Znam da si i danas ponosan isto kao i onda
Kada si za domovinu bio spreman život svoj dati
I kad nad tobom i nad njom mač samo što se nije
spustio
A neka čudna pravda krvavom rukom ispisana
Želi tebi i njoj da otkucaju zadnji sati
S krunicom u ruci i vapajem prema nebu
Jedina pravda i nada je On koji te nije napustio.
Gledam te kako mirno i dostojanstveno
Dok nevinom ti presudu čitaju stojiš
Jato grabljivica nad glavom ti kruži
Oteti bi htjeli ono malo što od domovine je ostalo
Oni bi najradije da ih se bojiš
Ti gospodari čudne pravde, života i smrti
Istrgnuti bi htjeli domovinu što nosiš je u svojoj
duši.
Milica Krakan
12.11.2012 |