Polazeći od jednog od naših osnovnih zadataka, a taj je
briga za prostor i okoliš, u zajedništvu sa Ekološkim
društvom Crikvenica, dana 31. ožujka o.g. organizirali
smo u Novom Vinodolskom javnu tribinu građana na temu
planirane trase Jadransko-Jonske autoceste, koja bi
prema projektu (tzv. Varijanta br. 3), trebala prolaziti
uz same rubne dijelove gradova Crikvenice i Novog
Vinodolskog (djelomično samo 150 do 300 m udaljenosti).
Mi smo se, uz sveopću podršku brojnih sudionika tribine,
oštro usprotivili realizaciji ove predložene varijante
iz više razloga, a ovdje ću spomenuti samo nekoliko
bitnih:
Novi Vinodolski je primorski gradić
bogatog povijesnog i kulturnog nasljeđa razvijen kao
longitudinalna morfološka i funkcionalna struktura, a
prostorne determinante razvoja su s jedne strane more,
uz čije se obale protežu naselje i izdvojene
turističke zone, a s druge strane brijeg po čijoj se
prisojnoj strani razvija grad odnosno njegove
atraktivne stambeno-turističke zone. Radne zone i
poljoprivredne površine s nizom manjih naselja također
sačinjavaju prirodno zaleđe i zaokružuju cjelovitost
toga funkcionalnog prostora. U ovaj uski, funkcionalno
nedjeljiv prostor, provaljuje sada koridor autoceste
uz sami rub gradskih naselja i na taj način ne samo
simbolički nego i fizički presjeca njegovu prirodnu
vezu sa zaleđem. Time spriječava prirodne tokove obala
- zaleđe, te definitivno onemogućuje fizički prelazak
Novog Vinodolskog u Vinodol, trošeći pri tome i ono
malo prostora za daljnje širenje i razvoj grada. Moram
također spomenuti i činjenicu da planirana trasa te
buduće autoceste prolazi po samom rubu 1. vodozaštitne
zone u predjelu izvorišta pitke vode Žrnovnica, a
sukladno državnim i županijskim odlukama čak je i u
području 2. vodozaštitne zone zabranjena svaka
građevinska djelatnost, pa tako i izgradnja bilo
kakovih prometnica. Već sama ta činjenica govori nam o
tome da je projektirana trasa autoceste zahvat visokog
rizika, jer potencijalno ugrožava opskrbu pitkom vodom
čitav niz naselja i gradova, a o posljedicama u
daljnjem razvoju turizma da i ne govorimo.
Istraživanja njemačkih prometnih
stručnjaka pokazala su da se autocestovni promet
ubraja u skupinu najvećih zagađivača čovjekove
prirodne sredine, a sa 30 do 40 tisuća vozila dnevno,
koliko se predviđa prema studijama intenziteta prometa
buduće Jadransko-Jonske autoceste, imat ćemo
nevjerojatnu devastaciju prirode i mora, da o
negativnim dodatnim faktorima kao što su buka i
svjetlosno zagađenje i ne govorimo.
K tome valja spomenuti i činjenicu da
su Hrvatske Autoceste d.o.o. naručile kod poduzeća
Rijekaprojekt d.o.o. kako izradu samog projekta, tako
i izradu studije o utjecaju na okoliš spomenute trase
autoceste, što je u biti protuustavan čin, a u
zemljama napredne demokracije ovakove namještaljke su
praktički nezamislive.
No naše političke strukture pokazuju
potpunu bešćutnost glede zaštite povijesnih, kulturnih
i inih vrednota ovoga kraja. Iako je još od 1992.god.
poznato da postoje za nas daleko prihvatljivije
varijante spomenute autoceste, odgovorne županijske i
državne institucije nisu uzele u uže razmatranje, po
nama meritorno mišljenje Znanstvenog savjeta za
zaštitu prirode pri Hrvatskoj Akademiji znanosti i
umjetnosti na čelu sa Akademikom Andrijom
Mohorovićićem, nego svojim suludim odlukama vrše
svojevrstan zločin nad prirodom i ljudima ovoga kraja.
Da pojasnim, nitko razuman ne može
biti protiv izgradnje jedne brze i moderne prometnice
kao što je autocesta, koja treba povezivati Rijeku sa
postojećom autocestom na čvoru Žuta Lokva, no tu trasu
treba izmjestiti u zaleđe Hrvatskog primorja kako je
to već prije dvanaest godina predložio pokojni
Akademik Andrija Mohorovićić.
Iako smo u međuvremenu dobili pismene
podrške od nekoliko ekološki osvještenih udruga u
Republici Hrvatskoj, (Eko-Kvarner, Riječki ekološki
pokret, Društvo Vinodol iz Zagreba itd.), kao i
stranih državljana poput gosp. Nicolasa Waplera iz
Francuske, te g. Josefa Meiera iz Njemačke, kojima su
ljepote ovih naših krajolika već godinama prirasle uz
srce, naše političke strukture ostaju i dalje potpuno
bešćutne i rade po svome nahođenju zaboravljajući
pritom na činjenicu da bi po Ustavu R.H. trebale biti
samo servis građana. To nam govori da se mnogi
političari u našoj državi još uvijek ponašaju kao u
doba jednoumlja, a mi da moramo ustrajati na
ostvarivanju naših ciljeva s još puno strpljivosti,
energije i upornosti u radu, kako bismo i budućim
generacijama osigurali sačuvane ljepote našega mora i
priobalja.
Na koncu ovoga javljanja moram
ustvrditi kako bi mi činilo puno veće zadovoljstvo
ponuditi štovanim članovima HKZ-e i čitateljima DO
prilog ljepšega i optimističnijeg sadržaja od ovoga
kojeg sam Vam poslao, no očito nama u Hrvatskoj
predstoji još dugi i trnovit put u društvo uljuđenih i
civiliziranih demokracija Europe.
Srdačno Vas sve pozdravljam
Predsjednik
Ekološkog društva Novi Vinodolski,
Ivan Kukalj
|
