Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SLUČAJ MARKO PERKOVIĆ THOMPSON.

Rezultati HKZ prosvjeda i žalbe protziv zabrane ulaska u Švicarsku

U prošlom broju Društvenih obavijesti (DO) izvjestili smo o koracima koje smo poduzeli u svezi zabrane ulaska u Švicarsku i sve zemlje šengenskog sporazuma, hrvatskom pjevaču Marku Perković Thompson-u. Naše protestno pismo na fedpol (Bundesamt für Polizei), u hrvatskom prijevodu u cijelosti smo objavili u DO i na HKZ web stranici .
U svome odgovoru fedpol nas je, pored ostaloga, upozorio da Thompson prema saveznom zakonu može uložiti žalbu, ali - i sad slijedi za nas interesantni pasus - da prema tom zakonu i druge osobe i udruge mogu također uložiti žalbu, ako su odlukom i one pogođene, ili ako imaju interes na poništenje odluke koji je vrijedan zaštite zakonom.

Zašto napominjem "za nas interesantno"? Da Thompson ima pravo na žalbu znali smo i bez ove upute, jer tako stoji u samom dokumentu kojim se odluka o zabrani objavljuje i obrazlaže. U obrazloženju je naveden incident na Thompsonovom koncertu u Luzernu, i to sa potpuno krivim prikazom. Neki članovi Hrvatske kulturne zajednice (HKZ) prisustvovali su koncertu i bili su spremni svjedočiti istinu, a to znači u korist Thompsona. Obzirom na to, ali i na našu prisutnost u Švicarskoj, poznavanje jezika i iskustvo sa švicarskim sudovima, pokušali smo doći u kontakt sa Thompsonom nudeći mu općenito našu pomoć, naravno bez ikakve nadoknade. Razgovarali smo sa njegovim menadžerom, koji je prvotno bio oduševljen. Međutim, mjeseci su prolazili, a Thompsonu nije stiglo službeno uručenje zabrane, koja je iz Švicarske bila upućena diplomatskim putem. Za uručenje se očito nitko u Hrvatskoj nije smatrao odgovornim, ili su odgovorni namjerno zatezali kako bi naškodili Marku Perkoviću. Uzgred rečeno, na tu se je sporost naših ustanova osvrnuo i fedpol u jednom dopisu na nas.


Bilo kako bilo, Thompson, ili njegov odvjetnik, nije bio spreman poslati žalbu prije nego mu se službeno uruči zabrana, iako su o toj zabrani cvrkutali već svi vrapci na krovovima. S druge strane HKZ je smatrala da se mora reagirati, i to čim prije to bolje, ne samo zbog Perkovića samoga, nego prije svega zbog hrvatskih interesa općenito, a ugleda hrvatskog iseljeništva u Švicarskoj posebno. Naime, iz obrazloženja zabrane proizlazi ono što nam srpsko-anglicistička propaganda uvijek pokušava imputirati: "mi smo krajnje nacionalistički, skloni nasilju i prema tome nazadni i nekulturni". Pri tome, obrazloženja stoje juristički na vrlo tankim nogama, jer su paušalna, bez ikakvih dokaza, napisana na osnovu krivotvorenog i prema tome neprovjerenog prijevoda njegove pjesme Bojna Čavoglave i na osnovu neprovjerenih izjava privatnih osoba nesklonih Thompsonu.

Ne čekajući na odluku M. Perkovića kada i hoće li se na zabranu uopće žaliti, jer i takove signale smo primili, HKZ je u prosincu 2009. uputila žalbu na Pravnu i žalbenu ustanovu (Rechts- und Beschwerdedienst) u sklopu saveznog ministarstva za pravo i policiju (Eidgenössisches Justiz- und Polizeidepartement EJPD). Prije nego se žalba uzme u postupak, utvrđuje se jesu li ispunjeni formalni uvjeti: je li žalba uručena u propisanom roku i je li žalbenik, koji je u našem slučaju udruga i nije identičan sa osobom na koju se sporna odluka odnosi, uopće legitimiran za podnošenje žalbe. Kao dokaz legitimnosti HKZ-e naveli smo slijedeće:


- U statutu udruge je navedena njezina svrha: poticanje prijateljstva i razumijevanja između Hrvata i Švicaraca, te upoznavanje članova udruge sa švicarskom kulturom, a Švicaraca sa hrvatskom. Odluka o zabrani ulaska Marka Perkovića u Švicarsku, a posebice njezino obrazloženje, stoje u suprotnosti sa tom svrhom. Tako smo, primjerice, pozvali gosp. Marka Perkovića na tradicionalni Hrvatski bal 16. siječnja 2010. Odlukom smo posebno pogođeni i zbog toga podižemo žalbu protiv nje.
- Mnogi Hrvati su nas telefonski kontaktirali i spontano zamolili da nešto poduzmemo protiv te odluke. Kako bi to nezadovoljstvo dokumentirali, zamolili smo ih da nam to dostave pismeno. Iako su mnogi izrazili bojazan zbog mogućih neugodnosti, do sada je poslano 600 potpisanih protestnih pisama, a stalno im se pridružuju nova (opaska: totalno ih je stiglo 5.783). To nam daje dodatnu legitimnost za podnošenje žalbe u ime Hrvata u Švicarskoj. Marko Perković redovno održava koncerte u Švicarskoj, koji su vrlo popularni i dobro posjećeni, i to ne samo od Hrvata nego i od njihovih švicarskih prijatelja i poznanika. Ta bi kulturna izmjena odlukom o zabrani bila onemogućena.

Odluku EJPD-a glede ispunjenja formalnih uvjeta nedavno smo dobili. Iz nje saznajemo da je odluka o zabrani (izdana 25.09.2009.) Marku Perkoviću bila uručena tek 28. siječnja 2010. putem hrvatskog ministarstva za vanjske poslove. U odluci EJPD-a stoji da je HKZ ispoštovala rok. Što se tiče legitimnosti, udruga mora ispuniti tri uvjeta da bi imala pravo na žalbu: prvo, mora biti juristička osoba, drugo, njezini statuti joj moraju omogućiti zastupanje interesa članova u spornom pitanju i treće, sporna odluka mora za većinu, ili veliki broj njezinih članova, značiti osobnu štetu. EJPD u svezi sa trećim kriterijem naglašava da nije dovoljan javni interes nego osobni. Kad se radi o zastupanju samo javnog interesa onda se govori o popularnoj žalbi (Popularbeschwerde) i takva prema odluci savezog suda (Bundesgericht) nije dopuštena. U našem slučaju HKZ ispunjava prvi i drugi uvjet za žalbu. Ispunjenje drugog uvjeta je zaključeno na osnovu gore citiranih argumenata. Međutim EJPD smatra da naši članovi nisu neposredno i osobno ugroženi odlukom nego da su povrijeđeni u smislu javnog interesa. To znači da treći uvjet nije u potpunosti ispunjen. Osim toga, činjenica da je osoba (Marko Perković) na koju se odluka donosi, u međuvremenu također podigla žalbu, što znači da će se valjanost odluke u svakom slučaju juristički preispitati, prevagnula je u odluci da HKZ nije u potpunosti ispunila uvjete za žalbu i prema tome žalbeno vijeće je ne će uzeti u razmatranje. Obzirom da je interes HKZ na poništenje odluke djelomično opravdan, EJPD je odustao od novčane nadoknade.

Takvom odlukom nismo nezadovoljni, u stvari su naša očekivanja ispunjenja. Podigli smo prašinu i svratili pozornost na nepravednost odluke. U svom pismu EJPD-a citira naše argumente protiv odluke o zabrani iz čega proizlazi da su ih pomno pročitali. Većina tih argumenata je preuzeta iz protestnog pisma, nadopunjenja novim i podkrijepljena dokazima.
Tako smo za dokaze da se nije radilo o građanskom ratu, znači pobuni lokalnog srpskog stanovništva, nego o agresiji Srbije i Crne Gore, namjerno naveli izvještaje švicarskog tiska. Ovdje neke citiramo kako bi podsjetili nas i naše švicarske prijatelje da je na početku rata, prije britanske propagandne ofenzive, bilo u Švicarskoj i objektivnog izvještavanja o agresiji na Hrvatsku.

Badener Tagblatt, 23.11.1991., "Vukovar und die Evakuation der Kroaten" von Arthur Meyer:
".Das war keine Evakuierung; das war eine Vertreibung. Dem Treck psychisch und physisch gebrochener Menschen, verzweifelter Alter und verstörter Kinder, folgten mit kreischenden Ketten im Schlamm der aufgerissenen Strassen die Panzer der grossserbischen "Volksarmee" auf dem Fuss, ihre Rohre auf den traurigen Zug vor ihnen gerichtet. ... Das ist kein Bürgerkrieg mehr, das ist die Endphase eines Eroberungskriegs gegen Kroatien... "

Badener Tagblatt 05.12.1992, "Wir sind dabei gewesen" von Hans-Ueli Sonderegger:
".Es waren Panzer und Flugzeuge, die Mittel offensiver Kriegsführung, die im Sommer 1991 friedliche Städte und Dörfer Sloweniens und Kroatiens beschossen. Es waren Artilleriestellungen der serbischen, sogenannten
Bundesarmee, die während Monaten gnadenlos, aber systematisch auf Vukovar und Osijek einhämmerten, ihre kroatischen Bevölkerung als Geiseln hielten, bis zur Kapitulation der kroatischen Verteidiger. Das war nicht Beirut, das war, wenn schon weit eher Stalingrad. Waffenstillstand und Uno-Truppen dienten dann zur Sicherung der serbischen Beute. Der Krieg in Jugoslawien war von Anfang an ein Eroberungskrieg.... Grossserbien hiess das Ziel... "

Tages Anzeiger 16.11.1991, "Anerkennung von Realitäten" von Peter Fürst:
".1991 werden mitten in Europa Napalm- und international geächtete Splitterbomben eingesetzt. 400 000 Menschen sind auf der Flucht, Tausende getötet, verstümmelt vergewaltigt. Städte, Dörfer, Häuser- zerschossen, geplündert, abgebrannt. Noch ist das, was viele seit langem befürchten, nicht eingetreten: die Ausweitung des Krieges auf Bosnien Herzegowina. Die serbische Armee lanciert viele ihrer Angriffe auf Kroatien aus dieser Republik aus.".

Sonntags Zeitung, 19.01.1992,
"Kroatien: Greueltaten der jugoslawischen Armee" von Ursula Zenger:
"Die jugoslawische Bundesarmee hat zusammen mit serbischen Freischärlern systematisch kroatische Dörfer zerstört und Menschen auf grausamste Weise umgebracht. Zu diesem Schluss ge-langte ein internationales Beobachterteam, das im kroatischen Kriegsgebiet den Vorwürfen von Menschenrechtsver-letzungen nachging."

Ne žalimo truda koji smo uložili u ovu akciju, ali žalimo što nije bilo više udruživanja snaga. Željeli smo protestno pismo uručiti zajedno sa jednom značajnom udrugom, ali je ona odbila sudjelovanje. Smatramo da bi i suradnja sa Thompsonovom ekipom značajno poboljšala šanse za uspjeh njegove žalbe, jer smo skupili mnogo dokaznog materijala i svjedoka. Razočarali su nas i mnogi koji se smatraju intelektualcima, ali nas nije razočarao običan hrvatski čovjek.

Na kraju krajeva brojka od 5783 potpora našoj akciji govori sve.

Piše Osvin Gaupp

08.08.2010.

 

 

NEVJEROJATAN ODAZIV

Bilo je potrebno samo nekoliko tjedana da se vijest o našoj akciji prikupljanja potpisa za ukidanje zabrane ulaska u Švicarsku Marku Perkoviću Thompsonu proširi cijelom Švicarskom, pa i dalje. Prvo smo bili zatrpani elektronskim porukama, a onda su slijedila pisma. Ljudi su i sami prikupljali potpise i dostavljali nam skupne liste.


Rado bismo svakom ponaosob rekli hvala, ali to jednostavno nije moguće, jer podršku je dalo vas

5'783


Stoga, drage Hrvatice i Hrvati,

molimo vas, akceptirajte naše srdačno i veliko HVALA na ovaj skroman način.

 

DOSADAŠNJI KORACI HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE u slučaju "Marko Perković - Thompson":

1. izjava za HRVATSKI LIST

2. poziv na prosvjed

3. protest upućen na fedpol

4. žalba na fedpol i primljeni odgovor (vidi gore)

5. oni su nas napali

6. mnogi su nas hvalili

7. i opet Tihomir Nuić

010-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch