|
Veliki oglas "Zašto u Europsku uniju?", što ga je u
hrvatskim novinama objavilo Ministarstvo vanjskih
poslova i europskih integracija, nalik je na propagandne
političke tekstove iz doba komunizma.
Europska unija i budućnost Hrvatske u
njezinu članstvu idealiziraju se na isti način na koji
se idealizirao život u socijalizmu u vrijeme proslava
1. maja ili 29. novembra. Što to hoće reći?
Politička propaganda ista je u svim
sustavima i u svim zemljama svijeta i uvijek služi
opravdavanju nauma političkih elita. Što nekomu tko se
ne može zaposliti, tko je posao izgubio, tko radi i ne
prima plaću ili prima minimalac znači rečenica:
"Hrvatski radnici imat će visoke standarde zaštite i
socijalne pravednosti u najvećem socijalnom tržišnom
gospodarstvu na svijetu."
Znači mu -
laž. Laž utoliko što će radnicima, kad uđemo u EU,
biti kao i sada jer će ostati sadašnji zakoni,
sadašnje tvrtke i njihovo poslovanje. |
Prozirna je obmana da je riječ o "najvećem socijalnom
tržišnom gospodarstvu na svijetu", jer se i te kako, na
primjer, njemačko gospodarstvo koje cvate, razlikuje od
tonućega gospodarstva grčkoga, irskoga, portugalskoga,
španjolskoga..., kao što se razlikuju plaće i standardi
radnika u različitim zemljama.
Kako znaš, umiješ i radiš, tako ćeš i
imati - to vrijedi u EU i prije ili izvan nje. A tako
će biti i Hrvatskoj. Tko loše vodi zemlju izvan EU,
loše će je voditi i u EU jer Europska unija sama po
sebi politička vodstva ne čini ni sposobnijima ni
pametnijima.
Da je u Hrvatskoj bilo pameti i
sposobnosti, ne bi bile prodane Pliva i Ina nego bi se
te dvije velike tvornice širile kupnjom sličnih tvrtki
u regiji. Ne bi bio prodan ni TH-T. A pogotovu bi se
nastojala sačuvati financijska suverenost pa se ne bi
prodalo više od 90 posto banaka. Ima skeptika koji
tvrde da smo se za korištenje europskih fondova
pripremili tako loše te će članarina koju ćemo morati
plaćati Uniji biti veća od svih novaca koje iz tih
fondova uspijemo dobiti. Ako nam se otvara tržište od
500 milijuna potrošača, kako to da ćemo zbog
nametnutoga ograničenja morati zatvoriti jednu
šećeranu?
Primjera ima napretek, a zaključak je
jedan: Europska je Unija zajednica u kojoj se bitka za
državne interese bije kao da Unije i nema, a Unija i
postoji zato da u njoj pravila i mjerila određuju
najmoćniji. Baš ništa ne jamči da se poslije ulaska u
Europsku uniju naš dug inozemstvu neće povećavati kao
što se povećava od 2000. godine, pa bismo o tim
najmoćnijima bili još ovisniji, bili bismo u još većem
dužničkom ropstvu i još depresivnija kolonija.
Naravno, ništa se od toga u spomenutom
oglasu ne vidi. Dapače, u njemu je sve obrnuto:
ulazeći u Europsku uniju, ulazimo u raj za našu
proizvodnju i proizvode, za radnike koji će moći svuda
raditi, za poljodjelce i ribare, za studente koji de
moći studirati gdje žele, za našu sigurnost i tako
dalje. Obožavajući EU, zapravo se klanjajući europskim
moćnicima, sastavljači oglasa kao da su, s njima se
poistovjećujući, pošandrcali pa nas uvjeravaju kako će
Hrvatska poslije ulaska u EU "proširiti svoj utjecaj u
Europi i svijetu".
Nevjerojatno! To govori politička
elita najzaslužnija za tužnu činjenicu da Hrvatska
nema gotovo nikakva utjecaja ni u - Hrvatskoj!
Nemajući osjećaja za veličinu svoje male zemlje, za
vlastiti identitet i vrijednosti, autori ovog
socrealističkog teksta svako malo spominju strašnu moć
EU koja bi sva trebala prijeći i na Hrvatsku. Tako je
Unija najveće svjetsko tržište, trećina svjetskoga
gospodarstva, pola milijarde potrošača...
Ta opčinjenost veličinom EU i
predodžbom po kojoj u njoj teku med i mlijeko pokazuje
da politička elita nema osjećaja ni za prednost ni za
zamke članstva u Uniji. Taj "povijesni cilj" hoće
ostvariti kao spomenik svome mandatu i svojoj politici
te kao vlastiti probitak u obliku enormno plaćenih
zastupničkih i drugih dužnosti u tijelima Europske
unije. Ako je ovim oglasom politika htjela povećati
privlačnost EU, svoju je privlačnost smanjila.
Milan
Ivkošić
VEČERNJI LIST 13.5.2011.
|