Čitatelju koji je pročitao knjige nameće se zaključak -
njih ne bi bilo da autor nije godinama iz noći u noć
razmišljao o moralu, duhovnosti, humanosti, pokvarenosti
u politici, globalizaciji kao opasnosti za budućnost
čovječanstva, istini kao temelju opstanka, dobroti i
zločinu, ljubavi i smrti... Autor si postavlja mnoštvo
pitanja na koja onda traži odgovor. Postoji li
zločinački karakter? Može li istinski vjernik biti
nemoralan, a ateist moralan? Je li zlo samo nedostatak
dobra? Odgovor na ta i druga pitanja mogu se naslutiti u
podnaslovu knjige Društvo protiv Boga uvijek se
pretvara u društvo protiv čovjeka. Nesumnjivo,
knjigu je napisao čovjek koji je, kao čto je rekao dr.
Marko Veselica, kao političar doživio vrhovnu
transformaciju.
Mnogi se danas pitaju zašto nam se
događaju nepravde poput one u Haagu, zašto nas se
okrivljuje za nešto što nismo napravili. Orwell je
imao pravo, kaže Tomac, kada je tvrdio da iz raspada
totalitarnog režima izlaze invalidi volje, ljudi bez
inicijative, kojima je lako ponovno nametnuti neki
novi totalitarizam, baš zato što im takav sustav pruža
osjećaj sigurnosti... Prije ili kasnije svaki će
čovjek, izložen neprestalnom udaru lažnih informacija,
popustiti i u samoobrani prihvatiti nametnutu i
ponavljanu laž kao jedinu i apsolutnu istinu. I upravo
time računaju oni koji nas guraju natrag u sličnu
zajednicu iz koje smo nedavno izašli.
Nameće se
zaključak da nas od nove ideologije, ovog puta
ideologije globalizma, može spasiti samo emocionalno
hrvatstvo, koje je puno više od putovnice i mjesta
rođenja. Hrvat se ne postaje ni po krvi, ni po ocu, ni
po majci, ni po precima, ni hrvatskim genima; čak se
ne postaje automatski ni prihvaćanjem hrvatske
kulture, običaja, jezika, nacionalnih vrijednosti niti
se postaje Hrvat samo životom u zajednici s
pripadnicima hrvatskoga naroda. ....
Hrvat se postaje subjektivno, osjećajno,
dragovoljno i svjesno, kaže prof. Tomac. Zato su domoljublje i spremnost na
žrtvovanje za vlastiti narod osobne karakteristike svakog čovjeka i njegov
emocionalni i subjektivni izbor. Bez emocija, bez ljubavi, bez svojevrsne
opijenosti i zanesenosti, bez poštivanja tradicije svoga naroda i prihvaćanje
kolektivne sviejsti kao nečega važnog i lijepog, hrvatski identitet svodi se na
puku formu bez značaja za život pojedinca.
Msgr. Bogović je usporedio Tomca s
mudracima koji su na svom dugom putovanju u potrazi za
Bogom, malim Isusom, nailazili na Herodovce koji su ih
pokušali skrenuti s pravog puta. Poput njih i Tomac je
na svome životnom putu uspio doći do Boga.
U knjizi Predsjednik prof.
Tomac argumentirano opovrgava krivotvorine, neistine i
laži navođenjem činjenica i istine o povijesnoj ulozi
dr. Franje Tuđmana u stvaranju i obrani hrvatske
države i u obrani opstojnosti hrvatskoga naroda u BiH.
Predsjednik protiv predsjednika nastavak je prve
knjige u kojem Tomac opisuje na koji se način i danas,
još upornije, nastavlja kriminaliziranje Domovinskog
rata u cjelini i prvog hrvatskoga predsjednika dr.
Franje Tuđmana, te upozorava da su ti procesi opasni
po budućnost hrvatske države i cijeloga hrvatskoga
naroda.
Najodgovorniji za današnju situaciju
je i današnji predsjednik Stjepan Mesić. On se još
1993. priklonio politici Vesne Pusić i Ive Banca koji
su krenuli u križarski rat protiv Franje Tuđmana i
njegove politike, te je zajedno s Josipom Manolićem
napravio nekoliko planova za puč. Planovi na sreću
nisu uspjeli, ali da jesu ne bi bilo Oluje, ne bi bilo
slobodne Hrvatske! Iako je Mesić tada bio najbliži
Tuđmanov suradnik, to ga nije omelo u računici da će
mu se dugoročno isplatiti ako Tuđmanu zabije nož u
leđa. Mesić igra ključnu ulogu u pokušaju pretvaranja
Franje Tuđmana u diktatora, negativca i ratnog
zločinca, a svojim svjedočenjem u Haagu nanio je
veliku štetu Hrvatskoj.
Kako povijesni procesi još nisu
završeni postavlja se pitanje hoće li takva politika današnjeg predsjednika biti
okrunjena uspjehom ili će Stjepan Mesić doživjeti neuspjeh u svojoj stratgegiji
radikalne detuđmanizacije, sotonizacije i kriminalizacije Franje Tuđmana te za
većinu hrvatskoga naroda i za povijest postati ne samo antihrvat nego i izdajica
koji je lažno optužio prvoga hrvatskoga predsjednika Franju Tuđmana, Domovinski
rat i svoju domovinu, koji je prihvatio i pokušao hrvatskom narodu nametnuti
krivotvorinu da je Hrvatska bila dvostruki agresor - agresor na Srbe u Hrvatskoj
i na BiH, odnosno da su dr. Franjo Tuđman te državno i vojno vodstvo u ratu bili
organizirani kao zločinačka organizacija sa svrhom provošenja genocida radi
stvaranja etnički čiste velike Hrvatske.
Posjetitelji su postavljali pitanja, ali i kritizirali
stav hrvatskih političara da se za ljubav pristupa EU
mora izvršiti sve što se od Hrvatske traži. EU je
postala zlatno tele hrvatske politike.
Je li istina da su se
Tuđman i Milošević dogovarali o podjeli BiH? - Nije, odgovara prof. Tomac. Kao
sudionik političke scene toga vremena, on može posvjedočiti da je Tuđman i onda
kada se činilo da popušta Miloševiću, imao jasnu strategiju kako doći do
suverene države, dok Mesić samo producira "gaf do gafa" i svojim lažima šteti
Hrvatskoj.
Jedna od tema
bila je i kriminalizacija Domovinskog rata i hrvatskih
branitelja. - Ta činjenica, osim što je bolna, ona i
duboko zabrinjava, jer urušava domoljubni etos.
Nacionalni ponos treba njegovati, treba promicati
nacionalne vrijednote kako bismo sačuvali svoj
identitet u globalnom bespuću svjetske moći. Važnije
je sačuvati obraz, dostojanstvo i istinu o Domovinskom
ratu, nego ući u EU koja će nas tretirati kao
zločinački balkanski narod. Po diktatu međunarodne
zajednice tuđinci nam pišu novu povjesnicu, nažalost
uz pomoć domaćih izdajica. Sustavno i agresivno se
provodi obnavljanje kulta Tita i bratstva i jedinstva,
sve u smislu planova za novi svjetski poredak.
Stvara se
nova UDBA - prema Tomcu naziv za Udružene države
Balkana. Međunarodni krugovi već su razradili i
zajedno s našom Vladom provode taj koncept, ali ga od
Hrvata sakrivaju kao zmija noge. Govori se o zoni
slobodne trgovine kao o nevažnom koraku, a to je
zapravo onaj presudni korak u ostvarenju regionalne
zajednice na Balkanu.
Što nam je
napraviti, ima li spasa od takve nemile budućnosti? -
Već smo jednom znali naći pravi put, danas samo
trebamo posegnuti za istim receptom kao 1991. godine.
Hrvatske ljude treba suočiti s istinom, a kada se to
dogodi onda smo u većini i rješenje je stvoreno. Tada
ćemo im, kao i 1991. reći da ne želimo nikakvu
Jugoslaviju, svejedno kakvo joj ime misle dati!
Situacija je vrlo ozbiljna, ali on je optimist, jer
vjeruje u hrvatski narod i njegovo emocionalno
hrvatstvo.
Prof. Tomac
je za kraj mjeseca siječnja najavio osnivanje pokreta
Hrvatsko zvono u kojem bi se objedinile manje
stranke, pojedinci i intelektualci, te svi ostali
domoljubi koji do sada nisu bili umreženi, a sve u
svrhu stvaranja kritične mase za obranu nacionalnih
interesa. Zvonom se oduvijek pozivalo na ujedinjenje
pred opasnošću, pa tako i ovoga puta. Hrvatsko zvono
mora prerasti u stranku kako bi mogli sudjelovati na
slijedečim izborima, a voditi će ga mladi ljudi,
politički neistrošeni, kojima Tomac obečaje maksimalnu
podršku.
Piše Dunja
Gaupp
 
 
|
