Velikim zalaganjem novac je sakupljen u kratkom vremenu te je teleskop kupljen od tvrtke Reinfelder i Hertel iz Munchena, a kupola je adaptirana pod nadzorom arhitekta Vjekoslava Heinzela i inžinjera Schoena prema nacrtima legendarnog Milana Lenucija.
Svečano otvorenje Zvjezdarnice na Popovom tornju zbilo se 5. prosinca 1903. godine. U spomen na otvaranje zagrebačke Zvjezdarnice astronom August Kopff dao je 1906. godine novootkrivenom asteroidu br. 589 ime Croatia.
Namjena Zvjezdarnice, uz znanstveni rad, bila je i promicanje astronomije u vidu izdavanja niza znanstveno-popularnih knjižica i časopisa. Oton Kučera bio je dugogodišnji ravnatelj Zvjezdarnice (1903–1913. i 1920–1925.), nakon njega rad Zvjezdarnice gubi na zamahu da bi tijekom Drugog svjetskog rata bila zatvorena. Ponovo je pokrenuta u kolovozu 1945. pod vodstvom Gabrijela Divjanovića koji na toj funkciji ostaje sve do 1978. godine. U to vrijeme pokrenut je časopis Zemlja i svemir (kasnije preimenovan u Čovjek i svemir), a od 1963. godine članci se prevode na esperanto te izdaju u publikaciji Homo kaj kosmo. Veliki kulturološki doprinos Zvjezdarnice bila je nabavka planetarija (1963. godine), koji je poklonjen Tehničkom muzeju, gdje je i danas u funkciji.Godine 1966. nabavljen je i novi teleskop, a sredinom 1980-ih godina kompleks zgrada kojemu pripada Zvjezdarnica intenzivno je preuređen. Godine 1992. postavljena je nova kupola, prostor je suvremeno opremljen, a djelatnost modernizirana.
Danas se u Zvjezdarnici okuplja mnoštvo ljubitelja astronomije i prirodoslovlja. Tradicijskim programima za građanstvo (predavanja, promatranja neba i drugo), Zvjezdarnica je potvrdila kulturološki doprinos životu grada Zagreba.
Dražen Krajcar, povijest.hr
|
