"Birajte, ili Purda ili blokada 23. poglavlja za EU."
Razloga za ovaj tekst ima mnogo, a
povod je podatak iz dnevnih novina. Prema Večernjem
listu od 1. veljače 2011. na str. 3, ministar
pravosuđa poručio je braniteljima: "Birajte, ili Purda
ili blokada 23. poglavlja za EU." To je novinski
naslov, oprema, a ne riječi ministra. Nipošto ne
mislim ovdje izdvojiti jednog čovjeka i njega
kritizirati. Bilo bi čak dobro kada bi to bila izjava
tek jednoga čovjeka. Nažalost, takvo mišljenje imaju
mnogi koji se kod nas bave politikom. Već se na mnogo
načina očitovala hrvatska spremnost na žrtve za neke
iluzije koje nam već dugo odmiču ispred očiju.
Znakovito je u svemu tome da je naše pravosuđe
zaključilo da je Purda nevin, ali ispada da smo i
takva čovjeka, a uz to provjerenog vukovarskog
branitelja, spremni žrtvovati za deblokiranje
spomenutog 23. poglavlja. Ovdje, dakako, ne možemo
donositi sud o tome postoji li ili ne postoji kakva
krivnja. Naglasak je na tome da se ostavlja mogućnost
izručivanja nevinih ljudi sudovima koji i takve
kažnjavaju. Pitamo se što su razni "blokatori" već
izvukli od naših predstavnika i što li će još trebati
"deblokirajućeg" uložiti? Itekako je važno pitanje
Purde, ali problem se ne odražava samo na ovom
slučaju, nego treba postaviti u pitanje tu
širokogrudnu spremnost za predavanje svojih ljudi na
milost i nemilost drugima, sudovima koji istjeruju
neku svoju pravdu, sve zato da se udovolji otrcanoj
floskuli "da bi funkcionirale institucije sustava". U
ovom slučaju to znači dati i nevinoga čovjeka u ruke
onoga kojemu treba suditi za agresiju.
Događanja u Hrvatskoj podsjećaju u
mnogočemu na ono što se, prema predaji o sv. Jurju,
događalo u maloazijskom gradu Sileni. Ta predaja je
ustvari jedna propovijed o odnosu dobra i zla, što je
uvijek aktualno, u svim prostorima i u svim vremenima,
pa tako i u današnjoj Hrvatskoj.
Predaja o zmaju u gradu Sileni
U grad Silenu došao je gladni zmaj,
simbol zloće. Zloća (zmaj) ne će nikada pomoći nego
nastoji svima odmoći. Gladni zmaj bi se povukao ili bi
krepao od gladi da nije imao u Sileni saveznike koji
su vjerovali da će zmajska gladna usta uspjeti
okrenuti prema drugima i da će se zmaj time
zadovoljiti. U početku je to bila hrana s polja i od
stada. Bilo ih je kojima je bio užitak što zmaj
uništava imanje njegova protivnika, ne vodeći računa
da će doći i njegovo imanje na red. Kada se to
dogodilo, radovao se njihov zlobni neprijatelj.
Stvorila se atmosfera prokazivanja krivaca, a zmaj je
krivce kažnjavao hraneći se njihovim blagom. Budući da
su mnogi bili s drugima posvađeni i da je mnogima bilo
drago da se zmaj okrenuo dobru njemu omraženog
sugrađanina, zmaj je stalno imao dovoljno hrane. Sve
je više jačao, sve mu je više trebalo i bio je sve
zahtjevniji i izbirljiviji. Kad se hranio jednom od
zavađenih strana, ona druga je govorila da je to
zadovoljenje pravde jer su "oni drugi" pronevjerili
društveno dobro. Stradali je dobio što je zaslužio!
U svojoj pohlepi i nezasitnosti zmaj
je zatražio i ljudske žrtve. Zloća nema granica. I
njih su na zahtjev zmaja davali, a neki se i toj
"pravdi" radovali sve dok nije došao red na njih. Zmaj
je smatrao da je ljude već toliko navikao na
žrtvovanje pa je zatražio za hranu i jedno nevino
čeljade koje se nije nikome zamjerilo, koje nije
nikome nikada zlo učinilo. Bila je to nevina djevojka.
U predaji je to kraljeva kći, što bi se moglo shvatiti
da je tom suradnjom sa zmajem došlo do urušavanja
funkcioniranja cijeloga društva. Predaja kaže kako je
tada dohitao Juraj na konju i ubio zmaja svojim
ubojitim kopljem te oslobodio nevinu djevojku, nevino
čeljade.
Taj konjanik je zapravo kršćanski
vitez koji iz vjerskih i humanitarnih uvjerenja ne
dopušta kažnjavanje nevinih. Dakako, širenjem te
predaje kršćani nisu izražavali uvjerenje u osobnu
snagu konjanika ni u kvalitetu njegova koplja. Njegova
vjera i oslonjenost na Božju dobrotu bila je snaga
koja je u stanju nadvladati svaku zloću i oduzeti joj
slast pobjede, kao što je Krist pobijedio smrt.
Kako izbjeći silenski "pravni
poredak"?
Kada je riječ o zlu u svijetu, ne
valja locirati zlo na jedno mjesto (npr. odnosi
međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, Haški sud,
pojedine stranke, obnavljanje Udbe i organizacija
engleske špijunaže u Hrvatskoj, i sl.). Važno je znati
da smo time svi, neki manje neki više, zahvaćeni. No,
treba se protiv toga boriti, ma gdje bilo, a ne
hraniti zlo u sebi i u društvu.
Lako se može dogoditi da onaj koji zlo
hrani u svojoj sredini postane i sam hrana iste
zvijeri. Činjenica je da se već dugo događa da
Hrvatska predaje raznim sudovima ljude koji su
zaslužni da ona uopće postoji, a ti kojima se ljudi
izručuju nemaju takve zasluge, pače neki su bili
otvoreno protiv njezina postojanja. Tu će neki viknuti
da su to politička pitanja koja ne rješavaju biskupi
ni Crkva nego "institucije pravnog sistema". Ipak bi
se cijelo društvo, vjerničko i nevjerničko, trebalo
zapitati koga i kome ljude izručujemo jer bi se i nama
moglo dogoditi, pače nam se već događa, da hranimo zlu
praksu u svojoj državi i u međunarodnoj zajednici. U
slučaju Purde događa nam se nešto slično kao i
građanima Silene u čijem se gradu nastanio zmaj kojemu
treba sve žrtvovati pa i nevino čeljade. I naše je
sudstvo nevinim procijenilo uhićenog branitelja, ali -
što je najgore - izrazilo također neizravno spremnost
da se ta i takva žrtva može prinijeti za otvaranje
jednog poglavlja u pregovorima s EU. A koliko smo već
žrtava prinijeli od uspostave samostalne Hrvatske!?
Koliki su izručeni drugim institucijama da im one - po
svojim političkim aršinima i potrebama -
dijagnosticiraju stupanj krivnje! Već se događa da su
neki koji su drugima hranili takva "potraživanja" i
sami došli na red, a koliki su u nečijim nakanama već
svrstani da u pogodan čas posebna "pravda" utaži svoju
glad. Zar nije takva glad prisutna na našem prostoru,
u našem susjedstvu, u međunarodnoj zajednici? Ne
smijemo dopustiti da se zaslužni za našu samostalnost
i slobodu predaju na prosudbu i procjenu onima koji su
bili i ostali protiv naše samostalnosti i naše
slobode. To nije nikakva politika, nego zdravo
razmišljanje. Bez obzira na bilo koje i bilo kakvo
poglavlje, treba odbaciti svaku mogućnost da se
nevinoga čovjeka preda na milost i nemilost njegovom
dokazanom neprijatelju, onima koji nisu željeli
Hrvatsku. To ne valja ni u slučaju da je taj danas
spreman istinski pravedno suditi. Ova država treba
biti spremna braniti svoga građanina od nepravedne
osude i u slučaju da je pogriješio, a kamo li kada ga
je proglasila nevinim.
Dr. Mile
Bogović (List "MI" 2-3/2011.)
|