Tako stoje stvari. A da stoje, postoji niz dokaza koje
samo idioti ne znaju pročitati. Josipovićev savjetnik i
strateški partner Dejan Jović, "ugledni Srbin",
neoprezno izjavljuje da je odurno što postoji ta rupa na
Balkanu glede članstva u EU, da "granice ne smiju
ostati, jer bi inače jačale nacionalne tenzije".
Britanski ministar trgovine Green (Zelenika, u
prijevodu) kojemu su dotjerani na noge naši ministri
(naši!) cereka se kada vidi tu gomilu glupana, a u
kamere Nove TV kaže da veleposlanik u Zagrebu govori
srpsko-hrvatski. Našla se srećom novinarka koja mu
uzvraća da "mi u Hrvatskoj govorimo hrvatski", na što se
on opet, bez isprike, blesavo ceri i bježi od kamere.
Rupa postoji, ali je ta rupa hrvatska
rupa, ta je rupa tzv. Bosna i Hercegovina koja je
doista rupa izbušena turskim osvajanjima, a zatim
ostala i kada su Turci odmaknuti gotovo do Bospora,
golema rupa između sjeverne i južne Hrvatske i uzrok
današnjih nakaznih granica RH, "rupa" iz koje
nezadrživo izvire hrvatstvo, te da toga izvora nema,
bilo bi u samoj Hrvatskoj tako malo Hrvata da bi i
(srećom i pameću ostvarena) samostalna Hrvatska bila
vrlo upitna. Taj namjerni jezični ispad niste vidjeli,
poštovani čitatelji, na ekranima Hrvatske televizije,
gdje u informativnom programu sjede ljudi koji misle
isto što i britanski Zelenika, ali ne propuštaju
izjavu da se Vlasi ne dosjete (u ovom slučaju Hrvati)
i počnu zbrajati dva i dva, povezivati namjere
Beograda i Londona s obzirom na Zagreb.
Povijest se ponavlja, čak i povijest
tek načetoga 21. stoljeća - "naš" je mentor i saveznik
u Londonu, pustimo Berlin, pa i Pariz, Englezi su
oduvijek bili najbolji saveznici. Na kraju krajeva,
razmišljaju ministri ove opake Vlade, da nam Englezi
nisu izručili Hrvate, a naši ih očevi i djedovi
poubijali, možda bi upravo ti preživjeli i njihovi
potomci, vrativši se u Hrvatsku, činili prevagu na
izborima i mi nikada ne bismo sjeli u sedlo.
Ovako ipak uvijek možemo prevariti u
izbornim kampanjama velik broj domicilnih Hrvata koji
već imaju gen zabune naslijeđen iz komunističkih
vremena, a bogme i gen straha. U svakom slučaju gen
nevjerojatne lakovjernosti i gen zaborava.
Da, što se tiče "rupe" o kojoj govori
ugledni Srbin Jović Pantovčački misleći prije svega na
Srbiju i njezino članstvo u EU: rupa postoji, ali je
ta rupa hrvatska rupa, ta je rupa tzv. Bosna i
Hercegovina koja je doista rupa izbušena turskim
osvajanjima, a zatim ostala i kada su Turci odmaknuti
gotovo do Bospora, golema rupa između sjeverne i južne
Hrvatske i uzrok današnjih nakaznih granica RH, "rupa"
iz koje nezadrživo izvire hrvatstvo te da toga izvora
nema, bilo bi u samoj Hrvatskoj tako malo Hrvata da bi
i (srećom i pameću ostvarena) samostalna Hrvatska bila
vrlo upitna.
Beogradski
repovi
Repovi Josipovićeva posjeta Beogradu još se vuku ekranima i tiskovinama u
obliku hrvatskih udžbenika na koje je visokorangirani četnik, Grobar Nikolić
protiv kojega DORH treba podići optužnicu za zločine na hrvatskome tlu - imao
primjedbe: da se Srbi u udžbenicima nazivaju okupatorima, da su četnici itd.
Željko Jovanović je promptno poslao hrvatske udžbenike srbijanskom kolegi
Jovanoviću na pregled i odobrenje, a ovaj se pozitivno izrazio. Moram pogledati
te udžbenike, nisam dospio, a baš me zanima tko je to okupirao jednu trećinu
Hrvatske devedesetih godina.
No, velim, tom žurnom suradnjom, da ne
velim saradnjom Jovanović-Jovanović, stvar bi
legla, ali danima poslije saznajemo da Grobar još nije
stigao (kao ni ja) pogledati udžbenike, pa ostaje u
zraku je li Hrvatska eskulpirana i ne će li ipak u
Karađorđevu biti zakazana sjednica srbijansko-hrvatske
koordinativne Vlade na kojoj će Nikolić smijeniti
vlast u Hrvatskoj (i prije nego ju smijene sami
Hrvati, iz drugih razloga).
Slučaj s udžbenicima nije dobio
dovoljno pozornosti ni u domoljubnim medijima i
kolumnama, koliko ih ima da ima, jest da su se ljudi
zgražali što je "Hrvatska pala tako nisko", ali i to
nije točno jer Hrvatska nikada ne pada, a sigurno ne
tako nisko, da Hrvatska i Hrvati s cijelom tom
ponižavajućom farsom nemaju ništa i da se nitko tu ne
ponižava, jer je jednom Srbinu kao što je Željko
Jovanović posve naravno sve što radi, pa i ta naoko
sluganska gesta koja negira hrvatsku samostalnost, a
pridodaje se i predsjednik koji priželjno očekuje da
će Grobar Nikolić "uvidjeti" da nije kako je mislio, i
ne će biti Karađorđeva.
No da vidimo što je povijesna istina u svezi s držanjem Srba u
prvoj polovici devedesetih i može li se reći da su Srbi okupatori? Da je Srbija
bila okupator, očito nije sporno. Da su pobunjene srpske dotično četničke
postrojbe sastavljene od pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj istodobno (pa i
prethodno) izvršile unutarnju agresiju na Hrvatsku, nije sporno. Valjda tako
piše i u udžbenicima, valjda i oni znaju za Deklaraciju o Domovinskom ratu.
Moram pogledati. Po Grobaru je sporno da se Srbi (dakle svi Srbi) nazivaju
okupatorima i četnicima, što vjerojatno nigdje ne piše, ali morao je nekako
istresti zlovolju zbog nepovlačenja tužbe za genocid.
Sve Srbe (Srbi svi i svuda) ne može se
naravno nazivati okupatorima i četnicima. Oni koji su
bili djeca u to vrijeme, ne mogu se tako nazvati, a
kako je s njima sada kada su odrasli, ne znam. Dakle,
njih brišemo. Nisu ni svi odrasli Srbijanci navlačili
četničke odore i odlazili (makar vikendom) u Hrvatsku
ubijati Hrvate. Znači, one koji to nisu radili
brišemo.
Nisu ni svi oficiri srbizirane JNA, kao ni svi vojnici bili
okupatori, jer su neki morali ostati i na drugim dužnostima u samoj Srbiji ili
planirati buduće napade na BiH, pa takve dakle također brišemo.
Nisu ni svi Srbi koji su živjeli (i
vladali) u Hrvatskoj početkom devedesetih, ubijali i
protjerivali Hrvate, samo su ruralni to činili, i to
samo u onim dijelovima gdje im je rečeno da će imati
potporu JNA i zajamčen uspjeh. Velikim dijelovima
Hrvatske.
Gradski Srbi nisu bili okupatori ni
unutarnji agresori, osim onih gradskih Srba koji su na
početku rata prebjegli u Srbiju i ondje možda stupili
u četničke formacije, ili poput Šerbedžije pružali
samo tihu, umjetničku potporu agresiji na Hrvatsku,
takoreći neizravnu. Takve napola brišemo, jer nemamo
točne podatke.
Okupatori sigurno nisu bili oni Srbi
koji su se pridružili Hrvatskoj vojsci, a bilo ih je,
pa njih brišemo.
Ostaju nam oni gradski Srbi koji su ostali u hrvatskim gradovima
i nije im pala dlaka s glave, ne računajući neznatne incidente. Brišemo li i
njih? Ne znam, nisam siguran. Vjerojatno da. Nisu bili okupatori, ali koliko je
njih radosno čekalo povoljan ishod? Ni to ne znam, ali jedno znam pouzdano:
nikada i nigdje devedesetih nisam vidio ni jedan jedini javni prosvjed
"hrvatskih" Srba protiv srbijanske i srpske agresije, veliki prosvjed s
transparentima "Ovo je Hrvatska", "Stop agresiji", "Hrvatska je naša domovina"
itd.
Nisam vidio, a bio sam svugdje, a da i
nisam - čulo bi se. Šutjeli su (osim dva imena koje
pamtim), upisivali se u hrvatske stranke
projugoslavenske provenijencije, nešto i u svoje
srpske, živjeli bez isticanja i velikih riječi, te
tako dočekali i 2000. s Račanom kada su ponešto
živnuli, neočekivani salto mortale Sanaderov kada su
ušli u izvršnu vlast, i očekivano zadovoljstvo kada su
se s Milanovićem opet našli za hrvatskim kormilom koje
automatski okreću prema istoku s nešto ironije prema
Srbiji, jer je ona eto devedesetih nešto pokušala,
okupirala, ratovala, a oni su eto zahvaljujći
hrvatskim neokomunistima i svojoj mudrosti dobili
vlast u Hrvatskoj bez ispaljena metka. Još samo da
srede Vukovar... No da, i tu se povijest opet okreće
na vječnom kotaču. Ustaju Hrvati i govore: Dosta!
I jedna opaska, poradi povijesti.
Upravo sam ja na stranicama Hrvatskoga kulturnog
vijeća na vrijeme i na mjestu upozoravao još prije pet
ili šest godina da ćemo sa Srbima opet imati problema,
jer je politika prema toj manjini krivo postavljena, a
budući da su takvi kakvi su, tražit će sve više i
dizati tlak hrvatskoj javnosti, da ne velim hrvatskome
narodu i posebno unutrar njega hrvatskim braniteljima.
Sve uz pomoć hrvatskih izdajnika, lopuža i političkih
nitkova.
REFERENDUM ILI VLAST KOJA MISLI DA SE
NE TREBA DRZATI ZAKONA KAO PIJAN PLOTA:
Ustavni sud: Referendum
ima trenutačni pravni učinak
Ustavni sud objavio je upozorenje prema kojem će referendum o pokretanju
ustavnih promjena na zahtjev inicijative "U ime obitelji" imati trenutačni
pravni učinak ako se narod većinski izjasni "za" predloženo pitanje, što je
suprotno namjeri da Sabor naknadno odlučuje o dopuni Ustava.
U svojem upozorenju Ustavni sud naveo
je da odluka kojom potvrđuje da je referendum na kojem
se narod većinski izjasni "za" predloženo pitanje,
proveden u skladu s Ustavom, ujedno znači i da je
Ustav promijenjen na dan održavanja referenduma s
trenutačnim pravnim učinkom.
To upozorenje Ustavni sud objavio je
nakon što je u dnevni red saborske sjednice uvršten
prijedlog da se za 1. prosinca raspiše referendum na
kojem će građani odgovoriti na pitanje: Jeste li za to
da se u Ustav unese definicija braka kao životne
zajednice muškarca i žene.
Ustavni sud naglašava da birači na
narodnom ustavotvornom referendumu, raspisanom na
temelju narodne inicijative, uvijek odlučuju o
meritumu, odnosno o samom referendumskom pitanju. To
znači, navodi Ustavni sud, da narod neposredno donosi
odluku o promjeni Ustava koju je, u obliku
referendumskog pitanja, predložilo najmanje deset
posto od ukupnog broja birača, tako da glasuje za ili
protiv tog prijedloga.
Ustavni sud
navodi da bi referendum o definiciji braka bio prvi
slučaj neposrednog odlučivanja naroda o konkretnom
prijedlogu promjene Ustava koju su predložili birači.
Stoga je, poručuje Ustavni sud, osobito važno da i ta
odluka i postupak koji bi njome bio pokrenut budu u
okvirima Ustava jer nedvojbeno imaju presedansko
značenje, ne samo za buduću parlamentarnu i
referendumsku praksu nego i za istinsko ostvarenje
neposredne demokracije u Hrvatskoj.
Šeks: Ignoriranje upozorenja dalo bi
krila ustavnoj i državnoj krizi
HDZ-ov saborski zastupnik Vladimir
Šeks izjavio je kako očekuje da će parlamentarna
većina, nakon upozorenja Ustavnoga suda, odustati od
tumačenja da građani na referendumu ne mogu
promijeniti Ustav. Smatra da bi ignoriranje tog
upozorenja značilo poticanje ustavne i državne krize.
Upozorenje Ustavnoga suda jasno je i precizno i bila
bi ludost otvoreno davati krila ustavnoj i državnoj
krizi, rekao je Šeks za Hinu.
Šeks takvu reakciju Ustavnoga suda
smatra očekivanom, s obzirom na to da je predsjednica
Ustavnoga suda Jasna Omejec javno kazala da pozitivan
odgovor na referendumsko pitanje znači promjenu Ustava
i da Sabor tu ne može ništa dodavati ili oduzimati.
Podsjetio je da je i 11 ustavnih stručnjaka, među
kojima su i profesori ustavnoga prava sa svih pravnih
fakulteta u Hrvatskoj, zajedničkom izjavom protumačili
da se na referendumu izravno mijenja Ustav.
Najavio je da će HDZ podnijeti
amandman na prijedlog odluke o raspisivanju
referenduma na zahtjev građanske inicijative 'U ime
obitelji' kojim će zatražiti da se ta odluka uskladi s
Ustavom.
Piše: Hrvoje Hitrec
Portal www.hkv.hropad
2013. |
