Šestorica nepravomoćno osuđenih Hrvata na kraju su
postali žrtve opsesivne ideje da Hrvati moraju biti za
nešto kolektivno krivi, i da po bilo koju cijenu, Tuđman
i Šušak moraju biti posthumno osuđeni kao zločinci. Ako
već ne zbog obrambenog rata u Hrvatskoj, onda barem zbog
Herceg-Bosne.
Ta anatema već dva desetljeća stoji
nad povijesnim značajem prvog hrvatskog predsjednika.
O kakvoj se mržnji prema njemu radi dovoljno govori i
činjenica da spomenik dr. Franji Tuđmanu u Splitu mora
čuvati policija. Korijen zla nije u Haagu, korijen zla
je u samoj Hrvatskoj. Iako povijesne činjenice i sam
kauzalitet ratnih zbivanja u BiH govore suprotno, u
dijelu hrvatske javnosti i medija uvriježila se u
zadnjih desetak godina teza da je Bosna hrvatski
"istočni grijeh". Haag je trebao samo ići tim tragom,
kao i zapadna politika stvaranja ravnovjesja između
Hrvatske i Srbije.
Danas je blagdan Tijelova, spomen na
ustanovljenje Euharistije. Ove godine se znakovito
podudara sa starim Danom državnosti, koji je u vrijeme
Račanove Vlade ukinut i prebačen na 25. lipnja. Eto
zlosretne haaške čestitke pokojnim velikanima Tuđmanu
i Šušku, ali i zlosretne čestitke hrvatskoj državnosti
koja je u njihovo vrijeme svoj dan slavila na
spomendan Ivane Arške.
I u tomu ima bolne simbolike. Žana Arška, hrabra djevica,
stavila se na čelo francuske kraljevske vojske i spasila Francusku od engleske
okupacije u 15. stoljeću. Za "agradu" su je njezini Francuzi, sve odreda
muškarčine, izručili Englezima koji su je spalili na lomači. Takve žrtve su
najbolnije, najneshvatljivije, najapsurdnije. Svoju su spasiteljicu predali
neprijatelju, Jeanne d'Arc se tako prispodobila samoj Kristovoj žrtvi koja je
apsurd pobijedila ljubavlju. Da nije bilo hrabre i providonosne Jeanne, danas bi
Engleska, odnosno Britanski imperij bio do Marseillesa.
Sudbina Hrvatske nosi u sebi neku simboliku sudbine Ivane Arške.
Ali ne treba sada matoševski zdvajati nad hrvatskom izdajom. Križ nije znak
propasti nego konačne pobjede.
Autor: Zoran Vukman
Izvor: www.velecasnisudac.com
|
