|
Suviše pažnje posvećujemo tim marginalcima koji nikome
više ništa ne znače
Ako su oni
uopće nekome važni krivi smo mi ostali, jer nismo
dovoljno aktivni osobito u obavještavanju
institucija za ljudska prava u Europi i u
Ujedinjenim narodima o tome što se događa. Mi svi
normalni i časni ljudi, Hrvati, Srbi i još mnogi
koji vole svoju hrvatsku domovinu, a neki su se i
aktivno borili za nju, moramo razvijati normalne
nevladine udruge umjesto ovih izopačenih. Budimo
vjerni Bogu jednome i jedinome bez obzira na način
kako ga molimo. Volimo jedni druge, a ovi izopačeni
ljudi sami će nestati. |
S obzirom na podjele među Srbima u Hrvatskoj mi Hrvati
imamo svetu zadaću zaštititi, a onda i promovirati
kroz institucije Srbe koji vole domovinu u kojoj su
rođeni. Oni su do sada bili zapostavljeni, a neki čak
i u životnoj opasnosti zbog "zemljaka" četničke
orijentacije. Koliko god možemo, mi katolici, a
posebno katolička crkva, trebali bismo pomoći
Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koju država do sada uopće
nije priznala da postoji, a ona je od vitalne važnosti
za Hrvatsku. Ona je uvjet da pravoslavni Hrvati imaju
kuda doći i služiti Gospodinu na svoj način. Neki
dolaze u katoličke crkve, ali to nije način na koji
mogu zadovoljiti svoje vjerske potrebe. Kada dođu u
srpsku pravoslavnu crkvu, tamo nađu više politike i
velikosrpskih izljeva mržnje i laži nego pobožnosti i
molitve. Bilo bi logično i blagotvorno kada bi se
Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj osamostalila, kao
što je red i običaj u pravoslavnim crkvama koje
djeluju u suverenim nezavisnim državama. Tako bi i
pravoslavni Srbi u Hrvatskoj mogli doći u svoj hram
pobožnosti, a da tamo ne nađu umjesto molitve "veliku
Srbiju".
Muslimani imaju posebno mjesto u
Hrvatskoj povijesti, osobito najnovijoj. Više od
tisuću poginulo ih je u Hrvatskoj u Domovinskom ratu
(bez Bosne i Hercegovine). Uz prosvjednički šator
uvijek je ekipa koja se zove Bošnjački počasni vod.
Bili su uz nas i onda kada smo s križevima na prsima
došli pred katedralu upozoriti na samoubojstva
hrvatskih branitelja. Njima nisu smetali naši
križevi, kao što ni nama ne smeta njihov polumjesec.
Odnos Europe prema muslimanima danas je posebno
osjetljiv. Mi Hrvati nikada nismo bili protivnici
islama. Nismo ni danas.
To ipak ne znači da želimo primiti
militantne divljake kakvi u Njemačkoj i Švedskoj
tuku djecu, pale kuće i siluju žene. Prema takvima
imamo nultu toleranciju. Zato širokog srca uvijek u
šatoru prihvaćamo ljude kao što je naš prijatelj
Osman Mara, rodom iz afričke države Mali. Osobito je
dobro da je ministar kulture postao hrvatski
domoljub muslimanske vjere Zlatko Hasanbegović,
vrhunski povjesničar koji bi trebao, ako Bog da,
pomoći da razčistimo sve prijepore iz povijesti,
osobito iz Drugog svjetskog rata i da nam nikada
više nitko ne tovari na leđa izmišljotine.
Hrvatska
je oduvijek bila zemlja raznolikosti i međusobnog
prihvaćanja. Takva je i danas, ali za "veliku
Srbiju" u njoj doista nema mjesta, a jednako tako ni
za "kalifat".
Srdačan pozdrav svim ljudima dobre volje u našoj
Domovini
Mario
Filipi, 100% HRVI
www.hkz-kkv.ch
|