Moji prijedlozi za spas stranke
1.
Bilo bi pogrešno čekati konačan pravorijek sudskog
procesa koji se trenutno vodi protiv Sanadera i tek
onda pristupiti purifikaciji stranke od njegove
krimogene, izdajničke i koruptivne politike jer bi se
moglo dogoditi da u očima javnosti u osudi, kakva god
ona bila, stranka bude izjednačena s njim. Čak i da na
sebe, jer se o njemu dugo vremena nije rezolutno
izjašnjavala, navuče veću krivnju nego ju on po toj
osudi bude imao! I dosad propušteno vrijeme, da se s
osudom njegove politike krene isti trenutak kad je
krenulo i sudsko gonjenje, s promašenom pretpostavkom
da krivnja s njega ne može prijeći na stranku, danas
se može sagledati kao izgubljeno vrijeme. I stoga
sada, kad je stranka na državnoj razini izgubila
vlast, kad je silom prilika okrenuta sebi samoj,
proces pročišćenja mora teći brže i mora biti
sveobuhvatan.
2.
Temeljno polazište u osudi Sanaderova krimogenog
klijentizma, izdaje i korumpiranosti treba biti
saznanje da on nije autohtoni produkt hadezeovskog
pokreta, koji je uz goleme žrtve i odricanja stvarao
samostalnu hrvatsku državu, već je on projekt onih
snaga koje su imale cilj da, nakon smrti predsjednika
Tuđmana i obaranja s državne vlasti HDZ-a, tobože,
unutarnjim reformiranjem, a u stvari rastrojstvom,
razbiju državotvornu jezgru stranke i zbog kriminalnij
ju radnja dovedu na optuženičku klupu kao kriminalnu
organizaciju. Za projekt rasturanja
državotvornosti i blamažu stranke u korupciji Sanader
je, što je kod zainteresiranih bilo odavna
registrirano, imao dvije pretpostavke: prvu, svoj
karakter i svoju prijestupu i hodanju po samom rubu
kriminala sklonu prošlost; i drugu, da je bio voljan,
radi vlastitih materijalnih interesa, izvršiti
detuđmanizaciju stranke kao dio šireg projekta
detuđmanizacije čitavog društva.
3.
Krivo je bilo mišljenje, u početku njegove pojave
prisutno i u javnosti i u političkim krugovima, da je
Sanader po svom karakteru i po svojim moralnim
načelima, budući da je pohađao sjemenište a više je
školovanje završio uz potporu i pod pokroviteljstvom
crkvenih krugova, produkt vjerskog odgoja. Baš
obrnuto, on se, iako odgajan i štićen od Crkve,
formirao suprotno onomu što stoji kao cilj u crkvenom
odgoju: nasuprot askezi, on je postao hedonist;
nasuprot štedljivosti, on je postao rastrošan;
nasuprot skromnom životu, on je težio raskoši;
nasuprot poniznosti, on je postao bahat; nasuprot
kontemplativnosti, on je postao nasilni dogmatičar - i
tako redom, sve odreda na isti način, obrnuto od onog
što je po odgoju trebao biti. Dokaz za to poznati su
disciplinski prijestupi i postupci na samom rubu
kriminala: incident s rektorom sjemeništa; iznevjerena
biskupova očekivanja sa slanjem na školovanje u Rim;
izdavanje pornografske literature usred Splita i
distribucija meke i tvrde foto pornografije;
nostrifikacija austrijskog magisterija u hrvatski
doktorat, što je, ako i ne čisti falsifikat, onda
radnja blizu falsifikata, u čemu mu je pomogao
"nostrifikator" Predrag Matvejević, komu će se
Sanader, kao izdavač, odužiti na taj način, što će ga
učiniti urednikom pornografske biblioteke, a kao
premijer, što će ustati protiv suda koji je
Matvejevića osudio za klevetu Mile Pešorde.
Uostalom, najbolji dokaz, da je Sanader po karakteru
bio sklon istupu izvan kruga zadanih normi ponašanja i
čistom kriminalu davno prije nego će doći na čelo
HDZ-a, jesu, za prvi slučaj, razlozi udaljavanja s
mjesta predstojnika Ureda predsjednika Republike
Hrvatske i, za drugi slučaj, ratno profiterstvo u vezi
s kreditom kod Hypo-banke, za što mu se sudi tek
danas, pa neupućeni misle da je to učinio kao
predsjednik HDZ-a. U očima onih koji su ga vidjeli kao
projekt detuđmaniziranja i kriminaliziranja HDZ-a, to
je bilo dovoljno jamstvo da će posao, nešto svjesno
nešto podsvjesno, temeljito odraditi.
4.
Prvo javno očitovanje, kako se radi o prijestupniku
sklonu i već ogrezlu u bezakonju, bio je Sanaderov
pristanak da se, u natjecanju s Ivićem Pašalićem,
organizira lažiranje izbora za njegov drugi mandat na
mjesto predsjednika HDZ-a. Iako je to lažiranje
izbora, ta smrt demokracije s dalekosežnim
posljedicama, obznanjeno čim je sabor stranke održan
(izjave nasilno smijenjenih tajnika stranke Škare i
Alerića), u samoj se stranci našlo dovoljno sudionika
da se ta sramota zataška, a u lijevoj političkoj
opciji, u tisku lijeve orijentacije, nije bilo ni
trunka volje da se s tim kriminalom na samom početku
obračuna. Dapače, tomu je ljevica davala prolaznu
ocjenu, jer se Sanadera unaprijed držalo velikim
reformatorom Tuđmanove stranke, najpozvanijim
detuđmanizatorom, komu, i kad čini kriminalne radnje,
treba davati podršku u zatiranju državotvoraca. Nije
bilo volje, ni u stranačkim krugovima ni u javnosti,
da se s tim krivotvorenjem izbora raščisti ni onda kad
su sudionici u krivotvorenju (Glavaš i ostali) javno
priznali svoje nedjelo i opisali način kako su ga
izvršili. Nije bilo volje, iako su sve nevolje HDZ-a
počele od tog trenutka i s tim nedjelom! Zašto? Zato
što je Sanader, gledano sa strane pristaša HDZ-a,
uspio svojim patvorenim reformatorskim nastupom
fascinirati i vodstvo i članstvo, a gledano iz lijeve
vizure, uspješno započeti destrukciju i
kriminalizaciju stranke, što mu je od mandatara
namijenjeno kao temeljni zadatak.
5.
Nakon krivotvorenja izbora uslijedilo je ono što u
tim slučajevima, kad se povrijedi unutarstranačka
demokracija, obvezno slijedi. Umjesto pružanja ruke
protivniku i davanje prilike da u stranci nastavi rad,
na nižem položaju u istom poslu, uslijedila je
sotonizacija protivnika i izgon iz stranke. S
obrazloženjem da je poraženi protivnik vodio paralelnu
politiku, a to, kao, nije smio činiti, jer dvije
politike u jednoj stranci ne mogu postojati. Što je
suprotno demokraciji i zdravoj pameti, budući da svaki
od takmaca u demokratskom natjecanju mora imati svoju
političku prepoznatljivost, svoju specifičnost, svoju
varijantu puta do istog cilja i budući da je
postojanje osobnosti, specifičnosti i varijanata u
putu do cilja, čak i frakcija, poželjno zdravlje svake
političke stranke, svake zdrave demokracije.
Međutim, nasuprot zdravoj pameti i
demokratskim uzusima, Sanaderov je progon protivnika s
obrazloženjem da su vodili politiku paralelnu njegovoj
i od strane dobrog dijela stranke i od strane lijeve
fraze dočekan s odobravanjem kao čin reformatora
Tuđmanova pokreta u modernu stranku. Zaštićen takvom
percepcijom očitog gaženja demokracije i stupanja u
čisti kriminal, Sanader obavlja čišćenje stranke na
dva načina: progonom pojedinaca koji mu se u bilo čemu
suprotstave i zamjenom članskih iskaznica, koju u
svojoj kontroliranoj i dirigiranoj umišljenosti shvaća
kao stvaranje svoje vlastite stranke, koja s onom
Tuđmanovom nema veze. To je sada njegova, reformirana,
uljuđena, moderna stranka! Koju će ustrojiti tako da u
njoj ne bude potrebe od lažiranja izbora! Naime, u
njoj, po njemu, izbora, nakon lažiranih, i ne treba
više biti! On će predlagati, a birači će aklamirati
pljeskom i izvikivanjem njegova imena.
6.
U funkciji koju je od početka imao, da stranku
destruira i prilagodi svojoj destrukciji, nakon
kriminalnog dolaska na njeno čelo i provedene čistke
kadrova i članstva, Sanader je iz HDZ-a istisnuo
Tuđmanovo domoljublje, državotvornost i vjernost
demokršćanskim moralnim načelima, da bi sve to
nadomjestio onim što je sam u sebi nosio, krimogenim
klijentizmom u svim aspektima, klijentizmom koji se
manifestirao kao posvemašnja korupcija u svrhu osobnog
bogaćenja i trajnog zadržavanja na vlasti. Taj
klijentizam manifestan kao posvemašnja korupcija u
pojedinim segmentima politike provodio je ovako:
Unutar stranke -
stvarao je krug poslušnika koje je posebno nagrađivao
i uvodio u kriminalne radnje; drugima je manipulirao
fascinirajući ih svojim vještinama, znanjem i
nedostižnošću u svakom pogledu; treće je ušutkavao
bahatošću i prijetnjama da će biti marginalizirani ili
odstranjeni. Rezultat je bio korupcija kao temeljni
oblik ponašanja!
U javnosti - izigravao
je uspješnog i modernog konzervativca koji se ne
ponaša i ne živi na konzervativan način, već uživa
život punim plućima; nudio je istu priliku svima onima
koji ga biraju, slijede i podržavaju; i, gdje god se
to dalo, a dalo se posvuda, potkupljivanjem bi ih
vezivao uza se.
U medijima - ako je to
mogao, kao što je mogao u slučajevima Slobodne
Dalmacije i Novog lista, išao je na ruku vlasnicima u
zamjenu za obećanje da u njihovim listovima ne će biti
kritiziran, već hvaljen kao reformator i moderni
konzervativac; a ako nije mogao podmititi koncern u
cjelini, potkupljivao je novinare pojedinačno i tražio
od njih da njega, kao konzervativca hedonista, hvale,
a sve ostale iz vrha stranke, pogotovo ako su ostali
vjerni Tuđmanu, nemilice kritiziraju kao nazadnjake i
smetala njegovim reformama. Osim sebe sama, nikada
nikoga od vodstva stranke nije štitio; suprotno,
prepuštao je svakoga od njih da ga "vučji čopor"
raskida pa mu je kadrovsku politiku dobrim dijelom
vodio upravo lijevi "vučji čopor>.
U vanjskoj politici -
prodavao je hrvatske nacionalne interese ni za što, za
tapšanje po ramenima, da bi nahranio svoju taštinu, a
mnogo češće na korist svoje kese i svog džepa. Za što
su najbolja potvrda sudski procesi koji se sada vode
protiv njega. Na taj je način zgrnuo veliko bogatstvo,
čiju veličinu, bez obzira na isljeđivanja, nikada
nitko ne će otkriti. Hoće li to bogatstvo utjecati na
ishod suđenja? Pred nama su dani koji će na to pitanje
odgovoriti.
U odnosu prema Domovinskom
ratu i dragovoljcima Domovinskog rata -
deklarativno prvi među zaštitnicima i poklonicima, uz
dopuštenje svima onima koji su to doista i bili da
deklariraju i zaštitu i poklonstvo, a na djelu je
nemilosrdno provodio politiku sublimiranu u krilatici,
koju je lukavstvom uspio drugomu staviti u usta,
"locirati, identificirati i transferirati", uz dodatak
denuncirati i osuditi. Tu, pak, nije dopuštao ni
jednom članu vodstva da se od te dvolične politike
distancira! A nekmoli da bi joj se netko usprotivio!
Dvoličnost je proglasio nacionalnim interesom!
Da bi trajno u svojim rukama zadržao tu, u
materijalnom i duhovnom smislu, korupcionašku
politiku, s primjenom dvoličnosti u svakom segmentu, a
posebno u dva posljednja, unutarstranačku je
demokraciju, izmjenama statuta, uvođenjem zatvorenih
lista, sazivanjem stranačkih sabora od deset tisuća
ljudi i izborom sebe i ostalog vodstva aklamacijama, i
suspendirao, i ponizio i sveo na lakrdiju. Na sekvencu
iz povijesnog filma u kojoj postrojene rimske legije
izvikuju cara!
7.
Vrhunac suspendiranja, poniženja i lakrdijanja s
unutarstranačkom demokracijom, pred očima čitavog
članstva stranke i pred hrvatskim narodom, bilo je
njegovo "povlačenje" s mjesta predsjednika vlade i
stranke. U tvrdnji Jadranke Kosor, koja će uslijediti
tek kad se otkrije prava narav toga "povlačenja>, da
se ne može istovremeno i otići i ostati, sadržana je i
iracionalnost Sanaderova odlaska, ali i dubina
iskvarenosti političkog uma koji je, došavši na
položaj kako je došao i s ciljem s kojim je došao,
zgrnuvši brojnim korupcionaškim radnjama golemo
bogatstvo, postao patološki bahat i bezobrazan do te
mjere da je mogao povjerovati kako se doista može
jednom otići da bi se doživotno ostalo na mjestu
otkuda se već otišlo.
Ne nudeći
nikakav valjan razlog svoga "odlaska>, osim da je
završio jedan posao i sada prelazi na drugi, Sanader
je tom varkom svu pozornost javnosti i stranke svratio
na traganje za tim razlozima, sve kako bi prikrio
prave namjere što se kriju iza njegova tobožnjeg
odlaska. Nije to bilo nikakvo povlačenje iz politike,
bilo je to samo prepozicioniranje korupcionaša koji je
s nove pozicije namjeravao trajno zadržati političku
moć i tako lakše zaštiti protuzakonito stečeno
bogatstvo.
Da bi od sudskih progona zaštitio korupcijom,
nacionalnom izdajom i dvoličnošću prigrabljeno
bogatstvo, kad su se pokazale indicije da bi mogao
biti otkriven pa izvrgnut isljeđivanju i suđenju, kako
bi petrificirao svoju političku moć u novoj političkoj
funkciji i čitavu stranku i njezino vodstvo učinio
ovisnim o sebi i na taj ih način stavio u funkciju
branitelja onoga što je korupcijom stekao, Sanader
poduzima u demokraciji neviđene radnje: daje ostavku
na mjesto predsjednika stranke i vlade i na taj način
obznanjuje lažno povlačenje iz politike; protivi se
mlakoj inicijativi nekih članova vodstva da se, ako
već odlazi bez obrazloženja, sazove pravi izborni
sabor; saziva masovni skup kao supstitut izbornom
saboru; daje mijenjati Statut da bi se u njega
ugradila odredba o institutu doživotnog počasnog
predsjednika HDZ-a s pravom na doživotno članstvo u
svim predsjedništvima koja će do kraja njegova života
biti izabrana; daje sebe izabrati na to mjesto
doživotnog počasnog predsjednika i doživotnog člana
predsjedništva; i, najzad, s te pozicije, s pozicije
doživotnog počasnog predsjednika oktroirao vodstvo i
stranke i države. Pa koja je to demokracija vidjela!
Eto, što čini protagonist ljevice u desno
orijentiranoj stranci kako bi ju osramotio i pružio
mogućnost ljevičarima da ju proglase kriminalnom
organizacijom!
8.
Nakon masovnog skupa kao supstituta izbornom saboru,
na kojemu je izvršio sve to bezakonje, uza sva
nastojanja nije postigao da zaživi njegova pozicija
doživotnog počasnog predsjednika niti je postigao da
oktroirano vodstvo stranke i države stavi u funkciju
branitelja svoga na kriminalan način stečenog položaja
i svoga također na kriminalan način stečenog
bogatstva. Iznenađen tim neposluhom vodstva koje je
sam oktroirao i tim oktroiranjem pokušao učiniti
trajno ovisnim o sebi, doživotno počasnim
predsjednikom, nasilnim je putem, kao što je i sve
drugo do sada činio, pokušao ponovo zauzeti svu vlast
u stranci i državi, ali od vodstva koje je sam izabrao
biva brisan iz članstva stranke. Pogrešku je u
procjeni ponašanja vodstva napravio slijepo vjerujući
poslovici, koju će doskora i javno izreći, da "sam u
jamu pada onaj tko pod drugim jamu kopa".
Drugim
riječima, vjerujući da oktroirano vodstvo ne će pod
upitnik dovoditi ni njegovo kriminalno nagomilano
bogatstvo ni njegov kriminalno stečeni status počasnog
predsjednika, jer bi na taj način stavilo pod upitnik
i svoje ponašanje dok je on te kriminalne radnje radio
i svoj status stečen njegovim nezakonitim
oktroiranjem. Bila je to logika prijestupnika, koja
se, srećom, slomila na logici časnih ljudi i ljudi
koji su, nakon prestanka fasciniranja njegovom osobom,
došli pameti! Bez obzira kojim su se razlozima vodili
- a bilo je tu zaista različitih razloga - svi koji su
sudjelovali u obuzdavanju Sanaderova bezakonja i koji
će, kad onemoguće njegov povratak, otvoriti kampanju
borbe protiv korupciji u državi i u strankama, pa
makar to i njih same dovelo u težak položaj, ono, da
upadnu u iskopanu jamu,zaslužuju priznanje i šire nego
im ga stranka može dati, zaslužuju priznanje države i
društva u cjelini. Njihova hrabrost da to učine budi
nadu kako je u stranci ostalo dovoljno snaga koje će
ju oporaviti od sramote koju joj je nanio i
destrukcije koju je u nju unio Ivo Sanader.
9.
Ne treba mnogo pameti kako bi se shvatilo da Sanader
ostaje u funkciji destruiranja i blaćenja HDZ-a i dok
se njegovim fenomenom klijentizma i korupcije bavi
sudstvo. To je bio u predizborno vrijeme, to je bio u
tijeku izbora, to će ostati i nakon izbora,
najvjerojatnije, i duže negoli istekne četverogodišnji
mandat na proteklim izborima izabranim zastupnicima.
Zato bavljenje onim što je taj projekt od početka
značio ima onoliko smisla koliko će to pomoći
organizacijskoj, duhovnoj i personalnoj obnovi HDZ-a.
(Nastavak slijedi)
IVAN ARALICA - MOJI PRIJEDLOZI ZA SPAS STRANKE - 02
Ivan Aralica
Hrvatski list, 09.02.2012.
|