![](images/mile_prpa_000.jpg)
|
Otkad je svijeta i vijeka bilo je i, dok god bude
svijeta i vijeka, bit će i zločina. Biblija nas uči da
je Kajin ubio svog brata Abela kao prvi zločin ubojstva.
Razvojem moderne tehnologije razvijaju se i novi i
moderniji oblici zločina, često vrlo suptilni, -
ubojstva, krađe, pljačke, otimačine, prijevare, utaje i
naprosto se rascvjetalo na tisuće cvijetova zla koji
zagađuju naš život. Svaki zločin je dio borbe između zla
i dobra gdje u principu zlo pobjeđuje dobro jer je jače
i dolazi samo po sebi, kao što korov obrasta naše njive
i vrtove na kojima je zasađeno plemenito bilje ili
cvijeće.
Ako bismo povijesno razmatrali pojavu i trajanje
zločina, a time i povijest kazne trebalo bi nam na
stotine i stotine tomova knjiga na tu temu. Zlo samo
po sebi dolazi, a za svako dobro treba se itekako
boriti da nastane, ali ni onda nemamo garanciju da
ćemo brati njegove plodove.
|
Ni naša domovina Hrvatska nije iznimka od postojanja tog
korova koji se zove zločin; korupcija, droga, zlouporaba
položaja, nemoral i sl. A tamo gdje postoji zločin
trebala bi postojati i kazna. I povijest kazne je
dugačka i kompleksna i teško bi ju bilo obraditi i
debelim studijskim knjigama. Zato u granicama ovog
člnka, osvrnut ću se s nekoliko rečenica o suvremenom
kriminalu u Hrvatskoj koji razara naše gospodarstvo,
razara našu sadašnjost, našu budućnost i naš opstoj kao
nacije, i poput najopakijeg korova neda našem narodu da
krene putem dobra..
Taj
višestruki nemoral (od teškog zločina pa sve do
neprimjerno javno izgovorenih nepriličnih riječi od
strane visokih dužnosnika) preplavio je naše duše,
naše misli, naš život i našu svakodnevnicu - preko
medija priopćavanja i nametnuo nam se kao najvažnija
tema življenja. Svakodnevno smo bombardirani
izvješćima o kriminalu, izvješćima o suđenjima
njegovim protagonistima, posebno i javnim izjavama tih
crimosa koji se puštaju iz pritvora, kojima su izrčene
neparvomoćne presude, ljudi kojima se otvaraju mediji
i koji iza zatvora vode političke stranke, imenuju
svoje zamjenika na visoke državne pozicije na kojiima
su oni bili do uhićenja i sl.
Sve to slušajući i gledajući na medijima došao sam do konstatacije - mi smo
moralno i duhovno dezorijentirani, gotovo narod koji je izgubio svaku svoju
političku i moralnu razumsku orijentaciju. Gotovo da smo, ako ne kao narod, tada
sigurno kao politika postali psihijatrijski slučaj.
Što se to s nama događa?
Kriminal sam
po sebi niče, a posebno onaj gospodarski, jer nailazi
svuda na plodno tlo. A loša i prespora kaznena
politika je poput proljetne kiše koja ga hrani i
zalijeva da bi bio tako uspješan u svojoj
negativnosti. Kaznena politika više sliči bezumlju
nego izgrađenom pravnom sustavu kaznene odgovornosti,
koje imaju i mnogo zaostalije države od Hrvatske u
Aziji, Africi ili Latinskoj Ameriki.
U izgrađenom pravnom sustavu kaznene odgovornosti bilo bi nezamislivo da se
onima koji opljačkaju Državni proračun za nekoliko ili više desetaka milijuna
kuna, gotovo da ih se javno sažaljeva, pa im se određuje kazna društveno
korisnog rada u nekim karitativnim ustanovama i sl. Od ove naše hrvatske držve i
njene budućnosti neće biti ništa ako u svoje zakone ne ugradimo čvrstu i zdravu
kaznenu politiku.
Svaka pljačka, posebno proračuna, od
onog lokalnog, županijskog pa sve do državnog iznad
sto tisuća kuna trebala bi pravno imati karakter
veleizdaje domovine, drastično biti kažnjena i
počinitelju takvog kaznenog djela ne bi smio biti
dostupan niti jedan medij, a kamo li mogućnost da iz
zatvora upravlja nekom političkom strankom i sl.
Gubitak građanskih prava za vrijeme izdržavanja kazne,
posebno kod teških kaznenih djela protiv gospodarstva
i države, bilo bi nešto što se samo po sebi razumije.
U našem društvu kaznena politika je apsurd, ona nema
uporište u pravednosti, nema uporište u odgovornosti,
nema uporište u prevenciji, ona gubi sam svoj smisao i
ne postizava efekte jer nije ni svrsishodna. A kazneni
postupci, pored ostalih načela trebali bi imati
ugrađen i princip ekonomičnosti. To znači da se ti
procesi ne bi trebali i ne bi smjeli odvijati
mjesecima pa i godinama, jer tada za državu nastupa
veća šteta od troška suđenja nego od učinjenog
kaznenog djela.
Kakvo je to
suđenje gdje se i na strani tužiteljstva i na strani
okrivljenika dopušta saslušavanje na stotine svjedoka?
U našem kaznenom sudstvu u potpunosti je zanemaren
princip in medias res, tj. da se na suđenje i na
predistražne radnje dovode samo svjedoci koji mogu
posvjedočiti o bitnim stvarima, tj. samo o stvarima
koji mogu utjecati svojim iskazima na ishod suđenja.
Sudski predmet koji ima nekoliko tisuća stranica ili
čak i nekoliko desetaka tisuća, više nije ozbiljno
suđenje jer ne postoji niti jedna toliko mudra sudačka
glava koja sve to može u sebi sažeti. To je naprosto
apsurdno i postaje izrazito i kontraproduktivno.
I laiku je vidljivo da naše kazneno pravo treba duboke radikalne reforme, jer
je postalo krajnje neefikasno, tromo, neprovodivo, preblago, a time i nepravedno
i ne postizava željene efekte. Stvarnost je pokazala da su zaprijećene kazne u
nekim kazneniim djelima, a posebno u gospodarskom kriminalu i sl. preblage, čime
se nedvojbeno upućuje poruka da se kriminal isplati, da se na njemu može i
obogatiti, a to što će se odležati par godina poluzatvorskog tipa gotovo da nije
nikakva kazna.
U kaznenom sustavu jedva da je dobro
zaštićena i sama država, pa je zato moguće istu
izlagati i ruglu i davati, čak i od strane visokih
državnih dužnosnika, antidržavne izjave i sl. Država
mora imati čvrstu zaštitu i na unutarnjem i na
vanjskom planu, a ako se nekome pa i državnom
dužnosniku dopušta da svoju vlastitu država izlaže
ruglu, takva država nema budućnosti.
Krađa,
korupcija, gospodarski kriminal, podrivanje državnog
gospodarstva i slično, danas je rak rana hrvatskog
društva i države. Tome može stati na kraj samo
radikalna reforma kaznene politike koja će biti vrlo
efikasna, učinkovita, brza, bez velikog troška, oštra,
ali i krajnje pravedna.
Svaki onaj koji posegne rukom za nečim što mu ne pripada treba znati da će ga
vrlo brzo i oštro dohvatiti ruka pravde i da ta ruka neće nikoga milovati. Samo
tako se možemo otresti najvećeg tereta kojeg narod nosi na leđima. Sve se može
riješiti ako to politika želi. A ono što se ne može razriješiti poput Gordijskog
čvora treba sasjeći, kao što kirurškim nožem sječemo zloćudni tumor iz ljudskog
tijela.
Piše: Mile
Prpa
www.hkz-kkv.ch |