Da je u našoj zemlji bilo dinamike djelovanja, da je
bilo razvijenog intelektualnog života, da je bilo
hrabrosti zauzeti određeno stajalište o slobodi
zastupati ga, boriti se za njega i snositi odgovornost
za njega na svim tim poljima čimbenika hrvatskog
društva, onda o prevratu, o revoluciji, o nasilju i
lomovima kao sredstvu ostvarenja slobode ne bi bilo
uopće potrebno govoriti ili pisati.
Naime,
razvijene ideje, razvijene političke, socijalne,
ekonomske, vjerske, kulturne i ine ustanove i
organizacije koje hoće djelovati za slobodu i u
slobodi nameću sustav slobode, nameću promjene, nameću
zemlji vlast, vladavinu, sustav rezultantu slobode
civiliziranim i razumnim putem bez većih lomova i
nasilja.
Sve te sile u izgradnji hrvatske slobode u većini su
bile negativne. Razvijenog života nije bilo i zato se
diktatura u RH kao sustav vladavine prirodno formirala
i lagodno vozi. Mi danas imamo totalitarno-diktatorski
sustav, jer nije bilo dovoljno intelektualne
razvijenosti, intelektualne živosti i demokratske
zrelosti. Nije bilo razumijevanja i shvaćanja
demokracije, nije bilo odgovorne djelatnosti hrvatske
inteligencije, odnosno čimbenika hrvatskog društva. S
diktaturom su došle i sve njene negativne pojave:
nazadovanje, nerazvijenost, zaostajanje, i da bi se
danas izbjegao potpuni raspad, rasulo i potop potrebne
su promjene, potreban je preokret. To je postalo naša
nužnost.
Te promjene i taj preokret moguće je ostvariti
jedino prijelazom iz jedne formulacije vladavine u
drugu, odnosno iz totalitarno-diktatorskog sustava u
istinski demokratski sustav.
Taj prijelaz u intelektualno živim sredinama
ostvaruje se lagodno, bez stresa, dok se u
intelektualno zaostalim sredinama on provodi teškim
lomovima i nasiljem. Da bi se u našoj zemlji ostvario
što "lagodnije" potrebna je intelektualna živost i
dinamika. Potrebno je razvijati sve ono što je svih
ovih godina izostalo, a to je odlučnost, hrabrost,
požrtvovnost, volja. To je duh borbenosti ili jednom
riječju revolucionarnost. Time je vjerojatnost za
uspjeh uz što bezbolnije posljedice puno veća.
Današnje stanje
Većina hrvatske inteligencije, na svim poljima,
danas ide linijom ropstva. Ne usvaja ideje hrvatske
slobode kao potpunu ideju hrvatske politike. Tu vlada
idejno-politički relativizam, odnosno ravnodušnost,
neodređen stav, nezainteresiranost, neosjetljivost,
bešćutnost.. Nema demokratske zrelosti i zrelosti za
promjene bilo kojim putem. Hrvatska je danas s malim
izuzecima intelektualno mrtva sredina. Većina, umjesto
revolucionarnog duha, nosi oportunističku i izdajničku
ideju i orijentaciju.
Tek neznatna manjina nosi izvjesne impulse slobode i
razvijenosti. Tu manjinu zločinačko
autoritativno-diktatorski sustav konstantno uništava
na svim linijama, tako da je ta manjina kao takva
preslaba komponenta da bi se mogla nametnuti kao opći
i konačni rezultat procesa promjena i napretka, kao
rezultanta vladavinskog sustava slobode.
Snage hrvatskog društva
Prema činjeničnom stanju hrvatsko društvo može se
podijeliti u četiri skupine snaga i to:
1) Male snage koje u potpunosti odgovaraju narodnim
željama
2) Jake neprijateljske snage koje nose vlast i teror
3) Jake oportunističke snage
4) Revolucionarne snage koje to nisu
Ove dvije posljednje su osobito velika zapreka
razvoju revolucionarnosti , promjenama i preokretu.
Tko su i što su oportunističke snage
Oportunistički karakteri po svojoj naravi su
izdajnički i služnički. To su snage koje varaju sve, i
narod i sebe i neprijatelja. U Hrvatskoj su vješti i
sposobni oportunisti, kad je devedesetih
revolucionarno stanje postalo masovnim, i poslije,
okrenuli sve pothvate u svoju korist i uklonili sve
autentične nosioce revolucije te nametnuli svoju
oportunističku, izdajničku i neprijateljsku liniju kao
ispravnu liniju. Ta linija to je današnje naše stanje
u kojem smo ostali bez slobode u državi, a na kraju i
bez države.
Oni teže samo za konkretnim osiguranjem sreće i
ugodnosti, odnosno za izbjegavanjem svake nesreće,
neugodnosti i nesigurnosti života, a pogotovo smrti.
Njihova ideologija je ideologija osobnih uspjeha u
svim mogućim kategorijama želja, zadovoljstava,
ciljeva, prilika i mogućnosti bez borbe, žrtve,
požrtvovnosti, odricanja, idealizma. Ne podređuju se
idejnom sastavku ili spoju života i zato kod njih
osobito nedostaje i nema idealizma, stalne
požrtvovnosti, revolucionarnosti... Samo osobni
uspjeh, sreća, udobnost i sigurnost i nadasve ubijanje
ideja.
U politici su to predsjednik države, mnogi članovi
vlade, državne uprave, sabora, vojske, sudstva,
političkih stranaka.. Na socijalno-ekonomskom polju to
su mnogi među sindikatima, među ekonomskim
formacijama, zdravstvenim i inim ustanovama, te
posebničkom vlasništvu. U kulturi to su mnogi u
filozofiji, umjetnosti, znanosti, sportu, zabavi i
svim kulturnim ustanovama. Na vjersko-moralnom
području može ih se prepoznati u svim religijama te
vjerskim i moralnim društvenim ustanovama. Te
račundžije za novac i položaj najopasniji su za uspjeh
bilo koje vrste borbe za slobodu. Ti krpelji najveća
su zapreka razvitku revolucionarnosti, revolucionarnim
promjenama i preokretu.
Revolucionarne snage koje to nisu
Naš narod teži stvarnom suverenstvu, potpunoj
slobodi, napretku i sreći. Međutim vjerojatnost da
uspije nije velika, jer je hrvatsko društvo bez
revolucionarnih strujanja u zemlji i dok god ne bude
prožet revolucionarnim strujama neće imati neke
vjerojatnosti da uspije. Revolucionarna strujanja
izostaju tamo gdje ih je inače za očekivati, a to je
domoljubna inteligencija. Međutim umjesto tome narod
se na milost i nemilost našao izručen oportunističkim
strujama koje su najopasnije, jer nose orijentaciju
neuspjeha.
Nameće se pitanje koja je orijentacija hrvatskih
domoljubnih snaga danas? Po svemu sudeći ta
orijentacija je čekanje bez bilo kakve borbe. Većina
hrvatskih domoljubnih snaga danas zauzela je komotan
stav čekanja, a samo kukavice predlažu čekanje bez
borbe, jer da sama borba nema izgleda. Borba svakog
naroda koji stvarno želi slobodu, a naš narod to želi,
uvijek ima izgleda. Takav komotan i kukavički stav,
takva orijentacija rezultirala je potpunim nestankom
iz hrvatskog nacionalnog života istih kao odlučnog
čimbenika domaće politike.
Domoljubne
snage u većini ostale su nepomične i moglo bi se reći
da ne žele stvarne promjene i započimanje borbe za
hrvatski preporod i hrvatsku demokraciju, a to je
vođenje politike mimo želja i osjećaja hrvatskog
naroda. Stoga nisu niti će ikada biti prepoznati na
izborima. Revolucionarne promjene, rušenje ropstva i
ostvarenje novog poretka to je za njih jako vino.
Buntovničkog duha se ima, ali je otpor pasivan. Borba
se svodi na izživljavanje riječima i slovima, a tako
se samo sije sjeme malodušja umjesto sjemena
revolucionarnih promjena. Žali se same sebe dok
nedostaje djelatna volja za borbu i promjene.
Primjetna je nespremnost na osobne žrtve kod mnogih.
Jednom riječju domoljublje ima pasivni i mazohistički,
buntovni ali nerevolucionarni duh.
Djelovanje je folklorno, a njime se Hrvate i sebe same samo ističe kao
jadnike, žrtve sile i nepravde, a sami se ne laćaju borbe. Današnja hrvatska
desno ili domoljubno orijentirana inteligencija u većini nije sposobna
prilagoditi se novim prilikama. Čekaju na dobru volju onih koji podupiru i onih
koji održavaju današnje stanje, a mi Hrvati iz iskustva znamo, i to jako dobro
znamo, da neprijatelji slobode nikada slobodnom voljom ili dobrom voljom ne daju
slobodu, već da ona mora biti zahtjev potlačenih.
Današnja domoljubna desnica, ovakva kakva jest, također predstavlja veliku
zapreku razvitku revolucionarnosti i revolucionarnih promjena u našoj zemlji.
Domoljublje na raskrsnici
Ostaje, ili prijeći u djelatnu borbu s pozitivnim ciljevima i biti spreman
nametnuti svoje rješenje ili se zakukuljiti u otpor bez nade i želje da se išta
ostvari. Odnosno, mora se odlučiti ili na nestanak ili na revolucionarnost.
Savjetuje se, ne više teoretsko razmatranje, nego živa borbena sila u narodnoj
zajednici koja će ispiriti neprijateljske snage koje nose vlast i teror. Jesu li
zreli za to? Ako nisu i narod će propasti, jer narod u pravilu propada ako
njegova inteligencija nije zrela za njegove ideje, želje, osjećaje...
Piše: Mirko
Omrčen
www.hkz-kkv.ch |