|
Prof. dr. Žarko Dolinar 03.07.1920. - 09.03.2003.
Počasni član Hrvatske kulturne zajednice od
17.03.1991.
Rođen je u Koprivnici
od majke Franice rođ. Fridrih i oca dr. Jakova, koji
kao sudac često po službenoj dužnosti mijenja mjesto
rada i življenja. Tako Žarko sa nepunih godinu i pol
odlazi sa roditeljima iz Koprivnice da bi nakon
Sarajeva stigli u Novi Sad, potom Ljubljanu, a onda i
u Zagreb. U Zagrebu maturira, a 1948. diplomira na
Veterinarskom fakultetu. Od 1961. je radio u Zavodu za
anatomiju medicinskog fakulteta u Baselu, bio
izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu, te
predavač na Stomatološkom fakultetu sveučilišta u
Baselu. Uz anatomiju bavio se istraživanjima s
područja histologije, patologije i membriologije, a
znanstvene radove objavljivao u hrvatskoj i inozemnoj
stručnoj literaturi.
|
Školu, kako je jednom sam rekao, nije baš volio, ali u
toliko više sport, napose stolni tenis. Po njegovom
uvjerenju za to su bili krivi geni koje je dobio po
majci, odnosno njenoj obitelji (Fridrih). Godine 1939.
postaje član HASK-a, kojem donosi prvenstvo u
pojedinačnom natjecanju za Hrvatski kup u Bjelovaru
1941., kada osvaja i prvo mjesto na međunarodnom turniru
u Berlinu. Od 1941. do 1945. višestruki je prvak NDH i
reprezentativac u devet međudržanih natjecanja, a
poslije II. svjetskog rata višestruki je prvak
Jugoslavije. Na svjetskim prvenstvima nastupio je osam
puta i osvojio osam medalja.
Uz veliku ljubav prema sportu bio je poznat i kao
strastveni kolekcionar sa 25 različitih kolekcija
(sakupljao je kukce, kutijice šibica i cigareta,
autograme poznatih ljudi iz svijeta kulture, politike
i znanosti, slike domaćih i stranih slikara, snimljene
audio i video kazete, korespondenciju sa nobelovcima,
rektorima, akademičarima, umjetnicima itd.).
Sa svojim sportskim prijateljima, u vrijeme NDH,
pomogao je mnogim Židovskim obiteljima da napuste
Zagreb, za što je dobio najveće izraelsko odlikovanje
Nežidovima - Yad Washem - pravednik među narodima.
U intervjuu koji je ne tako davno dao,
Žarko nam svima poručuje da je život kratak, a smrt će
nas pobrati prije nego svoje kravate iznosimo.
Kao da je slutio da i njegova životna ura otkucava
zadnje minute.
"Učite i priznajte moć genetike. Naučite
osnovno: Panta rhei - sve teče i prolazi. Na ovom
svijetu živi samo jedan tip ljudi - koje možemo
podijeliti na dobre i zle. Bolest, tuga, veselje su
isti posvuda. Nemojte se nadmetati, 'niti svoje
kravate ne bumo ponosili'. Ugledajte se na život Isusa
Krista. Učite, suzbijajte ignoranciju i svaki
ekstremizam - bilo gdje. Klonite se kameleona i
poltrona. A mi ćemo se u ovom nepravičnom svijetu i
nadalje boriti za jedan svijet kakav bi trebao biti.
Bezgranična domovina bezgranično sretnih ljudi koji u
slobodi i standardu bez robovanja ispoljuju većinu
svojih dobrih nasljednih i stečenih kvaliteta.. "
Od dragog nam Žarka opraštamo se stihovima našeg
člana, gospodina Karabina, koje je ispjevao Žarku
povodom 75. rođendana, te pjesmom Lovor ili galge na
hrvatskom i na njemačkom, ispjevanu na osnovu jedne
Žarkove ideje. Ista je objavljena na hrvatskom u
zbirci U začaranom krugu (Zagreb 1989.), a na
njemačkom u zbirci "In der Stille nach dem Hall"
(Pazin/Schaffhausen, 1997.)
ŽARKU
DOLINARU
(za 75. rođendan)
Marijan Karabin
Schaffhausen, lipnja 1995.
Mnogim šikarama
kročio si prvi
u mnogim tamama
probijao se sam;
za ružu u trnju
spreman dati krvi
na mnogoj hridini
bio si - jedini!
Brojne si sa sobom
uzeo pod ruku
ozračio nadom
da postoji dobro;
časno najčudniju
trčao si trku
od blaga vredniju
sročio poruku.
Kad sve što se
zbilo
ostane po strani
a što bude bilo
primakne se blizu
ti stat ćeš ko vjetar
u brezinoj grani
što - i kad utihne
- biti ne prestane!
|
Marijan
Karabin:
LOVOR ILI GALGE
Razgovarah jednom
s prijateljem Žarkom
tko podijeli ljude
i po ključu kakvom
na one što idu
kud većina kreće
i na one rijetke
što po neutrtom
traže put do sreće.
"Sve ovisi o tom
kojim je tko smjerom
krenuo od ploče
pred kojom se svatko
bar jednom našao
s nje da bi obavijest
čudnu pročitao:
- Namjerniče, ovdje puta
dalje više nema
odavle ga svatko
tek vlastitim hodom priprema!"
* * *
I gle,
aleje su prepune
onih što se od ploče vratiše,
lovor ili galge pripremljene
za one što u noć krenuše!
|
Marijan
Karabin:
LORBEERKRÄNZE ODER GALGEN
Von niemandem so gerne
wie von arko Dolinar
wollte ich einmal wissen
wer die Menschen aufteilte
- und nach welchem Schlüssel -
in die, die am liebsten
so wie die meisten gehen
und in die wenigen
die im Unbekannten
ihr Glück zu suchen verstehen.
"Alles hänge davon ab,
wer in welche Richtung ging
nachdem er von der Tafel
- vor der jeder einmal stand -
die seltsame Botschaft las:
- Wanderer, von hier aus
gibt's keinen weiteren Weg
nur mit eigenem Gehen
macht man da den neuen Steg!"
* * *
Und siehe da,
Alleen sind mit denen überfüllt
die von der Tafel zurückkehrten,
Lorbeerkränze oder Galgen vorbereitet
für die, die sich von da an vorwärts wagten! |
Priredila D. Gaupp, HKZ |
