|
Zašto je Jovanović ukinuo Vijeće za normu hrvatskog
jezika?
Hrvatski
jezikoslovac, akademik Radoslav Katičić u časopisu za
kulturu hrvatskoga književnog jezika "Jezik" osvrće se
na ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog
jezika navodeći da je ono ukinuto bez obrazloženja, te
ističući da je bilo sastavljeno od predstavnika svih
ustanova relevantnih za rad s hrvatskim standardnim
jezikom.
Katičić u broju od prosinca u tekstu pod naslovom
"Bivše Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika"
ističe da je ministar tek usput dao znati da se normom
hrvatskoga standardnog jezika trebaju baviti ustanove
osnovane za to. "Kao da je rad Vijeća bio bez ikakva
značenja i kao da u Vijeću nisu preko svojih izabranih
i odgovornih predstavnika radile upravo te ustanove",
piše Katičić.
|
Smatra kako je ministar Jovanović dužan hrvatskoj
javnosti i povijesti sadržajno i uvjerljivo objasniti
korisnosti za hrvatski književni jezik od ukidanja
Vijeća za normu. Po Katičićevim riječima, ovako ostaje
snažan dojam političke samovolje, koja je stala na
stranu onih koji se nikako nisu slagali s nekim odlukama
Vijeća, ali u tim pitanjima u njemu nisu mogli dobiti
većinu.
Ocjenjuje kako oni koji se nisu slagali te oni
utjecajniji, koji su stajali iza njih, sada s pozicija
političke moći dobivaju naknadnu političku
zadovoljštinu. "Je li to i trijumf, pokazat će
budućnost", piše Katičić dodajući da "o sudbini
hrvatskoga jezika i budućoj dogradnji te razvoju njegove
norme neće toliko odlučivati ovakva ili onakva politika,
ova ili ona vlast" nego hrvatska jezična zajednica.
Ministarstvo je tada obrazložilo da je odluku
donijelo zato što smatra da se "jezikom na stručnoj i
znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i
visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i
jezikoslovlje) koje je za to osnovala država kojih ih i
financira" te je napomenulo da se Vijeće, koje je
imenovao ministar Primorac, u protekle tri godine
sastalo četiri puta.
Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta odluku o
ukidanju Vijeća donijelo je 8. svibnja 2012. Katičić u
svom tekstu pita ima li odabir datuma odluke o ukidanju
biti 'osmi maj', Dan Oslobođenja i je li to oslobođenje
od norme hrvatskoga standardnog jezika.
Govoreći o radu Vijeća koje je vodio, Katičić
napominje da se ono u svom radu nije pragmatički
ograničilo na aktualne normativne prijepore te da je
svoje zaključke pokušavalo utemeljiti na razumijevanju
položaja hrvatskoga književnog jezika u hrvatskoj
jezičnoj zajednici i njezinu odnosu prema njemu.
Analizirajući proces hrvatske jezične
standardizacije, Katičić navodi da je zagrebačka
filološka škola oblikovala standardnu normu ne gubeći iz
vida trodijalektalnu raznolikost i prevlast štokavske
sastavnice u njoj, no, napominje nije dovršila
standardizaciju jer "nisu dotekle društvene snage". Tu
je zadaću, ističe, "samouvjereno bezobzirno" izvršila
škola hrvatskih vukovaca za koje je, navodi, hrvatski
standardni jezik tek novoštokavski ijekavski dijalekt,
stiliziran kao književni jezik.
Katičić pritom naglašava da je hrvatski književni
jezik potekao iz trodijalekatske dinamike te da izvire
iz djela pisaca poput Kačića, Reljkovića i bosanskih
franjevaca po čemu jest standardiziran u novoštokavskoj
ijekavskoj stilizaciji.
"Prevladavajuća shvaćanja hrvatskih vukovaca, koji
ga nisu gledali u tom sklopu, nužno su poremetila odnos
hrvatske jezične zajednice prema njemu", piše Katičić i
dodaje kako je to drastično pojačano shvaćanjem
prisutnim u ostatcima još i danas, i to ne samo u
Srbiji, da je svaka štokavština, a pogotovu
novoštokavština, samo srpski jezik.
Ocjenjuje kako su se pogledi hrvatskih vukovaca
nepovoljno odrazili i na njihov stav prema izgradnji
civilizacijskoga rječnika te podsjeća da su odbacivali
izgradnju koja je u hrvatskom jeziku tekla još od
srednjega vijeka.
Ističe kako jezična norma tamo gdje se pod utjecajem
vukovaca pregrubo zatvara prema neštokavskim dijalektima
ili prema hrvatskoj književnosti prestane primjenjivati
i na određeni način promjeni. "U svojem standardnome
liku hrvatski jezik baštini bogatstvo izražajnih
mogućnosti svih triju svojih narječja, a od kad je
stiliziran novoštokavski valja da u takvoj stilizaciji
zrcali sve bogatstvo", piše Katičić i dodaje kako su tri
narječja tri lica hrvatskoga jezika, koji je s ta tri
lica u svojoj unutrašnjoj dinamici jedan i nedjeljiv.
M.M./hrsvijet.net |