Poštovana gđo. Pusić!

U svojstvu koordinatorice za pregovore s EU održali ste 9. studenog 2011. godine u Podsusedu tribinu o ulasku Hrvatske u EU. Nakon jednosatnog iznošenja Vaših pogleda na završene pristupne pregovore, pobrojali ste nekolicinu prednosti i dobitaka, koje bi Hrvatska trebala ostvariti ulaskom u EU. Međutim, kao i u prezentacijama još tada vladajuće ekipe, tada su nabrajane samo prednosti ulaska, a izostala je puna informacija o našim obvezama kao i realna cijena koju smo za to dužni platiti.

Naime, osnova svega jest, da je briselska birokracija, nakon propasti referenduma o Ustavu EU u Francuskoj i Nizozemskoj izmislila po sebe mnogo jednostavniju formulu pristupa na temelju tzv. Lisabonskog sporazuma, koji na istina vrlo uvijen i kompliciran način propagira to pristupanje.

No građani Lijepe naše nisu informirani niti o tome dokumentu, koji direktno zadire u pitanja naše suverenosti, o nemogućnosti suodlučivanja o bitnim pitanjima vlastite sudbine, kao i o uvjetima ulaska u članstvo. Na direktno pitanje o objavi Lisabonskog sporazuma odgovorili ste da ga imate već prevedenog i da ćete ga objaviti u najskorije vrijeme. Također ste izjavili da će referendum biti proveden najranije krajem mjeseca veljače 2012. godine, da bi se građani Hrvatske imali dovoljno vremena upoznati s osnovom onoga o čemu trebaju glasovati!

Po izbornoj pobjedi, gđo Pusić, potpuno ste promijenili retoriku, i dalje ne objavljujući tekst sporazuma, o kojem bitno ovisi budućnost naše zemlje, u krvi i patnjama stećene samostalnosti i slobode i koji nas opet ponovno može podvesti pod nečiju čizmu, koje smo se nakon mnogo stoljeća jedva oslobodili.

Nije li takva brzina ulaska u SHS i u bratski kraljevski srpski zagrljaj, samo voljom samozvanih političara-jugoslavena, a bez jasnog promišljanja i volje naroda 1918. godine, donijela beskrajne patnje hrvatskom narodu? Ne odjekuje li i danas vapijući Radićev glas - kuda to idemo? Nadalje, promijenili ste Vaš prije iznesen razuman stav o potrebi boljeg informiranju naroda, te ste se nakon potpuno demagoškog obrazloženja o hitnosti održavanja referenduma 22. siječnja 2012., "da bi zemlje EU-a stigle ratificirati sporazum o ulasku hrvatske u EU, a da se u mjesec dana ne možemo bitnije više informirati" i Vi njemu priklonili.

Takav stav Predsjednika RH u suradnji s vladajućim partijama, kao i glavnom oporbenenom partijom može ukazivati samo na njihove parcijalne interese, uhljebljenje i podjelu unosnih mjesta u europskim institucijama, dok su još na vlasti ili blizu nje. Tome naravno doprinose i plaćeni oglasi puni infantilnih pitanja i odgovora o EU u glasilima javnog priopćavanja, dok ozbiljna pitanja o našem ograničenju u proizvodnji hrane, gradnji brodova, ribarstvu, granicama, kolonizaciji, suđenja po tuđim pravilima, naseljavanju stranaca kao i primanju azilanata bez mogućnosti našeg utjecaja, ostaju i dalje bez odgovora.

Ne moramo biti a priori tvrdi euroskeptici i protivnici ulaska u EU, ali zar se ne moramo ozbiljno priupitati o zahuktaloj krizi u koju je i sama zapala. Ne isplati li se barem malo pričekati da se barem dobije kakav takav uvid u njenu budućnost? A o manipulacijama čelnika EU oko Hrvatske i ozbiljnim problemima EU-a jasno zbori karizmatički europarlamentarac Nigel Farage kao i Slovenac dr. Jože Mencinger. Možda nismo bogati kao Švicarska ili Norveška, koje ne žele ulazak u Uniju, ali uz prirodnu raznolikost i bogatstva koja posjedujemo, uz malo pameti i požrtvovanja možemo i sami opstati, što nam pruža priliku za konačnu pametnu i opravdanu odluku o pristupu.

Nakon toliko ponižavajućih pregovora i datih ustupaka, nakon sramne osude naših pobjedničkih generala bez stvarnih dokaza i neprocesuiranja stvarnih krivaca za sve žrtve agresije, mnoštva izbjeglica i razorenih obitelji i domova, za čiju je obnovu ta EU minimalno dala, čuvajući svoj standard i svoj mir, ne možemo uvijek vjerovati u njihove dobre namjere. Stoga će oni koji nas primaju čistog srca, ratificirati bez ikakvih problema naš ulazak u EU, dok će protivnici to ionako otezati i onemogućavati. Još jedan razlog da bezglavo ne srljamo.

A tajenje uvjeta pod kojim trebamo ući u EU, kao i rezultata do sada obavljenih pregovora od onih koji trebaju donijeti odluku o pristupu, sliči na potpisivanje planova narodne obrane u nekim prošlim vremenima, kada se njihovi potpisnici zbog tajnosti materijala. nisu smjeli niti upoznati s njihovim sadržajem. Vraćaju li se, gospođo Pusić, ponovno ta vremena? Pogriješimo li, kako ćemo se opravdati pred licem povijesti, pred našom djecom i unucima?

Miroslav Tomac, Zagreb