Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ZAŠTO SAM PROTIV PRISTUPA HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI     (21.01.2012.)

Pogled iz švicarske perspektive

Hrvatska je do sada jedna od rijetkih zemalja u kojoj narod odlučuje o pristupu EU-u. To je pozitivno. Negativno je, što je nova vlada odlučila referendum provesti u tako kratkom roku, da nikakva ozbiljna diskusija o posljedicama, pozitivnim i negativnim, nije moguća. To je očito i bila namjera, jer su političari procijenili da je tako veća vjerojatnost potvrdnog ishoda referenduma. Za žurbu nije bilo potrebe, jer zbog dugotrajnog procesa ratifikacije sporazuma u svim zemljama unije, pristup prije srpnja 2013. nije moguć. Ovakav postupak političara izaziva nepovjerenje i evocira uspomene na 1918. kada je Hrvatska iz jedne unije ishitreno i nerazumno, kao guske u maglu kako reče Stjepan Radić, ušla u drugu, daleko goru. I sada bi trebali dobro razmisliti kamo idemo, jer prednosti EU ipak nisu tako jasne kako nam većina političke elite propovijeda.

Ako bacimo samo kratki pogled na kartu Europe u kojoj su EU-države označene istom (tamno plavom) bojom, odmah upada u oči jedna zemlja koja ne pripada EU i djeluje kao otok u EU-moru. To je Švicarska, država koja je nastala u volji za slobodom i kojoj je tijekom njene povijesti sloboda bila važna kao i našem Dubrovniku.

Ono što ne upada u oči su zemlje, koje također nisu članice EU, a smještene su također unutar EU. To je zbog toga što se radi o minijaturnim državicama: Lichtenstein, Monaco, San Marino i Andorra.


Kao Hrvatu, koji živim i radim u Švicarskoj 44 godine, te intenzivno pratim politička zbivanja u toj zemlji, izgleda mi logičan slijedeći pristup diskusiji o ulasku Hrvatske u EU:


1. Ramotriti razloge zbog kojih Švicarska nije pristupila EU
2. Usporediti Hrvatsku sa Švicarskom u svezi pristupa EU
3. Razmotriti daljnju perspektivu razvoja EU
4. Odvagnuti sve argumente

Zašto Švicarska nije članica EU?

Za one čitatelje, koji nisu upoznati sa političkim uređenjem Švicarske potrebno je, zbog razumijevanja njezinih odnosa sa EU, naglasiti slijedeće:

Švicarska je jedina država sa direktnom demokracijom, na što su Švicarci vrlo ponosni i sa pravom naglašavaju da je narod prava opozicija vladi. Narodu je ustavom zajamčeno pravo na direktnu odluku o po naciju važnim pitanjima, o promjeni ustava i o novim zakonima pomoću slijedećih vrsta referenduma:


-  Obavezni referendum, koji se mora raspisati ako vlada namjerava promijeniti ustav, kao i za pristup bilo kojoj supranacionalnoj organizaciji.
-  Fakultativni referendum, kojeg mogu zahtijevati državljani koji nisu sporazumni sa nekim zakonom, ako uspiju u roku od 100 dana sakupiti 50'000 potpisa.
-  Inicijativa, kojom državljani mogu zahtijevati promjenu ili dopunu ustavnih odredbi. Ako se uspije za tu inicijativu skupiti 100'000 potpisa u roku od 18 mjeseci, onda vlada mora raspisati referendum o predmetu koji inicijativa zahtijeva. Primjerice, jedna od nedavnih inicijativa koju je narod podržao, a koja je izazvala prosvjede u muslimanskim zemljama, je zabrana gradnje minareta.

Švicarska vlada je 1992. g. zatražila učlanjenje u EU, a pregovori su odmah počeli. Narod se je u prosincu iste godina na referendumu tijesno izjasnio protiv učlanjenja. Nakon referenduma su pregovori naravno bili prekinuti. No pristaše priključenja nisu mirovale i nakon izvjesnog vremena pokrenule su inicijativu pod imenom "Da za Europu" i uspjele skupiti dovoljno potpisa. Referendum o ulasku u EU je ponovo raspisan i to 2001. g. Rezultat je bio daleko porazniji nego pri prvom referendumu, protiv je bilo čak 77 % glasača.


Značajno je, da se je u izbornoj kampanji prije drugog referenduma vlada opet izjasnila za ulazak u EU. Isto tako su sve značajne stranke, osim jedne, bile za ulazak u EU i pri prvom i pri drugom referendumu. Drugim riječima većina političke elite je bila po tom pitanju u suprotnosti sa narodom.

To je i danas slučaj, većina političke elite u Švicarskoj je još uvijek pobornik priključenja EU. To se vidi i po tome što vlada zahtjev/molbu za učlanjenje nije povukla, ona miruje negdje u ladicama EU, jer se nada da će se kad tad raspoloženje u narodu promijeniti.

Motivi za pristup EU

Postavlja se pitanje zašto su švicarski političari, ali ne samo švicarski, zagovornici priključenja EU. Moje je mišljenje da se radi o tri motiva:


-  Prvi motiv je materijalno egoistični: EU sa svojim ogromnim administrativnim aparatom pruža dobru mogućnost uhlebljenja, kneževski plaćeno, a za rad nitko ne pita.
-  Drugi motiv je psihičko egoistični: potreba za osjećajem važnosti i moći bolje se zadovoljava u svojstvu političara velike EU nego u svojstvu političara neke male zemlje. Mi Hrvati smo na vlastitoj koži osjetili napuhanost i bahatost umišljenih veličina, bez obzira dolazili oni iz Britanije, Švedske, Češke, Slovenije ili neke druge EU-zemlje, koji su nam dijelili packe, kako u ratno vrijeme tako i za vrijeme pregovora za ulazak u EU.

Švicaraca nije bilo među njima, jer nisu član EU. Švicarski intelektualci uvijek su imali i imaju još uvijek osjećaj inferiornosti i provincijalizma u odnosu na svoje njemačke i francuske kolege. Usprkos današnjim komunikacijskim mogućnostima i slobodi kretanja mnogi se boje izoliranosti i trabunjaju o začahurenoj Švicarskoj.
-  Treći motiv proizlazi iz potrebe za sudjelovanjem u novim - sljedbenici to zovu modernim - društvenim kretanjima. Ja to nazivam nagonom stada, jer su biološki mehanizmi ist kao i kod recimo stada ovaca. Taj nagon kod čovjeka nije naravno ograničen na društvena kretanja, on može doći do izražaja kod svih novotarija, bez obzira predstavlja li ta novotarija stvarni napredak ili dekadenciju. Za sljedbenike tih - kako se moderno kaže - trendova su oni, koji s oprezom i odvagujući stoje najprije po strani, naravno nazadnjaci. Naši Bosanci su taj nagon zorno predočili sa izrekom: "Kud svi Turci tu i ćoravi Mujo". U slučaju Europe se ta izreka može preinačiti u: "Ako svi u EU, onda i mi".

Nisu kod svih političara svi motivi aktivni, neki se vode samo egoističnim motivima, a ima i onih kod kojih su porivi idealne naravi smatrajući da novo multikulturno društvo predstavlja napredak i prema tome uključenje u EU donosi boljitak.

Argumenti protiv pristupa EU

A sada pogledajmo glavne argumente protiv učlanjenja u EU, koje su naveli protivnici ulaska u EU, a koje je veći dio naroda prihvatio.
-  Gubitak direktne demokracije; u EU su zakoni unije iznad nacionalnih zakona pa prema tome švicarski narod nema mogućnosti referendumom zakone mijenjati. EU ne poznaje pravo referenduma.
-  Gubitak suverenosti u donošenju zakona, velika većina zakona, oko 80 % se mora preuzeti od EU.
-  EU ima demokratske deficite, primjerice ne poštuje se striktna podjela vlasti na legislativu, egzekutivu i sudstvo, a koja predstavlja temelj demokracije. Zakone donosi savjet ministara (egzekutiva), a ne parlament (legislativa). EU ima centraliziranu upravu bez prave kontrole parlamenta, narod je bez utjecaja na odluke. Roman Herzog, bivši njemački predsjednik je zbog toga izjavio: "EU ugrožava parlamentarnu demokraciju Njemačke". Način rada u europskim institucijama najbolje opisuje izjava Jean Claude Juncker-a, predsjedavajućeg EU-grupe: "Mi nešto zaključimo, čekamo jedno vrijeme da li će se nešto dogoditi. Ako nema protesta, a to je obično tako jer većina nije shvatila o čemu se radi, onda radimo dalje korak po korak dok više nema povratka."
-  Smanjenje suverenosti općenito (politici, privrednim pitanjima, zakonodavstvu, bitnim prometnim pitanjima i slično)
-  Švicarska kao mala zemlja ne bi imala mogućnost utjecaja na bitne odluke EU
-  Strani državljani bi bez ograničenja mogli kupovati zemljište u Švicarskoj
-  EU je jako birokratizirana sa ogromnim, nepreglednim i zato teško kontroliranim administrativnim aparatom. Ta birokracija puno troši i proizvodi masu nepotrebnih propisa, koji opterećuju privredu (klasični primjer je propis o dopuštenoj zakrivljenosti banane).
-  Velika korupcija u institucijama EU, o tome je pisao Britanac Daniel Hannan. Postoje nepravilnosti u EU-financijama, o tome je izvjestila Marta Andersen, glavna knjigovodkinja, koja je nakon izjave dobila otkaz zbog navodne nelojalnosti.
-  I na kraju onaj argument, koji se je samo između redaka mogao izčitatai: Švicarska bi zbog svoje jake privredne snage bila neto uplatitelj, t.j. uplaćivala bi daleko više novaca u kasu EU nego što bi mogla povući. Moram na ovom mjestu primjetiti da Švicarci računaju, ali nisu škrti. Švicarska je, i to je referendumom odobreno, iako nečlan Unije, uplatila preko milijardu švicarskih franaka u fond EU za integraciju novih članica nakon raspada komunizma u tim zemljama.

Usporedba Hrvatske sa Švicarskom u svezi pristupa EU

Hrvatska je, kao i Švicarska, mala zemlja, nešto veća po površini, nešto manja po broju stanovnika. Značaj Hrvatske, ako se mjeri privrednom snagom, je daleko manji, bruto socijalni produkt po stanovniku Švicarske je jedan od najvećih na svijetu i otprilike 5 puta veći od hrvatskog. Švicarska je bez sumnje također lijepa zemlja, mi imamo more, oni planine i jezera.


Hrvatski intelektualci slično, ali još izraženije od švicarskih, pate od osjećaja inferniornosti i provincijalizma. Ako razmotrimo motive švicarskih političara i prenesemo ih na hrvatske, onda je jasno da su hrvatski političari još jače zaraženi euromanijom od švicarskih. Za hrvatske političare je EU naš spas. Ivica Račan je 2000. g. obećavao ulaz u EU za 4 godine, to isto je u predsjedničkoj kampanji obećavao Mate Granić, izabrani Stipe Mesić je obećao učlanjenje za 5 godina, Ivo Sanader je izjavio da je Hrvatska spremna platiti svaku cijenu za ulaz u EU, dok Jadranka Kosor smatra završetak pregovora svojim najvećim političkim uspjehom.


Ako bacimo pogled na motive švicarskih političara, onda je odmah jasno da je za hrvatske vrlo snažan i važan prvi motiv, dakle uhlebljenje. Skok u EU-institucije bi za njih bio pravi Eldorado.


Što se tiče argumenata protiv učlanjenja, svi oni koji vrijede za Švicarsku vrijede i za Hrvatsku osim onoga o neto primatelju i onoga o gubitku direktne demokracije.


Posebno treba istaknuti, da ako Švicarska sa svojim visokim standardom građana i visokim cijenama zemljišta ograničava kupnju zemljišta strancima, i gubitak te kontrole je argument protiv ulaska u EU, onda bi taj argument za Hrvatsku trebao još i više vrijediti.

Quo vadis EU?

Kuda ide EU, kakva joj je budućnost? EU se nalazi u krizi i njezina budućnost je neizvjesna. Pesimisti prognoziraju raspad, a optimisti vide njezine granice na Kaspijskom moru i kod Rusije (vidi kartu). Ili su oni, koji kao članice EU vide Tursku, Armeniju, Gruziju, Azerbajdžan, Moldaviju, Ukrajinu i Bjelorusiju u stvari također pesimisti? Jer kako integrirati tako različite zemlje po ustroju privrede, mentalitetu i kulturi, ako je to već i sa Grčkom problem? Sve te zemlje su oficijelno navedene kao moguće članice, iako je primjerice Turska velikom glavninom svojeg teritorija smještena izvan granica europskog kontinenta, o kulturnom naslijeđu da i ne govorimo. Kao što je poznato, Turska se nalazi u fazi pregovora.
Što se tiče unutarnjeg ustroja, EU polako ali sigurno ide u pravcu centralizacije. Taj proces bi mogao izazvati raskol sa Velikom Britanijom.

zemlje članice
zemlje koje se kandidiraju za članstvo
zemlje koje su potencijalni kandidati
zemlje čije članstvo je moguće

 

 

Pro i kontra ulaska Hrvatske u EU

Pravi pro argumenti:

-  Za učlanjenje Hrvatske u EU ima samo jedan pravi razlog: Hrvatska bi zbog svoje slabašne privredne snage trebala biti u skupini zemalja koje su neto primatelji, t.j. uplaćivala bi u EU fondove manje nego što bi mogla povući. Koliko je jak taj argument teško je reći. Činjenica je, da su Irska, Španjolska, Portugal i Grčka profitirale ulaskom u EU. U drugom valu učlanjenja nakon pada berlinskog zida u EU su ušle zemlje još slabijih privreda (Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska), ali te su znatno manje profitirale od onih u prvom valu, njihova su neto primanja iz EU-fondova po glavi stanovnika znatno manja od onih u prvom valu. Bugarska i Rumunjska su još slabije prošle. Jasno, jer tko će to sve platiti ako ima sve više onoh koji pružaju ruku, a one prve nisu spremne odreći se svojih privilegija. Kako će proći Hrvatska u tom pogledu? Tko to zna, ali povijest govori da je naša sposobnost profitiranja u zajednicama mizerna.

Lažni pro argumenti:

-  Kao pro argument često se na televiziji čuje primjedba, da još nijedna zemlja nije istupila iz EU, pa je to pokazatelj da je u EU bolje nego izvan nje. Prije svega to nije točno. Grenland je ušao u EU, ne dobrovoljno već u u sklopu Danske, jer u to vrijeme nije bio samostalna država. Istog momenta kad je dobio samostalnost (1982.) zatražio je poništenje ugovora sa EU. Pregovori su trajali tri godine i veze sa EU su raskinute 1985. Drugo, ne može se tvrditi da neke druge članice ne bi također istupile iz EU, kad bi narod imao mogućnost izjašnjavanja referendumom kao u Švicarskoj. A znamo da su političari za EU, pa im ne pada na pamet provesti referendum.

-  Slijedeći argument koji navode pristaše ulaska u EU jest, da uvijek možemo izaći iz EU, ako ustanovimo da bi nam izvan nje bilo bolje. To je tipična politička klopka. Tko će potegnutu to pitanje? Političari sigurno ne, oni će uvijek tvrditi, ma kako nam loše bilo, da bi nam izvan EU bilo još lošije. A ako bi nekim čudom i bio raspisan referendum i narod se odlučio za izlaz, taj ne bi bio tako lagan. Grenland je vodio izlazne pregovore 3 godine. To je otok koji je daleko od Europe, bliže je američkom kontinentu nego europskom i predstavlja gomilu leda. Samo onaj, koji špekulira na ogromno klimatsko zagrijavanje mogao bi pokazati interes za kupnju zemlje odnosno leda na Grenlandu. U ogledu razlike između Grenlanda i Hrvatske, te obzirom na iskustva Hrvatske u pristupnim pregovorima, naši bi izlazni pregovori trajali 10 do 20 godina i pri tome bi izgubili i zadnje gaće.

-  Često se također čuje argument, kako će nam u EU biti bolje, jer ćemo biti prisiljeni preuzeti europski sistem vrijednosti. To uopće nije točno, jer europski sistem vrijednosti ne postoji. Nitko ne može tvrditi, da je korupcija jednaka u Finskoj i Grčkoj, a stupanj korupcije je jedan od najglavnijih faktora za uspjeh odnosno neuspjeh jednog društva. Isto tako nitko ne može tvrditi da je Grčka jednako pravna država kao Finska, a to je drugi najglavniji faktor. I nitko ne može tvrditi da se je korupcija u Grčkoj smanjila nakon što je ušla u EU. Bit će upravo obratno, ulaskom u EU korupcija se je povećala, jer su korupcijske mogućnosti veće.

-  Političari nas uvjeravaju da će privredi ulaskom u EU biti puno lakše, a neki privrednici, oni u službi velikih kompanije, tvrde to također. Nisam tog mišljenja. Hrvatski uvoz iz EU je skoro 3 puta veći nego izvoz. Za očekivati je, da se ulaskom u EU taj odnos pogorša. Ne vjerujem da bi ulaskom u EU malim i srednjim poduzetnicima bilo lakše, a u svakoj zemlji je malo i srednje poduzetništvo okosnica privrede. Pogledajmo primjer Grčke ili Španjolske. Ulaskom u EU nije se povećala njihova proizvodnja. Grčka skoro ništa ne proizvodi, a i vina joj ništa ne vrijede. U Španjolskoj je samo krenula građevinska industrija i to zbog toga što su Nijemci i Britanci pokupovali pola rivijere i tamo troše njemačko odnosno britansko pivo. Nisam siguran, da je to za Španjolsku dobro.

Nasuprot tome pogledajmo sada primjer Švicarske. Ona je ostala izvan EU, ali zbog toga nije osiromašila. Upravo obratno, njezina privredna snaga je u većoj mjeri rasla nego u EU što se vidi i u činjenici da otprilike 100'000 Nijemaca godišnje useljava u Švicarsku, jer im je tu životni standard daleko bolji. Usprkos toga što je izvan EU, Švicarska ima s njom najveću trgovinsku razmjenu. Problem slobodnog protoka roba, priznanje diploma i slično je Švicarska riješila bilateralnim ugovorima. Pa i u interese EU je da trguje. A i one na početku spomenite minijaturne državice znaju zašto nisu u EU.

Kontra argumenti:

-  Već sam u usporedbi Hrvatske sa Švicarskom spomenuo da svi argumenti Švicaraca, jasno osim onog o neto uplatitelju, vrijede i za Hrvatsku, pa ih ne treba ponavljati.

-  Budućnost EU je neizvjesna i to je argument za priček dok se ne vidi u kojem će smjeru EU krenuti. Daljnje proširenje na Tursku smatram apsolutnim razlogom za odustajanje od učlanjenja, jer to onda definitivna ne bila ona Europa u koju se mi navodno želimo vratiti.

-  Glavni razlog zbog kojeg je Grenland izašao iz EU je također razlog za Hrvatsku protiv učlanjenja. Grenlandov glavni prihod je ulov ribe, koju je za vrijeme pripadnosti EU morao dijeliti sa Britancima i drugima. Nakon izlaza je proglasio svoju gospodarsku zonu prema međunardnim kriterijima (ZERP). Riba je jedna od najzdravijih namirnica i sve je traženija, a ima je sve manje. Pad na koljena pred EU i ukidanje ZERPA je neoprostiva Sanaderova grješka. Svaki put me zaboli srce kad vidim kako Talijani pljačkaju naš Jadran. Naši otoci su blago samo po sebi, ali dodatno nam omogućavaju da više od pola Jadrana proglasimo našom ribolovnom zonom, i to onu polovicu gdje ima ribe. To je vrijednost koja sa vremenom samo može rasti.

Zaključno

Na osnovu gornje analize zaključujem da nije vrijeme za učlanjenje u EU. Kao i Švicarska, možemo staviti naš pristupni zahtjev na led i promatrati u kojem smjeru kreće EU. Odmah treba reaktivirati ZERP i istjerati Talijane iz naših voda. Dignuti carine na uvoz hrane i početi bilateralne pregovorime sa EU-zemljama.


Znam, to su iluzije. Hrvatski narod će se velikom većinom odlučiti za ulaz u EU. I kad je već tako onda bi to trebali iskoristiti na slijedeći način:
-  Srbiji blokirati pristupne pregovore dok nam ne vrate sve ade na Dunavu (a mogli bi razmisliti i o cijelom Srijemu).
-  BiH blokirati pristupne pregovore dok ne pristane na morsku granicu 5 km od njezine obale (a mogli bi razmisliti i o luci Ploče).
-  Crnoj Gori blokirati pristupne pregovore dok ne pristane na našu kontrolu ulaska u Boku Kotorsku (a mogli bi razmisliti i o cijelom zaljevu).

Znam, i to su iluzije.

Piše Osvin Gaupp, Švicarska

 

POGLEDAJTE ČLANAKE NA TEMU: Europska unija

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch