|
Poštovana gđo. Pusić!
U svojstvu koordinatorice za pregovore
s EU održali ste 9. studenog 2011. godine u Podsusedu
tribinu o ulasku Hrvatske u EU. Nakon jednosatnog
iznošenja Vaših pogleda na završene pristupne
pregovore, pobrojali ste nekolicinu prednosti i
dobitaka, koje bi Hrvatska trebala ostvariti ulaskom u
EU. Međutim, kao i u prezentacijama još tada vladajuće
ekipe, tada su nabrajane samo prednosti ulaska, a
izostala je puna informacija o našim obvezama kao i
realna cijena koju smo za to dužni platiti.
Naime,
osnova svega jest, da je briselska birokracija, nakon
propasti referenduma o Ustavu EU u Francuskoj i
Nizozemskoj izmislila po sebe mnogo jednostavniju
formulu pristupa na temelju tzv.
Lisabonskog sporazuma, koji na istina vrlo
uvijen i kompliciran način propagira to pristupanje. |
No građani Lijepe naše nisu informirani niti o tome
dokumentu, koji direktno zadire u pitanja naše
suverenosti, o nemogućnosti suodlučivanja o bitnim
pitanjima vlastite sudbine, kao i o uvjetima ulaska u
članstvo. Na direktno pitanje o objavi Lisabonskog
sporazuma odgovorili ste da ga imate već prevedenog i da
ćete ga objaviti u najskorije vrijeme. Također ste
izjavili da će referendum biti proveden najranije krajem
mjeseca veljače 2012. godine, da bi se građani Hrvatske
imali dovoljno vremena upoznati s osnovom onoga o čemu
trebaju glasovati!
Po izbornoj pobjedi, gđo Pusić,
potpuno ste promijenili retoriku, i dalje ne
objavljujući tekst sporazuma, o kojem bitno ovisi
budućnost naše zemlje, u krvi i patnjama stećene
samostalnosti i slobode i koji nas opet ponovno može
podvesti pod nečiju čizmu, koje smo se nakon mnogo
stoljeća jedva oslobodili.
Nije li takva brzina ulaska u SHS i u bratski kraljevski srpski
zagrljaj, samo voljom samozvanih političara-jugoslavena, a bez jasnog
promišljanja i volje naroda 1918. godine, donijela beskrajne patnje hrvatskom
narodu? Ne odjekuje li i danas vapijući Radićev glas - kuda to idemo? Nadalje,
promijenili ste Vaš prije iznesen razuman stav o potrebi boljeg informiranju
naroda, te ste se nakon potpuno demagoškog obrazloženja o hitnosti održavanja
referenduma 22. siječnja 2012., "da bi zemlje EU-a stigle ratificirati
sporazum o ulasku hrvatske u EU, a da se u mjesec dana ne možemo bitnije više
informirati" i Vi njemu priklonili.
Takav stav Predsjednika RH u suradnji s vladajućim partijama,
kao i glavnom oporbenenom partijom može ukazivati samo na njihove parcijalne
interese, uhljebljenje i podjelu unosnih mjesta u europskim institucijama, dok
su još na vlasti ili blizu nje. Tome naravno doprinose i plaćeni oglasi puni
infantilnih pitanja i odgovora o EU u glasilima javnog priopćavanja, dok
ozbiljna pitanja o našem ograničenju u proizvodnji hrane, gradnji brodova,
ribarstvu, granicama, kolonizaciji, suđenja po tuđim pravilima, naseljavanju
stranaca kao i primanju azilanata bez mogućnosti našeg utjecaja, ostaju i dalje
bez odgovora.
Ne moramo biti a priori tvrdi
euroskeptici i protivnici ulaska u EU, ali zar se ne
moramo ozbiljno priupitati o zahuktaloj krizi u koju
je i sama zapala. Ne isplati li se barem malo
pričekati da se barem dobije kakav takav uvid u njenu
budućnost? A o manipulacijama čelnika EU oko Hrvatske
i ozbiljnim problemima EU-a jasno zbori karizmatički
europarlamentarac Nigel Farage kao i Slovenac dr. Jože
Mencinger. Možda nismo bogati kao Švicarska ili
Norveška, koje ne žele ulazak u Uniju, ali uz prirodnu
raznolikost i bogatstva koja posjedujemo, uz malo
pameti i požrtvovanja možemo i sami opstati, što nam
pruža priliku za konačnu pametnu i opravdanu odluku o
pristupu.
Nakon toliko ponižavajućih pregovora i
datih ustupaka, nakon sramne osude naših pobjedničkih
generala bez stvarnih dokaza i neprocesuiranja
stvarnih krivaca za sve žrtve agresije, mnoštva
izbjeglica i razorenih obitelji i domova, za čiju je
obnovu ta EU minimalno dala, čuvajući svoj standard i
svoj mir, ne možemo uvijek vjerovati u njihove dobre
namjere. Stoga će oni koji nas primaju čistog srca,
ratificirati bez ikakvih problema naš ulazak u EU, dok
će protivnici to ionako otezati i onemogućavati. Još
jedan razlog da bezglavo ne srljamo.
A tajenje uvjeta pod kojim trebamo ući
u EU, kao i rezultata do sada obavljenih pregovora od
onih koji trebaju donijeti odluku o pristupu, sliči na
potpisivanje planova narodne obrane u nekim prošlim
vremenima, kada se njihovi potpisnici zbog tajnosti
materijala. nisu smjeli niti upoznati s njihovim
sadržajem. Vraćaju li se, gospođo Pusić, ponovno ta
vremena? Pogriješimo li, kako ćemo se opravdati pred
licem povijesti, pred našom djecom i unucima?
Miroslav
Tomac, Zagreb |