Stara novinarska obmana. “Naš izvor”, “izvor koji je želio ostati anoniman”, “visoki dužnosnik” – to je najčešće izmišljotina autora koji se tim “izvorom” služi da naniže svoje optužbe.
Vlado Košić je biskup i što je napisao – napisao je kao čovjek Crkve, čovjek vjere i povjerenja vjernika. Ako neki drugi biskupi misle kao i on, a ne usuđuju se to reći, ili ako misle bitno drukčije a šute, onda je to stvar osobnog izbora, oni svoje govore na svoj način.
Znakovito je da su lijevi mediji i novinari žestoko napali Košića kojemu je koalicija HDZ-a i HNS-a “politička prostitucija”, a Plenkoviću odriče pravo da i ubuduće svoju stranku naziva demokršćanskom, a desni su ga principijelno branili ili bili puno suzdržljiviji i obzirniji. I ta “koalicija” ljevičarskih medija i vlasti “obeščašćene” izrazito lijevo-liberalnim i bezbožnim partnerom pokazuje da je biskup bio u pravu. A to je samo nastavak “koalicije” između Plenkovića i ljevice koja postoji od Plenkovićeva dolaska na čelo stranke pa onda i Vlade, a koju on maskira tobožnjim pozicioniranjem HDZ-a na “desnom centru”.
Bilo bi puno poštenije da kaže kako po očekivanjima Europske unije želi HDZ učiniti što anacionalnijom strankom, jer je nacionalizam na koji se okomljuje Bruxelles opasnost za interese moćnih zemalja EU, za njihove profitere koji su po tranzicijskim zemljama, i ne samo njima, pokupovali banke, telekomunikacijske, energetske i druge tvrtke iz kojih izvlače goleme dobiti a tako i obogaćuju svoje države. Hrvatskom premijeru, u Bruxellesu podmićenom ugledom, tapšanjem po ramenima i nagradama za sluganstvo, ne pada na pamet da se tim profiterima koji Hrvatskoj otimaju milijarde eura patriotski suprotstavi.
Kad je riječ o biskupu Košiću, pa kadšto i o oštrim istupima drugih iz crkvene hijerarhije, uljučujući nekad i iznimno hrabrog, nadahnutog i “razornog” kardinala Bozanića, uvijek se pitam zašto ljevičarima, a i ne samo njima, smeta Crkva i stavovi njezinih dostojanstvenika. Jer, Crkva ne vlada državom, nema svoju ni vojsku ni policiju, nema svoje saborske zastupnike, nema baš nikakve izvršne vlasti i moći. Ali ima moć riječi, moć morala, ima vjernike, ima narod, i to je ono što smeta.
Nije na udaru biskup Košić zato što je rekao nešto strašno, neistinito, neprimjereno, neodmjereno, nego što je na svoj način rekao istinu, ono što mnogi misle. Inače, da je rekao neistinu, da se s njegovim mišljenjem nitko ne slaže ili se slaže beznačajna manjina, nitko ga ne bi ni primijetio. I nigdje u optužbama protiv sisačkog biskupa nećete pronaći uvjerljivo pobijanje njegovih argumenata, nego samo diskvalifikacije, etikete, srdžbu onih koji ne traže Košićevu neistinu nego su pogođeni njegovom istinom.
Zar su doista ljevičari i sam Plenković očekivali da nitko neće uprijeti prstom u HDZ-ovu koaliciju sa strankom koja je najbesramnije vrijeđala i vjerske osjećaje građana, i blatila Domovinski rat i predsjednika Tuđmana, i optuživala Hrvatsku za agresiju na BiH, i njezine časne dužnosnike za izmišljena nečasna zlodjela, i na kraju krajeva bila i zasad ostala rekorder po pravomoćnim i nepravomoćnim presudama za kriminal svojih članova?!
To je jednostavni i čisti Orwell - kad ti netko postane saveznik, brišu se sva zla iz njegove prošlosti. Biskup Košić nije dakle nikakav nesporazum sa stvarnošću nego je riječ o nesporazumu medija i politike s razotkrivanjem te stvarnosti. Ljevičari su u povijesti svoju opstojnost temeljili na krivotvorenju istine i činjenica, a što god je ljevije, Plenković je tom načinu političke opstojnosti bliže. To će mu se kad-tad osvetiti, jer će markantnost i uljuđenost kojima on još uvijek zavodi javnost i birače kad-tad prestati biti djelotvorne.
Pitali Husu što bi više volio biti – lijep ili glup. On odgovori – glup, ljepota je prolazna. A pitali Plenkovića što bi više volio biti – lijep ili pametan.
Milan Ivkošić, Večernji list
|
