Za one koji su spremni razmišljati izvan konvencionalnih zapadnih narativa

ili kojima je potrebno malo pozadinskih informacija, evo pregleda događaja vezanih uz sukob u Ukrajini:

1989.–1991. – Povjerenje kao temelj

Rusija olakšava ponovno ujedinjenje Njemačke, pristaje na raspuštanje Varšavskog pakta i povlači svoje trupe iz Istočne Europe. Moskva daje prednost suradnji nad konfrontacijom. U veljači 1990. vodeći zapadni političari – uključujući Hansa-Dietricha Genschera i Jamesa Bakera – uvjeravaju Rusiju da neće biti širenja NATO-a na istok. Rusija vjeruje ovom obećanju.

Ali dok se Moskva razoružava, američke trupe ostaju stacionirane u Njemačkoj. Ravnoteža snaga se mijenja – ne u korist Rusije.

2001. – Pružena ruka

Vladimir Putin obraća se njemačkom Bundestagu na njemačkom jeziku, zalažući se za strateško partnerstvo s Europom. Njegova vizija: zajednički sigurnosni prostor od Lisabona do Vladivostoka.

Pljesak u parlamentu – ali slijedi malo političke akcije. Umjesto integracije, Zapad nastavlja težiti širenju NATO-a na istok.

2004. – Prekršeno obećanje

Prijavom baltičkih država, NATO se pomiče izravno na rusku granicu. Korak po korak, gotovo sve bivše članice Varšavskog pakta integrirane su u zapadni vojni savez.

Iz ruske perspektive: jasno kršenje povijesnog povjerenja.

2014. – Prekretnica u Ukrajini

U Ukrajini je, nakon mjeseci prosvjeda, svrgnuta izabrana, proruska vlada. Moskva događaje doživljava kao promjenu vlasti koju podržava Zapad.

Zapadni akteri intenziviraju svoje sudjelovanje u zemlji – politički, ekonomski i vojno. Hunter Biden, sin sadašnjeg američkog predsjednika Joea Bidena, također ulazi u ukrajinski energetski sektor.

Za Rusiju se stječe dojam da se Ukrajina definitivno treba ukloniti iz ruske sfere utjecaja i vojno vezati za Zapad.

2014. – Krim

Na Krimskom poluotoku, gdje je u Sevastopolju stacionirana ruska Crnomorska flota, ruske trupe preuzimaju vlast i održava se referendum.

Moskva tvrdi da je to potrebno kako bi se zaštitili strateški interesi i pretežno rusko govorno stanovništvo. Iz ruske perspektive, tijekom preuzimanja nije ispaljen nijedan metak – za razliku od mnogih drugih geopolitičkih intervencija Zapada.

2014.–2022. – Zaboravljeni rat u Donbasu

U Donjeckoj i Luhanskoj regiji eskalira sukob između Kijeva i proruskih separatista.

Jedinice poput Azovske brigade kritizirane su zbog svoje nacionalističke i krajnje desničarske simbolike. Donbas godinama postaje ratna zona – s tisućama mrtvih.

Iz ruske perspektive, zapadni mediji uglavnom ignoriraju patnju ruskogovornog stanovništva.

2020. – Bjelorusija

Masovni prosvjedi događaju se i u Bjelorusiji. Moskva to vidi kao još jedan primjer zapadnog utjecaja u postsovjetskom prostoru – geopolitičko zadiranje u temeljne interese Rusije.

2022. – Eskalacija

Rusija zahtijeva sigurnosna jamstva: Nema članstva u NATO-u za Ukrajinu / Neutralni status / Autonomija za Donbas
Te zahtjeve SAD i njihovi saveznici odbijaju.

U veljači 2022. Rusija pokreće svoju vojnu intervenciju. Moskva postavlja uvjete za završetak rata: neutralnost, demilitarizaciju, priznavanje Krima kao ruskog teritorija i političku reorganizaciju u Ukrajini.

To je bio samo rezultat desetljeća geopolitičkih promjena, prekršenih obećanja i kontinuiranog širenja NATO-a na istok.

Svatko tko želi razumjeti sukob mora barem uzeti u obzir da Rusija svoje postupke tumači kao sigurnosnu nužnost, a ne kao imperijalni cilj sam po sebi.

Priredila:

Dunja Gaupp, HKZ dopredsjednica

www.hkz-kkv.ch /dg