Zločine koje su počinili komunisti nakon završenog rata,
dakle na civilima, a žrtve se broje na stotine tisuća,
opravdavaju tako veliki humanisti kao primjerice Ivo
Goldstein govoreći "o shvatljivoj odmazdi". Njemu
shvatljivo, meni neshvatljivo.
O procesima protiv odgovornih, a ima
ih još uvijek živućih, ne žele ni čuti oni koji stalno
ponavljaju da je zločin zločin bez obzira na to tko i
zašto ga je počinio. I tako ni mrtve žrtve nisu
jednake. Mrtvi Srbi su privilegirani prema mrtvim
Hrvatima, kao što su opet živi Srbi privilegirani
prema živim Hrvatima. U Hrvatskoj naravno, da ne bi
bilo zabune.
Međutim, nije samo Hrvatska u pogledu
komunističkih zločina slijepa na jedno oko. I na
Zapadu, prije svega u Europi, uglavnom su svi mediji i
povjesničari slijepi na strahote, koje su počinjene u
ime komunističke ideologije. Te strahote drastično
pokazuje tabela "uspjeha" najkrvavijih diktatora svih
vremena u kojoj prednjači Staljin sa 42.67 miliona
žrtava (Hitler je tek na trećem mjestu sa 21 mil, dok
je Tito na 9-tom mjestu sa 1.17 mil, vidi DO br. 96).
Ono što se u potpunosti prešućuje jest
činjenica, da su si Hitler i Staljin mogli dati ruku
ne samo zbog istih odnosa prema ljudskim životima,
nego i zbog zajedničkog stava prema ljudskom
dostojanstvu i etičnosti. Za Hitlera je poznato da je
podržavao eksperimente liječnika dr. Mengele-a na
logorašima. U svom programskom uradku "Mein Kampf"
(Moja borba) Hitler proklamira ideju stvaranja jedne
nadmoćne arijevske rase, koja bi bila "Ebenbild des
Herrn" (Odslik Gospodina), a ne "Missgeburt zwischen
Mensch und Affe" (izrod čovjeka i majmuna).
Nepoznato je, da je upravo ovo drugo,
u pravom smislu riječi, želio stvoriti Staljin. On je
podržavao eksperimente ruskog liječnika Ilje Ivanova,
koji mu je obećao stvoriti novog čovjeka, koji će biti
nevjerojatno jak, otporan, neosjetljiv na boli i kojeg
bi se moglo upotrijebiti za teške radove ili kao
vojnika. Takvog čovjeka je Ivanov želio stvoriti
križajući čovjeka sa nekim od čovjekolikih majmuna,
čimpanzom, orangutanom ili gorilom.
Ivanov je bio ekspert na polju križanja različitih vrsta i
vodeći u svijetu u to doba glede umjetne oplodnje. Najpoznatiji njegov križanac
je takozvani Zorse, od zebra + horse (zebra i konj). Projekt križanja čovjeka i
majmuna je sovjetska naučna akademija (naravno na naput Staljina) označila kao
vrlo značajnim za nauku i odobrila mu veliku sumu novaca. Obzirom da Sovjetski
Savez nije imao nikakvih kolonija u tropskim zemljama, Ivanov se uputio sa
svojim sinom u Francusku Gvineju gdje je postojala stanica sa čimpanzama. Pokusi
su bili daleko teži nego što je Ivanov zamislio, jer su se ženke čimpanze
pokazale vrlo ne kooperativnim i agresivnim, pa su pri jednom pokušaju oplodnje
Ivanovog sina izgrizle i izubijale tako, da je ovaj završio u bolnici. Ipak je
do sredine 1927. Ivanovu uspjelo ubrzigati ljudsko sjeme u tri ženke, ali do
oplodnje nije došlo.
Ljudske ženke neće biti tako divlje,
mislio je Ivanov i promijenio taktiku. Uspio je dobiti sjeme mužjaka čimpanze i
time je htio oploditi crnkinje u jednoj bolnici u Kongu, bez njihova znanja i
odobrenja. To nije mogao napraviti neprimijećeno, pa je tražio francuske
kolonijalne vlasti za odobrenje ksperimenta. Odobrenje je najprije dobio, ali
prije nego što je uspio provesti svoj naum u djelo, ono je bilo povučeno.
Ivanov se razočaran vratio u Rusiju, ali nadu u uspješnost projekta nije
izgubio. Sovjetske žene, smatrao je Ivanov, su svjesnije i žrtvovat će se za
dobrobit komunizma. Stvarno je uspio naći jednu ženu, koja je bila spremna
živjeti oko godinu dana u seksualnoj apstinenciji u georgijskom ljetovalištu
Suhumi, kako bi se nakon toga dala oploditi sjemenom orangutana. Po zamisli
Ivanova apstinencija bi povećala izglede na uspjeh.
Ivanov je imao peh, neposredno prije predviđenog oplođavanja u lipnju 1929.
njegov Tarzan, kako se zvao orangutan, 'otegnuo je papke'. Staljin je nakon toga
izgubio strpljenje i krajem 1930. ga poslao na pet godina robije u Kazahstan.
Ivanov očito nije bio tako robustan kao križanci koje je namjeravao stvoriti.
Kazna mu je bila u međuvremenu smanjena, ali je nesretni Ivanov 1932., samo dan
prije otpuštanja, umro od srčanog udara.
Piše Osvin Gaupp (na osnovu članka u "Weltwoche" Nr. 1.06)
Društvene obavijesti broj 98, 2006.
|
