PONOĆNE MISLI
knjiga s podnaslovom "Društvo protiv
Boga uvijek se pretvara u društvo protiv čovjeka..."
ustvari je intimni dnevnik autora kojeg je godinama
pisao, u "gluho doba noći", kada nije mogao zaspati
ili se probudio iz prvog sna, obuzet crnim mislima. On
se tada bavi traženjem skrivenog i nevidljivog,
mističnog i duhovnog, te dokazuje da se bez uvida u
čovječju psihu, nade i strahove, snove i maštanja,
mitove i vjerovanja ne može spoznati bit čovjeka, a
još manje njegova budućnost. Piše o moralu u politici,
o moralnim i nemoralnim političarima, odnosno o
nužnosti morala u politici. Traži odgovor na pitanje
može li hrvatski narod opstati, može li se oduprijeti
raznim vrstama terora globalistički umreženog društva
i sačuvati svoj identitet, dostojanstvo i domoljublje?
PREDSJEDNIK
PROTIV PREDSJEDNIKA
U vrijeme kad je prof. dr. Zdravko Tomac u Novinarskome domu potpisivao
primjerke svoje knjige Predsjednik protiv predsjednika, iz Beograda je
hrvatskome narodu stigla predbožićna čestitka Carle del Ponte. Vijest o uhidbi
generala Gotovine skamenila je nazočne. Uhidba je točka na i onih snaga u
Hrvatskoj koje pod krinkom "antiizolacionističke" politike od povratka Račana i
Mesića na vlast provode radikalnu detuđmanizaciju, sotonizaciju i
kriminalizaciju pok. prvoga hrvatskog predsjednika i svih domoljuba.
Ljevičarske medijsko-političko-obavještajne snage, zaražene
neizlječivim virusom boljševizma, danas su građani koji Hrvatsku "brane" u
"središtima svijeta" - na crti Haag - London. Ne zna se točno u kojemu je od tih
gradova Mesić omiljeniji. Možda ga više voli samo Gadafijeva Libija, sarajevska
čaršija...
Dr. Tomac postavlja pitanje što će povijest reći za čovjeka
"koji je lažno optužio prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, Domovinski
rat i svoju domovinu, koji je prihvatio i pokušao hrvatskome narodu nametnuti
krivotvorinu da je Hrvatska bila dvostruki agresor - na Srbe u Hrvatskoj i na
BiH, odnosno, da su dr. Franjo Tuđman te državno i vojno vodstvo u ratu bili
organizirani kao zločinačka organizacija sa svrhom provođenja genocida radi
stvaranja etnički čiste velike Hrvatske".
O tim mučnim stvarima govorili su predstavljači knjige prof.
dr. Slaven Letica i novinar i publicist Josip Jović. Struktura moći i način na
koji vlast funkcionira može se iščitati iz proračuna - rekao je uvodno dr.
Letica. U proračunu za sljedeću godinu zakonodavna vlast imat će 5 posto više
novca, Vlada 4,4 %, Ured predsjednika Vlade 24,03 %, Ured Predsjednika Republike
23,01 % više. To znači da Mesić nije održao predizborna obećanja - ne će
stolovati na Pantovčaku, prodat će "Tuđmanov Chalanger", ne će trebati
savjetnike...
A sad je skoknuo do Turske, Bugarske, Velike Britanije... Bio je
u Čileu, Argentini, Rumunjskoj... U Indiji je proučavao Kamasutru (Hrvati su se
pitali Kamo sutra). Stipe putuje svijetom, a nitko ne pita tko s njim putuje i
kakve rezultate s putovanja donosi... Narod kaže da on i društvo planiraju i put
na Mars, ali još nisu našli sponzora/e...
Kad se Mesić 2000. popeo na tron, iz Ureda su "procurili"
arhivski dokumenti, sad je i predsjednik transkriptolog. "Novi
dokumentaristi... selektivno su ponudili dokumente kako bi promijenili opće
predodžbe hrvatske javnosti o borbi za hrvatsku državnost... Jučerašnji junaci
postaju kukavice, prevaranti poštenjaci, onima koji su trenutno u modi dopušteno
je sve, a one koji su 90-ih bili negdje na braniku Domovine prikazuje se kao
zgubidane, egzibicioniste, prevarante...".
HTV Stankoviću za emisiju plaća 25 tisuća kuna na mjesec, Latin
za Ćirilicu "u kojoj se tvrdi da je najbolja sloboda bila u okviru bivše
Jugoslavije - bili smo ne-ksenofobični, otvoreni itd," ubere pedesetak tisuća
kuna, reče dr. Letica. (Preneseno iz tjednika FOKUS)
Prof. dr. Zdravko Tomac,
rođen je 24. svibnja 1937. u Garčinu, kraj Slavonskog
Broda. Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu 1955., 1960. je
diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a 1976. doktorirao na
Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iz područja politologije, gdje
od 1986. radi kao redovni profesor.
Kao jedan od autora Amandmana na Ustav 1971. godine i
Ustava iz 1974. godine, organizirao je mnoge znanstvene i stručne
rasprave koje su trebale politički, stručno i znanstveno obraniti
amandmane i Ustav, jugoslavenski federalizam s elementima
konfederalizma, nacionalnu ravnopravnost i koncepciju republika kao
država koje se udružuju u Jugoslaviju.
Objavio je znanstvene i stručne radove, studije i knjige
iz područja ustavnog prava, lokalne samouprave, povijesti, izbornog i
političkog sustava. Kao stalni ili povremeni kolumnist pisao je za
tjednik Danas, a poslije i za Nedjeljnu Damaciju, Nacional, Glas
Slavonije, a objavljivao je i u mnogim znanstvenim i stručnim časopisima
i brojnim novinama publicističke, stručne i znanstvene radove.
U politiku se vratio 1989. godine, nakon 15-godišnjeg
odsustva. Te je godine izabran u novo reformsko vodstvo SKH koje je
odigralo značajnu ulogu u stvaranju uvjeta za rušenje jednopartijskog
sustava, uvođenje višestranačja te stvorilo uvjete i pridonijelo
otvaranju mogućnosti za stvaranje Hrvatske kao samostalne i suverene
države. 1990. godine izabran je za člana Ustavne komisije Sabora SRH te
je radio u najužoj grupi koja je pisala Božićni Ustav SRH, usvojen
22.12.1990., koji je bio ustavno-pravna osnovica stvaranja samostalne i
suverene hrvatske države.
Početkom kolovoza 1991. godine postao je potpredsjednik
ratne vlade - Vlade demokratskog jedinstva. Izabran je za
potpredsjednika Kriznog štaba Republike Hrvatske i za koordinatora
kriznih štabova Zapadne Slavonije, Primorja, Gorskog kotara i Istre. Bio
je i predsjednik Koordinacije Vlade za međunarodnu politiku,
iseljeništvo i medije. Za vrijeme rata i agresije na Hrvatsku kao član
najužeg sastava Vrhovnog državnog vijeća aktivno je sudjelovao u
donošenju bitnih i sudbinskih odluka u stvaranju i obrani hrvatske
države.
Ljeti 1992. godine podnio je ostavku na mjesto
potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva zbog neslaganja sa
službenom politikom prema Bosni i Hercegovini te se ponovno vratio na
Fakultet političkih znanosti. 1993., nakon kratkog prekida u
profesionalnom političkom radu, bio je izabran u Županijski dom Sabora
RH, kao i za potpredsjednika Komisije za Ustav, zakonodavstvo i
poslovnik. 1995. godine bio je izabran za zastupnika u Zastupnički dom
Sabora RH. Iste godine kao nositelj liste SDP-a za Grad Zagreb i
Zagrebačku županiju bio je izabran za predsjednika Gradske skupštine
Grada Zagreba i predsjednika Županijske skupštine Zagrebačke županije.
1997. godine bio je predsjednički kandidat na izborima
za Predsjednika Republike Hrvatske te je sa 22 % dobivenih glasova
osvojio drugo mjesto. Na izborima 3. siječnja 2000. godine na listi
SDP-HSLS izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor. Bio je
potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Odbora za vanjsku
politiku, te voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj
skupštini OESS-a. U jesen 2003. napušta SDP, a 2004. utemeljuje stranku
HSD-Hrvatski socijaldemokrati; politička stranka lijevoga opredjeljenja,
izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnog programa.
|
Izdavač obje knjige:
Detecta, Zagreb
Plan Badena
Plan Dullikena
|
