Gospodine Staniću, kako danas stojite s pravosuđem
obzirom da ste zbog nepravilnosti u izgradnji autocesta
kao predsjednik Nezavisnoga cestarskog sindikata u
Hrvatskim autocestama podnijeli više kaznenih prijava, a
posebno posljednjih mjeseci otkada javno istupate protiv
"takozvane monetizacije "autocesta?
- Što se
tiče pravosuđa u postupcima u koje sam uključen, ili
sam svjedok ili okrivljenik. Ono što mogu reći jest da
imam dobroga odvjetnika i da sve što sam radio, radio
sam na temelju spoznaja i iskustava. Mene se, dakle,
utužuje za klevete, uvrede časti i slično, a ono o
čemu ja svjedočim mnogo je, zapravo, gore i potresnije
nego što se javnosti prezentira. Kada je riječ o
istragama za kaznene prijave koje sam podnio, mislim
da su usko grlo Državno odvjetništvo i policija. Zašto
policija? Imam jedan slučaj gdje je HAC pljačkan
nabavom signalne opreme. Ja sam taj slučaj prijavio
Državnome odvjetništvu i USKOK-u i oni su taj predmet
predali policiji da obave istragu.To znam jer je i
mene policija zvala da objasnim neke stvari oko nabave
te opreme. Na kraju te istrage rekli su mi da je to
čista pljačka vidljiva iz aviona, međutim u DORH i
USKOK stiglo je konačno izvješće za tu istragu da nema
elemenata za daljnje postupanje. U međuvremenu tvrtke
povezane s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova
Tomislavom Karamarkom dobile su milijunske poslove s
HAC-om i zdrava pamet nalaže logiku da je davanje tih
poslova povezano s ovakvim konačnim izvješćem
policije, a usput, ja sumnjam da su ti poslovi koje je
njegova tvrtka dobila uopće i obavljeni jer to su
nekakvi izmišljeni nazivi u smislu integriranja
panoramskih videokamera u sustavu sigurnosti i slično.
ZLOUPORABA CIJELE VLADE
Mislite na tvrtki Soboli?
- Da, mislim na tvrtku Soboli. Evo,
dakle to je jedan slučaj koji govori da je i policija
problematična kada im DORH ili USKOK daju predmete za
istragu. Oni ga ne odrade do kraja. Je li danas tako,
to ne znam.
To govorite za vrijeme dok je dužnost ministra
obnašao Tomislav Karamarko?
- Tako je. Govorim za početak 2010. godine, a što se
tiče državnoga odvjetništva, također je cijeli niz
kaznenih prijava, i javno objavljenih, u kojima se
nije pomaklo od početka. I tamo je usko grlo za
početak kaznenoga progona počinitelja kaznenih djela.
Očito neke stvari štopaju i ne vjerujem DORH-u. Mi
danas imamo paradoksalnu situaciju da nemamo komu
drugom prijavljivati nezakonitosti u radu, a evidentne
nezakonitosti godinama čekaju svoj početak. Dakle i
DORH, i USKOK, i policija dio su jednoga dobro
uhodanog sustava koji ne funkcionira. Ono što je kao
optužnica stiglo do sudova, tu su već i pravomoćne ili
nepravomoćne presude na djelu i od tog pravosudnog
sustava samo sudstvo je možda još najzdravije, ali oni
koji pripremaju optužnice nisu nikako na visini zadaće
za koju ih javnost proračunskim novcem plaća da štite
sustav od kriminala. Ja nemam načina da provedem
istragu zašto je to tako. Ako je u sklopu jednog
velikog posla farbanje tunela ugovoreno po 45 kn po
četvornom metru, a onda taj segment posla izvučen iz
ugovora i ugovoren novim ugovorom po 230 kn po
četvornom metru, što onda treba dalje dokazivati. Ili
ako su kod nabave signalne opreme lijevi stupici
kupovani po 20 kn po komadu, a desni po 500 kn po
komadu, što tu treba još dokazati da bi se podigla
optužnica? Ja doista ne znam.
Idemo sada na tzv. monetizaeiju
autocesta. Otkud uopće taj pojam i koja je njegova
svrha? Zašto nije koncesija, ili zašto se trgovačko
društvo ne pretvori u dioničko društvo pa prodaja
udjela, i koja je uopće svrha "monetizacije"?
- Svrha tih nerazumljivih pojmova je da se kod
naroda stvori dojam da se tu radi o nekom jako
složenom postupku. Teško je uopće razumjeti taj pojam,
a kako tek razriješiti tu situaciju. Ovdje se radi o
nečemu sasvim drugome, ovdje taj izraz nema nikakvog
smisla. U ekonomskom rječniku stoji da je monetizacija
pretvaranje duga u novac, što znači ako ste dužni 100
tisuća kn, rata vam je 10 tisuća, a plaća 5 tisuća kn,
onda taj dug trebate svesti na ratu od 2 tisuće kn pa
ste riješili dug i da imate novac.
Sam ministar prometa g. Dončić u emisiji HRT-a "Hrvatska uživo"
rekao je da taj izraz nije baš primjeren, a on ga je lansirao. Time je priznao
da se tu radi o manipulaciji izrazima gdje se javnost želi zbuniti. Konkretno, u
autocestama radi se o sljedećemu: HAC je sklopio ugovor sa savjetnicima za
monetizaciju i to platio 50 milijuna kn tako da izrade više prijedloga rješenja,
a najpovoljnije će rješenje izabrati Vlada RH. Što znači da je savjetnički tim
bio dužan pripremiti više prijedloga kako se riješiti kreditnih obveza HAC-a.
Jedini je način na koji se ne može riješiti dug koncesija, jer smo vidjeli da za
koncesiju možemo dobiti oko 22 milijarde kn, a dužni smo 30. Zanimljivo je
spomenuti i to je da je od savjetničkoga tima naručeno da pripremi sve modele, a
oni su pripremili samo jedan.
Zašto npr. nema sekuritizacije ili prodaje obveznica za
podmirenje duga, zašto nema reprograma duga itd. Postoje modeli kako se to može
riješiti. Međutim, ono što mogu reći kao član Savjeta za monetizaeiju autocesta
do 25. studenog prošle godine, do kada su me zvali na sastanke, jest činjenica
da modeli o kojima govorim nisu izrađeni iako je savjetnički tim plaćen da ih
izradi. Dakle Vlada je, očito, odmah nekim svojim kanalima naručila izradu samo
ovog modela, što je u naravi prodaja autocesta na određeno vrijeme.
Došlo je vrijeme da govorimo razumljivim hrvatskim izrazima.
Ovdje se radi o prodaji autocesta. Kada nekom date koncesiju, onda ste mu dali
praktički vlasništvo. Ako na moru prodate hotel s plažom, onda se na toj plaži
mogu kupati samo gosti toga hotela i oni kojima vlasnik dopusti. Identična vam
je stvar i s autocestama. Mislim da ovdje u prihvaćanju ovakva oblika koncesije
ima elemenata i kaznenog djela i to od cijele Vlade jer nije tražila od
savjetničkog tima da im izradi sve modele kako je to natječajem zatraženo i
ugovorom specificirano. Prema tome, unaprijed se smišljeno išlo na ovaj oblik
koncesije.
Dodatni razlog za vjeru u manipulaciju
je i to što se istodobno mijenjao Zakon o koncesijama i mijenjao se Zakon o
cestama. U Zakonu o cestama koncesija je bila omogućena do 33 godine, a u
promjenama je to omogućeno na 60 godina. Svjesno se išlo u takve promjene da bi
se autoceste mogle dati na mnogo dulje razdoblje koncesije nego što je to stari
zakon omogućivao. Ovdje vjerujem da je bilo zlouporabe položaja ekipe koja je
radila izmjene zakona i mislim da se radi o jednom kolektivnom kaznenom djelu.
Kazneno je djelo počinila cijela Vlada jer su znali što su naručili od
savjetničkoga tima i znali su da su dobili samo jedan model koncesije koji oni
nazivaju "monetizacija".
Zašto oporba o tome šuti?
- Ja nisam siguran koliko oporba o tome i zna.
Ali su dužni znati, narod ih za to
plaća da nadziru rad vlasti, a tim više oni su do
jučer bili vlast?
- Kada se ova Kukuriku koalicija
spremala za vlast, u narodu je bilo uvjerenje kako oni
imaju stručnjake za rješenje svih problema, a onda se
javnost uvjerila da nemaju ništa. Oni su čekali da im
vlast padne na dlan. Kod nas se, na žalost, vlast ne
osvaja nego se gubi. Kada netko toliko mnogo zabrlja,
onda izgubi vlast, a oni koji dođu na vlast ne dolaze
nekom svojom zaslugom ili nekim spasonosnim
rješenjima.
VLASNIŠTVO NAD AUTOCESTAMA ZNAK JE
SUVERENITETA
Teško je povjerovati da HDZ ne zna
što se događa oko ,,monetizacije" autocesta jer su
njihovi ljudi u autocestama?
- Doista vjerujem da ne znaju sve pojedinosti jer je
ovaj postupak vođen u najstrožoj tajnosti iako u
Zakonu o koncesijama u, čini mi se, članku 20. kaže se
da se koncesija veća od 2 milijuna eura mora voditi
razvidno. Kakve mi podatke danas imamo o prodaji
autocesta? Nikakve. Ovo sve što u medijima izlazi,
izlazi iz Ministarstva prometa selektivno i to u
odabranim medijima, a sve u svrhu manipulacije. Kada
vam napišu ono Ekskluzivno doznajemo iz specijalnih
kanala... taj je specijalni kanal ministar Hajdaš
Dončić. Oni puštaju spinove da se odvrati pozornost od
stvarnoga događaja i stvarne namjere, a sve u cilju
zastrašivanja.
Zamislite, reći ako autoceste ne idu u monetizaciju, ne će biti
plaća i mirovina, pa nije li to zastrašivanje? Ova sadašnja Vlada vrlo često
zastrašuje narod na način ako se nešto ne prihvati, mi ćemo, kao, propasti, a
jedino što vidimo da s njima iz dana u dan sve više propadamo. Ako ova Vlada
uspije prodati autoceste, onda će oni osiromašiti ovaj narod za pedesetak
milijarda kuna i ta Vlada onda ne zaslužuje ni jedan glas.
Nezavisni cestarski sindikat sada
priprema prikupljanje potpisa za raspisivanje
referenduma gdje bi se narod izjasnio da Vlada ne može
prodati autoceste, a da prethodno o tome na
referendumu ne pita stvarne vlasnike autocesta, dakle
državljane RH?
- Upravo tako. Naš je stav: ako se radi o imovini od
vitalnoga nacionalnog interesa, kao što je
infrastruktura i slično, a tu mislim na luke, ceste,
željezničku infrastrukturu, vode, šume itd. Promjena
vlasničkog statusa te imovine ne može ići bez pitanja
njihovih stvarnih vlasnika, a to su državljani RH. No
kada su autoceste u pitanju, tu moramo posebno biti
osjetljivi. Kada govorimo o vodama i šumama, na te
resurse nismo nešto posebno utjecali, oni su Božji dar
nama, a autoceste gradili smo našim javnim novcem. U
izgradnju autocesta Hrvatska je od uspostave svoje
samostalnosti najviše uložila. Samo naknadom iz goriva
građani su dali više od 15 milijarda kuna koje su
otišle u autoceste i ceste. Nisu autoceste građene
samo sredstvima iz kredita.
No ono što je najvažnije, autoceste nisu i ne mogu biti
trgovačko društvo koje se gleda isključivo ekonomskom kategorijom. One imaju
cilj ukupnoga podizanja gospodarstva u RH. Evo vam primjera: kada je Ikea
dolazila u Hrvatsku, u Zagreb, onda su autoceste svoje naplatne kućice
izmjestile sedam kilometara prema Ivanić Gradu i odrekle se naplate cestarine za
tih sedam kilometara, Ikea je taj projekt izmještanja sufinancirala sa 100 mil
kn, a izmještanje je stajalo oko 300. Razliku je platio HAC, a to je bilo moguće
jer su bile u državnome vlasništvu. Da HAC nije bio u državnome vlasništvu, u to
izmještanje koncesionar ne bi išao i Ikea ne bi došla u Hrvatsku. To plastično
objašnjava ulogu autocesta.
Autoceste trebale bi biti dostupne
svim građanima, trebalo bi izgraditi još čvorišta za priključenje na autoceste.
Evo opet primjera: jedno od najvećih slavonskih sela - Davor - samo je 4-5 km od
autoceste, ali nema priključenje na autocestu, tj mora prijeći 25 km da bi se
uključilo na autocestu i ljudi iz tog sela rapidno se iseljavaju jer nemaju
mogućnosti razvoja, a s čvorištem za njih evo preduvjeta za industrijsku zonu i
razvoj poljoprivrede. Autoceste nisu ništa drugo nego državne ceste sa širim
kolnicima i tako ih treba gledati i valorizirati, njih se ne smije gledati kao
robni centar koji može mijenjati vlasnika i koji mora biti rentabilan kao svako
trgovačko društvo. Na nekim bi dionicama cestarina trebala biti ukinuta ili biti
minimalna upravo zato da bi gospodarski podigla taj kraj. Cestovna
infrastruktura nije i ne smije biti komercijalni projekt nego u sklopu ukupnoga
razvoja.
Pa nije li to, zapravo, odustajanje od dijela suvereniteta jer su
autoceste krvotok? Ima li tu globalnih igara na način da se ukupno gospodarstvo
malih država stavi pod kontrolu velikih i da je natjera na političku poslušnost?
- Apsolutno je opravdano tako razmišljati. Mreža cesta u Hrvatskoj jest
krvotok. Ako glavne arterije i vene dadete u koncesiju, onda smo se definitivno
odrekli suvereniteta RH. HAC čak na jednome od svojih pravaca na autocesti ima
dvije zračne luke, u slučaju ratne opasnosti micanjem središnjih razdjelnih
ograda autocesta postaje ratna zračna luka. Mi davanjem cesta u koncesiju to
dajemo u privatne ruke. To najbolje potvrđuje ovo o čemu govorim.
VELIKA KORUPCIJA
Može li HAC sada uredno podmirivati svoje kreditne obveze
prema kreditorima i je li alternativa koncesiji uvođenje vinjeta?
- Naravno da autoceste mogu podmirivati svoje
kreditne obveze, ali ne s ovakvim ratama kredita, nego s reprogramom dugova, tj.
smanjenjem anuitetne obveze i povećanjem broja anuiteta. HAC uredno podmiruje
svoje obveze iz cestarina ili prodajom obveznica. Samo je pet sljedećih godina
krizno gdje su postojeći anuiteti veći od prihoda iz cestarine, a onda je
poslije enormna zarada. Dakle prodajom obveznica na deset godina mi smo sve
riješili nakon čega HAC i RH imaju iz cestarina čistu dobit za daljnju izgradnju
autocesta. Izračun koji je iz Ministarstva iscurio u medije je da će koncesionar
za 40 godina uprihoditi oko 100 milijarda kuna, a izračun je proveden uz
minimalne prihode iz cestarina.
Hrvatska se Vlada posljednje vrijeme svojski trudi otežati
situaciju HAC-u oko vraćanja kredita tako da ne žele raditi na rješenju
reprograma ili prodaje obveznica. HAC nije radio ceste sam za sebe nego su
rađene u sklopu ukupnoga gospodarskog razvoja. Opet primjer: zar bi turizam bio
uspješan da nije autocesta? Svakom je jasno da ne bi. Prema tome, dio sredstava
iz turizma mogao bi i trebao ići u HAC za otplatu anuiteta ako već ne žele ići u
prodaju obveznica ili reprogram. Kod "monetizacije" autocesta očito je da se iza
brda valja jedna golema i velika korupcija i stoga Vlada javnosti daje
selektivnu istinu.
Nije isključeno da unutar Vlade postoji jedna skupina ljudi koja
je odlučila dobro se osobno okoristiti od prodaje autocesta. A ono što smo
govorili o suverenitetu, pa tko je taj tko se smije i može osobno okoristiti na
prodaji suvereniteta? Takav nema svetinja. Vinjete kao način naplate su kameno
doba i nisu pravedne. U izradi je jedan projekt koji prati razvoj tehnologije
tako da ćemo za 5-6 godina imati satelitsko praćenje vozila radi količine
korištenja cesta i on je pravedniji od vinjeta. Vinjeta nije dobro rješenje za
turizam jer je naša obala duga i nije isto koristiti autocestu do Savudrije ili
do Dubrovnika, a u inačici vinjeta, isto bi se plaćalo i to bi onemogućilo
ravnomjerni razvoj Hrvatske.
Zašto sindikati i civilno društvo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve češće
putem referenduma preuzimaju posao koji u razvijenim demokracijama rade
političke stranke? Je li na djelu politička kriza u Hrvatskoj? Bez obzira tko je
na vlasti, kao da nema oporbe u Hrvatskoj koja bi se zauzimala za nešto drugo
bolje nego što aktualna vlast nudi?
- Rekao bih da je u Hrvatskoj prije svega kriza upravljanja. Ima jedna
prispodoba iz Novoga zavjeta koja kaže otprilike da će se stablo prepoznati po
plodovima. Plodovi naših vlasti vrlo su gorki i plaćamo ceh njihovi propusta,
zbog lošega upravljanja, ali i zbog našega lošeg izbora. Očito postojeći model
nije dobar. Kada narod putem referenduma Vladi često nešto naređuje ili
zabranjuje, onda je to znak političke krize. Mi, na žalost, Vladu kontroliramo
samo putem izbora, a ne putem oporbe i na izborima Vladu kažnjavamo. Ja sada
vidim da do bolje vlasti možemo doći jedino pritiskom putem civilnoga društva.
Oporba ne želi preuzeti ulogu kontrole
vlasti, a često nema ni intelektualne snage da ju kontrolira. Narod podjednako
ne vjeruje ni oporbi ni vlasti. Referendumi nisu skupi, mnogo je skuplje pustiti
vlast da nas zadužuje i gura u dužničko ropstvo ili da javna dobra daruje
simbolično, a često da bi nekim oligarhijama pogodovala. I sindikati u Hrvatskoj
moraju izići iz svojih učmalih okvira i uključiti se više u javni život i
zaštitu javnih interesa jer riječ je o zaštiti interesa svih nas. Stoga sindikat
kojemu sam na čelu pokreće ovu inicijativu za zaštitu javnoga i nacionalnog
interesa od namjere Vlade RH da autoceste dade u koncesiju. Mi ćemo u
nadolazećem vremenu narodu pokušati objasniti što nas davanjem cesta u koncesiju
čeka i bit ćemo s narodom te očekujemo da će nas narod podržati, a radi
nacionalnog interesa.
PRIKUPLJANJE POTPISA KREĆE 10. LISTOPADA
Očekujemo da ćemo 10. listopada početi
s akcijom prikupljanja potpisa za raspisivanje
referenduma. Imamo potporu ostalih sindikata i stotinu
udruga civilnog društava i ne sumnjamo u uspjeh
prikupljanja potpisa.
Kako će glasiti referendumsko
pitanje?
- U ovom trenutku javno ga ne ćemo obznanjivati, ali
ćemo referendumskim pitanjem onemogućiti Vladu da
autoceste daju u koncesiju dok na referendumu ne
pitaju građane. U medijskoj će prezentaciji
sudjelovati neovisni prometni stručnjaci. Političke
stranke nismo zvali, tako da će u akciji sudjelovati
sindikati, udruge civilnog društva, a stručnjaci će
ponuditi rješenja. Često nešto ne želimo, a ne znamo
što hoćemo. Mi ovaj put putem struke reći ćemo što
hoćemo, a što ne ćemo i kako se postojeći problem može
premostiti, a da se krvotok, tj. autoceste ne daju u
koncesiju.
Autor:
Tomislav Jelić, Hrvatski tjednik
18.09.2014.
|