"Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas
zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno
onima koji vas ozloglašuju, ali blago i s poštovanjem,
dobre savjesti." To je poruka sv. Petar iz poslanice
koju smo danas slušali.
Ima ih koji pitaju: "A što to vi
slavite u Kninu?" Možda doista ima onih koji ne znaju
što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo!
Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo
zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i
lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i
pišu drugačijim rukopisom. Neki tako pitaju i zato jer
i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i
posljedicama, o agresoru i žrtvi, pa čak uporno i
zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski
"zločinački pothvat", protiv srpskog naroda. I ta se
laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima,
čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom
mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj
ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.
Mi ovdje danas znamo što slavimo i
zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti
puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini
u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu
koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi
živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote.
Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati
nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati,
ni za kakvu cijenu ili ucjenu. Poručujemo sebi i
svojima i svima: Danas ovdje slavim, "Dan pobjede i
domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja". I
za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu
zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje
slavi i barjak da se hrvatski vije po cijeloj
Hrvatskoj, zavazda!
Važno je uvijek biti spremni na
odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno.., na poseban
način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i
obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. Čistu
istinu, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim
potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili
ubijenu Istinu. Na žalost, još kao da nema jasne želje
ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i
obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv.
Petar: "s poštovanjem, blago i dobre savjesti!"
Trebamo biti spremni na obrazloženi
odgovor u istini, naročito onima "koji nas
ozloglašuju". I to radi istine o našoj prošlosti, a
naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas "istina
osloboditi. I koji je od Istine sluša glas moj",
govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus. Istina
je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena
istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa
nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i
opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima
"malim" ljudima, koji su šutljiva većina, jer se
njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim
glasilima, koji se omalovažavaju ili etiketiraju već
poznatim "pričuvnim frazama s visoka".
Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga
za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske.
Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom
voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno
uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država,
za "dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!", kako
je pjevao naš slavni Gundulić. Mi danas zahvaljujemo
Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz
svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili
svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima
branili, mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita
života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i
jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog,
austrougarskog i jugoslavenskog,
nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma
komunističkoga, pod znakom "crvene zvezde. Cjelovite
istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski
antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja.
Tu istu "zvezdu", pamtimo kako je rušila i izdašno
štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje.
Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su
ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili,
vjerujemo zauvijek. Zato molimo: "Bože, čuvaj
Hrvatsku, moj dragi dom!"
Mi danas zahvalno slavimo Boga za
veličanstveni događaj "Oluje", tu briljantnu pobjedu
naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i
predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala,
časnika i vojnika branitelja. Mi vjerujemo da je to
pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda
hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga, pobjeda
vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjek. I da
svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima
neotuđivo pravo na dom i domovinu. I da to pravo smije
braniti od "agresora" i mora čuvati od lopova. "Oluja"
1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke
podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo,
(sjećamo li se toga), kao "molitvenom pozadinom"
pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim
akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane,
izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji
poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u
krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski
vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s
Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća. Mi vjerujemo u
istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana:
"Na vik on živi ki zgine pošteno!" I odavle danas
čujemo pjesmu: "Slušaj kako grmi, kako more pjeni,
pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas
slušamo vapaj Domovine: "Za njih se pomoli, nek mi
braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!"
Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar
odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove
i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i
propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih
svjetskih sila, moćnika i "mešetara". Treba jasno
ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske
bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz
duge godine, od "memoranduma do hrvatskog Kosova",
stvarali i širili atmosferu "ugroženosti" srpskog
naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve
njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj
predšasnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih
mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio
i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao
tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada
s mukom u duši: "Umjesto da se početni koraci
demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi
put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć
i podršku upravo "crvene zvijezde na zalazu. Treba
ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske,
nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i
jučer smo to čuli): "svoja vekovna ognjišta" i
stvorili tzv. "SAO Krajinu". U njoj su (ne znamo tko
su), ali smo se osobno uvjerili da su na
naj-poganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili
obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito
crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su
etnički "očišćeni" cijeli dijelovi hrvatske Like i
Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne
Slavonije. Sjećamo se tisuća naših prognanih i
izbjeglica. Danas, mnogima kao da svega toga nije ni
bilo. A sve se to događalo pred očima europskih
promatrača, pod poznatim sloganom "ovo je Srbija",
koju su odlučili priključiti tzv. "Velikoj Srbiji".
Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije
htjela. Jer "rat je poguba ljudske naravi" govorili su
stari dubrovčani, a mi, na žalost gorko iskusili.
I kad su propali svi pokušaji mirnog
rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i
međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije
nije bilo moguće, "Oluja" je morala krenuti. Istina
je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i
opasno krivotvori, da su sve to vrijeme vlasti tzv.
SAO Krajine pripremali i organizirali narod da u
slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz
države "koju nisu htjeli svojom". Kad je krenula Oluja
pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da
iseli. Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije
Oluje kazali, kako im je Episkop u Kninu rekao: "ako
nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli"!
Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno,
da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak.
Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih
tzv. "veritasa".
U prvoj svetoj Misi poslije Oluje, na
zgarištu Crkve sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza)
biskup Srećko je govorio: "Mi sa zahvalnošću primamo
Božji dar "Oluje" i slavimo ovu svetu Misu u prvom
redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena.
Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po
vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama,
trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit
ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za
čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i
pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj
budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da
ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam
se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na
Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo
iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu
hrvatsku baštinu. Činili su nam ono što ne žele da
drugi njima čine: Kuće, domovi, zapaljeno, porušeno,
opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni.Ali i
za nas vrijedi, i u ovoj situaciji: "Ne čini drugome
ono što ne želiš da drugi čini tebi. Postoji opasnost,
u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog
Otac, da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas
svlada napast osvete." Biskup je tada, kao i svi naši
biskupi mnogo puta u svojim apelima i propovijedima
žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i
s naše braniteljske strane, pozivao je na kajanje, na
oprost i pomirenje. "Treba nam, govorio je, liječiti
naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu
ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina,
materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu
Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas
je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća budemo
Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u
budućnosti."
Danas, 15 godina poslije "Oluje" i
svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju,
sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i
plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo
(iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga,
razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa
Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i
za sutra bitnom: "Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i
surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski
Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada
i u budućnosti".
Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima
i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja
i slavlja. Ali više od svega, treba nam Božjega Duha,
da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše
povijesti, našega naroda.. Treba nam i duh onih koji
su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili
njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu
samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici
naroda Europe i svijeta.Treba nam te vrijednosti i
bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog
kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim
zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi
bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim
braniteljima.., bez opasnosti lažnog i paradnog,
praznog i jalovog prigodnog slavlja.
Dakako da budućnost naše Države i
naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi.
Poznato je da Hrvatska država o tome vodi "pristupne
pregovore", koji su već znatno uznapredovali. Hrvatski
biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome
uputili pismo vjernicima i javnosti.
"Začetnici Ujedinjene Europe
zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske
baštine. Papa Ivan Pavao II. je prvi govorito o
cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj.
svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod
dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada.
Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura
rođena iz susreta vjere i razuma. Suvremeni razlaz
između vjere i razuma prijeti temeljima europske
kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu
jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako
Europa želi preživjeti. Sadašnja Europska zajednica
unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih
prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne
pruža dostatne razloge nad. Pred tim ne smijemo
zatvarati oči. Europa gubi naravni i kršćanski moral,
olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta
svoje. Trebamo znati, poručuju biskupi, da Hrvatska
oduvijek živi u okviru europske kršćanske
civilizacije. Zato je važno da naša vlast i
pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno
informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku
pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače
ili mogu značiti za budućnost države, naroda i
građana.
Važno je k tome da se i u Hrvatskoj
uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i
žrtvama komunističkog režima dobije pravo na javnost i
cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane
i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane
istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću
samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača
i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju
tek "sporadičnima" ili čak opravdanima, a svi koji
drugačije misle sumnjivim "desničarima zlih namjera"
(Ili "ustašoidima", kako to neki kažu.)
Važno je da uspravno i dostojanstveno
uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju
hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih
polazišta, a nikad na koljenima, svjesni da smo
europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba
razvijati zdravu samosvijest u našem narodu, posebice
kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju
kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci.
Nismo bez "osobne iskaznice i prtljage". Samo s
vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću,
možemo i želimo s drugim, u međusobnom uvažavanju i
poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom,
utemeljen na istini o čovjeku. Da možemo u ljubavi i
miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati, i slaviti.
"Ima jedna
stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom
se bori."
Danas ovdje, podno ove stine čvrste,
snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske, 15
ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg
vijori, slušamo li, čujemo li braćo kako nam govori i
kako nas moli? "Tili su te i Ugari stari, tili su te
Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari, čija li
si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira.
Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo
mira, jer ja sam stina vaših pradidova". "Tko na
tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko
nikad da izbriše!"
Braći i sestre. Svima, vama ovdje
nazočnima,vama diljem Domovine i po svijetu:
Sretan vam Blagdan pobjede,
domovinske zahvalnosti i dan branitelja, ma gdje bili"!
Na nama je red nastaviti časno pisati
povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim
crtama. Gospe, našega velikog hrvatskog krsnog Saveza,
vodi nas i moli za nas. Amen!
07.08.2010. |