan članak VII. Institucije
manjinske samouprave. Je li on bio potvrđen u
Hrvatskom saboru? Je li na važnosti i danas kod druge
strukture vlasti?
D) Očekuju nas ponovne polemike i suprotstavljanja
po pitanju povlačenja tužbe protiv Srbije u Den Haagu
radi genocida i ratne štete.
Odgovara li dijelom i Crna Gora? Jer i ta tužba se
može tiho povući bez javne rasprave.
Zamolba: Ponovno molim sve stručnjake i domoljube da
pristupe izradi prijedloga novih u osvrtu navedenih
zakona. Dostavite ih izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Dokazali su da se i ustavni kao i ostali zakoni mogu
mijenjati, anulirati i nadopunjavati. Ako ustraju pri
svome da se Ustavni zakon o manjinama i zakoni ne mogu
mijenjati, jer oni to ne žele, onda preostaje
prikupljanje potpisa za održavanje referenduma.
Piše: Mira Ivanišević, portal hkv.hr
|
