Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje
je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li
se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i
njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a
10.
Potrebno je što skorije, odmah nakon novogodišnjih
blagdana, raspisati unutarstranačke izbore, ne žureći
s održavanjem sabora, da bi bilo više vremena za
pripremu, i prenoseći težište rada iz saborskih klupa,
dok novoj vlasti teče tromjesečni bonus, na sređivanje
stanja u stranci. To vrijeme treba iskoristiti za
pozicioniranje stranke. Još je za Tuđmanova života
postavljeno pitanje pozicioniranja HDZ-a kao
demokršćanske stranke. On nije imao ništa protiv te
pozicije, dapače, ali je držao, jer je u tim
turbulentnim vremenima vodio politiku nacionalne
pomirbe, da bi takva pozicija u to vrijeme sužavala
prostor rasprostiranja stranačkog utjecaja.
Danas je situacija drukčija, danas bi,
kad se i elita i biračko tijelo ljevice izdvojilo i
oformilo, čvrsta demokršćanska pozicija značila
širenje prostora utjecaja u zemlji čija se većina
stanovništva izjašnjava kršćanskom. Bila bi to i brana
posezanju ljevice u konzervirano biračko
tijelo, što se na sadašnjim izborima redovno događa i
što je, između ostaloga, razlog HDZ-ova neuspjeha na
tim izborima. Bila bi to i jasna pozicija u zemlji u
kojoj su i druge relevantne stranke temeljene na
svjetonazoru, često i suprotnom demokršćanstvu, kakav
je slučaj s glavnim HDZ-ovim rivalom. Bio bi to i još
jedan znak: tko se ne osjeća demokršćaninom, neka HDZ
napusti! To ne znači da ga napuste svi oni koji su
nekada bili članovi komunističke partije, jer je član
komunističke partije bilo biti jedno, a komunist po
duhu unutar te partije ili izvan nje, komunist po
mentalitetu, nešto sasvim drugo. Došlo je vrijeme da
se ta stranka oslobodi komunističkih duhovnih
naplavina! Pozicionirajući stranku kao demokršćansku,
ne bi joj trebalo mijenjati ime, iako bi u kratici po
inicijalnim slovima bilo lagano "demokratsko"
zamijeniti "demokršćanskim", jer je njezino ime
povijesno vezano s njezinim velikim djelima, a
sentimentom s njezinim pristašama i aktivistima.
Pozicioniranjem HDZ-a kao demokršćanske stranke bio
bi definiran i njezin demokratski ustroj i njezin
demokratski duh. Ona bi postala istinski demokratska
stranka, bez naplavina komunističkog mentaliteta, u
kojoj bi temeljne vrijednosti bile poštenje,
stručnost, otvorenost, natjecanje u idejama i
programima, izbori s više kandidata na svim razinama,
supsidijarnost i povezana decentralizacija,
nesebičnost i vlast shvaćena kao trud i žrtva za opće
dobro.
Takav HDZ ne bi trebao prakticirati sužena stranačka
viđenja, ne bi trebao za sebe sama svojatati pravo
zaštitnika nacionalnih interesa, nego bi, boreći se za
ostvarenje svoga programa, trebao prihvaćati svaku za
narod i državu dobru ideju, dolazila ona i od
političkih protivnika, a nekmoli ako dolazi od
političkih srodnika. Demokršćanski bi HDZ trebao biti
prepoznat kao stranka kojoj je u prvom planu izgradnja
sebe same i hrvatskog društva, a ne kao destrukcija
svojih protivnika, uvijek, a pogotovo u periodu koji
slijedi, kad se u prvom redu stranka unutar sebe treba
prestrojiti i ozdraviti od nanesenih udaraca izvana i
iznutra. Tek tada, kad se prestroji i ozdravi, treba
se sučeliti sa svojim političkim protivnicima
trenutnim nositeljima državne vlasti. Ići obrnutim
redom, neprestrojeni i ranjivi "zagorčavati dane
protivniku koji vlada", bila bi kobna pogreška!
Uostalom, nema vlasti kojoj samo vladanje ne će
učiniti dane gorkima. Ovoj sadašnjoj ponajviše jer je
na vlast došla bez ikakvih osobnih zasluga, samo na
stjecajima okolnosti i nesrećama protivnika.
Demokratski proveden sabor stranke mora završiti
tako da poraženi čestitaju na pobjedi pobjednicima, a
da pobjednici za svoje suradnike u ostvarenju
programom zacrtanih ciljeva poražene uzmu za svoje
prve suradnike. A ne onako kako je završio sabor na
kojemu je, krivotvoreći izbore, za predsjednika
izabran Sanader: progonom i pokoravanjem, navodno,
poraženih. Poziv izbrisanimaIstodobno s otklonom od
Sanaderove nedemokratske, kriminalne i izdajničke
politike stranka, treba uputiti ispriku javnosti i
svom biračkom tijelu. Posebnu ispriku treba poslati
onim članovima HDZ-a koje je Sanader brisanjem,
sramoćenjem i progonom eliminirao iz stranke, šaljući
im pri tom poziv da se, ako to žele, ponovo vrate u
stranku i aktiviraju u njezinu raduŠto se osobito
svidjelo Sanaderovim apologetima na ljevici, jer su
dobro znali da iza toga slijedi dezorijentacija i
rasulo na desnom krilu biračkog tijela. Bez čega oni
vlast preuzeti ne mogu!
11.
Ovo je trebalo mnogo ranije učiniti, svakako prije
izbora za državni Sabor, pa bi rezultati izbora za HDZ
bili bar nešto bolji! Ovo i izborni sabor stranke
trebalo je učiniti, ako i ne odmah čim je Sanader
"otišao", a onda sigurno kad se pokušao "vratiti", pa
bi danas stranka stajala na mnogo čvršćim nogama!
Budući da to nije napravljeno, onda kad je trebalo
napraviti, sad je potrebno - u proglasu za
raspisivanje unutarstranačkih izbora, u tijeku izbora,
u referatima i zaključcima izbornog sabora i u novom
Statutu - odreći se svega nevaljalog što je Sanader
činio, kvalificirajući to kao kriminal i veleizdaju.
To jest kriminal i veleizdaja, od načina na koji je
postao predsjednik HDZ-a, preko načina kako je vladao
strankom i državom, pa do načina kako je oktroiranjem
rukovodstva, pozicioniranjem sebe u doživotno počasnog
predsjednika i sramotnim bijegom ponizio stranku i
državu. Sve njegove, iz političkog kuta gledano,
kriminalne i izdajničke radnje, neovisno o ishodu
sudskog procesa i usporedno s njim, trebaju ispitati
stranački organi i dati im kvalifikaciju, kako se te
radnje nikada više u stranci ne bi obnovile.
Istodobno s otklonom od Sanaderove nedemokratske,
kriminalne i izdajničke politike stranka, treba
uputiti ispriku javnosti i svom biračkom tijelu.
Posebnu ispriku treba poslati onim članovima HDZ-a
koje je Sanader brisanjem, sramoćenjem i progonom
eliminirao iz stranke, šaljući im pri tom poziv da se,
ako to žele, ponovo vrate u stranku i aktiviraju u
njezinu radu.
Pitanje pasivnog držanja, fasciniranosti Sanaderovom
pojavom, kolaboracije u nedemokratskim djelima i
sudioništva u kriminalnim radnjama prilikom ovog
odricanja od nevaljalog dijela Sanaderove politike -
nemoguće je izbjeći. Kad bi i bilo moguće, ne bi ga
izbjeći trebalo, jer bi se to pitanje samo od sebe
nametalo i jer ga se razumnim pristupom može riješiti.
Svima koji priznaju negativne posljedice svoje
pasivnosti, svima koji prožive katarzu, pokaju se za
kolaboraciju u nedemokratskim djelima i prihvate
demokratski duh ovih natuknica, treba se dopustiti da,
bez prigovora, dokažu svoju promjenu. Onima, pak, koji
su sudjelovali u kriminalnim radnjama, ne može se dati
povjerenje. A to se povjerenje ne može dati ni onima
koji i nakon Sanaderova debakla ustrajavaju u namjeri
da se stranka i dalje vodi na nedemokratski način. A
upravo to je koji dan nakon parlamentarnih izbora
ponudio jedan od članova stranačkog vodstva! To se
dopustiti ne smije jer, dopusti li se, u HDZ-u će, tko
god bude na njegovu čelu i u njegovu vodstvu, i nakon
Sanadera, u njegovu duhu, ostati Sanader. To nije
razumno prihvatiti ni onomu komu se u tom stavu
izrijekom nudi da na taj način postane predsjednik
stranke. Pa, izvjesno je da doživi sudbinu kakvu je i
Sanader doživio! Komu to treba!
12.
Najbolje bi bilo da su ove natuknice izbjegle
spominjanje bilo čijeg imena i na taj način, i što se
personalne dimenzije tiče, ostale neutralne, ali je to
u slučaju Vladimira Šeksa jednostavno bilo nemoguće.
On je u svom neočekivanom istupu ponudio platformu
koja, jer prihvaća vođenje stranke kao što ju je on
vodio, amnestira Sanadera i koja je protivna temeljnom
duhu ovih natuknica. A osim toga, već do sada izazvala
je u stranci razdor s nesagledivim posljedicama u
skoroj budućnosti. Na stranu percepcija u javnosti da
je Šeks zaslužniji od svih što je Sanader u HDZ-u
instaliran kao oskvrnitelj i razbijač stranke - što je
dobrim dijelom istina i što sam Šeks u spomenutom
istupu koristi kao argument svoje moći da odvajkada
instalira stranačke predsjednike - ostaje činjenica, i
kad ga se od tih zasluga amnestira, da bi primjena
njegova modela oktroiranja rukovodstva stranke od sebe
sama, bez presudnog utjecaja članstva, ostavilo
stranku u stanju kakvo je bilo za vrijeme Sanaderova
predsjednikovanja. I ostaje činjenica da to ne bi bio
povoljan položaj ni predsjedniku koji bi bio izabran
na Šeksov način!
Ako Šeks zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem
vodstvu, on je sada, što se tiče utjecaja na članstvo
i glasačko tijelo, u takvoj poziciji da bi najbolje
bilo kad bi svoj stav povukao, a još bolje kad bi se i
sam povukao na marginu stranačkog života ili sasvim
napustio politiku. To bi s njegove strane bila
istinska pomoć HDZ-u i njegovu budućem predsjedniku, a
u velikoj mjeri i političkoj klimi u stranci općenito.
Naime, sudeći po onomu što već duže vrijeme radi, čini
se da je ostao bez mjere i orijentira u politici.
13.
Poseban otklon stranka treba napraviti od Sanaderove
dvolične politike prema osnivaču HDZ-a akademiku
Franji Tuđmanu. Otklon riječju i činjenjem! S jedne je
strane dekorirao i deklarirao, slikom i prigodnim
manifestacijama, tobožnje poštovanje prema Tuđmanu i
njegovu političkom naslijeđu, a s druge je strane
unutar stranke ili progonio ili marginalizirao sve one
koji su doista držali do Tuđmana i njegova naslijeđa.
Posebno je brinuo da Tuđmanova politička misao ni na
koji način ne bi ponovno oživjela u "njegovoj",
reformiranoj, stranci! Ta dvoličnost bio je oblik
Sanaderove unutarstranačke detuđmanizacije! Od toga
treba napraviti otklon i na taj način što će se svi
oblici memorija na stranačku prošlost i život njezina
osnivača obogatiti oživljavanjem Tuđmanove političke
doktrine. Jedno s drugim bit će pravo vraćanje stranke
svojim korijenima.
Isto tako, ako ne i drastičnije, treba napraviti
otklon od Sanaderova dvoličnog odnosa prema
Domovinskom ratu i nositeljima toga rata, hrvatskim
vojnicima i časnicima. S jedne strane, deklarativno,
gorljivi zaštitnik, a s druge, politika "locirati,
identificirati i transferirati"! S jedne strane
samaritanstvo, a s druge maćuhinstvo! Odnos prema
Domovinskom ratu i onima koji su u njemu pobijedili
treba biti zaštitnički, jedinstven i bez zadrške.
Mudar i hrabar! Ne smije ustuknuti ni pred najjačim
pritiscima.
14.
Dok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za
Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike
klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je
Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem
doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u
politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu
hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala. Moglo bi
se reći da je Sanader u Crkvi ostavio i veću političku
pustoš i dezorijentaciju nego što ju je ostavio u
stranci i njezinu biračkom tijelu, što se reljefno
pokazalo na proteklim parlamentarnim izborima. Što se
tiče njegova stupnja krivnje, to se ne će moći lako
ustanoviti, ali je moguće navesti neke činjenice i
prema njima se, uzimajući ih i kao mjeru krivnje, po
vlastitom nahođenju odrediti.
Stanoviti crkveni krugovi, oni što su
pratili njegovo formativno razdoblje, znali su za
njegovu kleptomaniju, za sklonost iznevjeravanju
obećanja i dužnosti, za dijametralnu razliku između
njegove fasade i začelja, ali su preko toga šutke
prešli, pitajući se zar je moguće da će te osobine
iskazati i dok bude obnašao vlast i u nadi da se
promijenio nabolje. Nisu poduzeli ništa, ako su išta i
poduzeti mogli, ni zato što je fasciniranost
Sanaderovom biografijom i nastupom bila tolika da nije
zahvatila samo hrvatske crkvene i vjerničke krugove,
koji ga do tada nisu poznavali, nego i crkvene krugove
preko hrvatskih granica. Ta se fasciniranost
izražavala čuđenjem: "Gdje ovakvoga nađoste!" A
odgovor je naših crkvenih krugova, pun ponosa, bio: "U
zemlji sa devedeset i pet posto katolika jedan se
takav može naći!"
I što činiti sada, kad su se ta fasciniranost, taj
ponos i ta očekivanja, nakon brojnih upozorenja da
katastrofa slijedi, urušila i postala moralnom
kompromitacijom? Odustati od utjecaja Crkve na
politiku? Ne identificirati se u vođenju politike s
crkvenim pogledima? Ni jedno ni drugo! Crkva bi
trebala naći i snagu i način da u vezi sa Sanaderovim
slučajem, ne očekujući ishod sudskog procesa, samo na
osnovi onoga što je u politici činio, izgovori "moj
grijeh, moj preveliki grijeh." A stranka bi, idući
Crkvi ususret, trebala prihvatiti načela ustroja i
svjetonazor koji su opisani u desetoj točki ovih
natuknica. I pri tomu od sebe drastično otkloniti
Sanaderovu dvoličnost u odnosu prema crkvenim
političkim stanovištima, koja se figurativno
iskazivalo uzrečicom "žmigaj desno, vozi lijevo". To
žmiganje i kretanje bilo je u skladu s njegovim
dvoličnim odnosom prema Crkvi u načelu! I, dakako, tu
dvoličnosti prema univerzalnim crkvenim pogledima u
budućem radu ne prakticirati!
15.
Sanader je HDZ "reformirao" i "detuđmanizirao" na
taj način što je, istiskujući iz nje Tuđmanovo
političko naslijeđe, stranku učinio politički i
svjetonazorski potpuno praznom i neprepoznatljivom.
Ispražnjeni je prostor ispunio osobnom ambicijom da
postane nedohvatljiv, nenadmašan i nedodirljiv, iznad
svih i iznad svega, kako bi mogao nesmetano
ostvarivati svoje želje za osobnim bogaćenjem i
raskoši. I ludost i pustoš! Ludost jer je u suvremenom
demokratskom svijetu diviniziranje kao zaštita
korupcionaških djela posao unaprijed osuđen na
propast, a pustoš, jer samo to može biti posljedica te
ludosti. Da bi postigao pražnjenje stranke od Tuđmana
i punjenje sobom samim, Sanader je odbijao formiranje
tijela koja bi mislila politiku, a ona koja je zatekao
dao je anestezirati. Uništio je rad Zaklade hrvatskog
državnog zavjeta. Da bi se ispunila potreba za
stranačkim tijelom koje misli politiku i koje njeguje
njezino naslijeđe, treba obnoviti rad te Zaklade. Kako
to učiniti, treba biti posao nakon izbornog sabora
stranke.
16.
Nakon svega ovoga nameće se potreba pisanja programa
stranke. Ovom prilikom, u ovim natuknicama, samo
nekoliko napomena kako bi ga trebalo donijeti i što bi
u nj, uza sve ostalo što se u program unosi, valjalo
unijeti. Pisanje toga programa trebalo bi shvatiti kao
demokršćanski odgovor na izazove današnjeg vremena i
brojne probleme u društvu i državi. Otvarajući posao
izrade programa, na suradnju bi bilo potrebno pozvati
sve politički angažirane pojedince, članove i
nečlanove stranke demokršćanske orijentacije,
istaknute članove manjih neparlamentarnih stranaka
konzervativnih svjetonazora i posebno brojne
intelektualce iz različitih struka. Na stvaranju
programa, preko rada Zaklade i na sve druge načine,
HDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu
pameti koja će postati brana trenutno prevladavajućem
neznanju, karijerizmu i koristoljublju. Ta pamet i ta
čestitost u mlađem naraštaju, onomu koji je iznio
Domovinski rat na svojim plećima i mlađem od njega,
postoji, samo joj treba dati prostora i mogućnosti da
organizirano nastupi. Kad stručnjaci napišu program,
treba ga poslati u bazu stranke da se o njemu povede
široka rasprava, na isti način na koji je program i
napisan.
17.
U preambuli bi se programa ovoga puta bilo potrebno,
u prikladnoj veličini, pozvati na Tuđmanovu političku
misao i djelo, na ono što je pisao i na ono što je
učinio. Pri tomu bi trebalo istaći da je uspostava
nezavisne i međunarodno priznate Hrvatske i pobjeda u
Domovinskom ratu vrhunac djela HDZ-a i njezina
osnivača, vrhunac i temelj na kojemu sve ostalo
počiva. U toj bi se preambuli trebalo odreći dvolične,
izdajničke, korupcionaške i klijentističke politike
Ive Sanadera. Da se nikad ne ponovi! Prije negoli o
tom sud donese pravorijek! Ali, nasuprot tomu, u
izrazitu pozitivnu bilancu, što također mora naći
mjesto u preambuli, treba ubrojiti dvije posljednje
godine stranačkog života otkako na čelu stranke stoji
Jadranka Kosor, jer se u te dvije godine stranka
uspjela riješiti Sanadera, otvoriti proces borbe
protiv korupcije, stabilizirati državu, otvoriti put u
Europsku Unije i vratiti stranku njezinu ishodištu,
Tuđmanovoj političkoj doktrini.
18.
Gospodarski dio programa napisati na način opisan u
16. natuknici.
19.
U programu jedno od ključnih mjesta treba biti
promjena izbornog zakona za izbor zastupnika u Sabor
RH. Izborno zakonodavstvo pripada najvažnijim
političkim i demokratskim institucijama društva. Ono
bitno utječe na strukturu i kvalitetu parlamentarnog
stranačkog sustava, način formiranja Vlade i
stabilnost političke vlasti, odnos birača prema
parlamentu, utječe na razvoj unutarstranačke
demokracije - o čemu smo dovoljno govorili u ovim
natuknicama - i na međustranačke odnose - o čemu ćemo
na kraju nešto reći. Jednom riječju, bitno određuje
sudbinu političke demokracije u svakoj zemlji.
Zastupnici se trebaju birati ponaosob u izbornim
jedinicama, većinskim izbornim modelom, u dva kruga
sustavom apsolutne većine. Predlaže se biranje 120
zastupnika u 120 izbornih jedinica, što znači da bi
prosječno 35 000 stanovnika bilo u jednoj izbornoj
jedinici. Na ovaj bi način dobili mnogo kvalitetniji
Sabor, građani bi uz glasovanje za stranku glasovali i
za točno određenu osobu, znali bi tko ih zastupa, a
zastupnik bi istinski odgovarao ne samo svojoj stranci
nego i svojim biračima. Ograničila bi se svemoć uskih
stranačkih vrhova krojenjem izbornih stranačkih lista,
stranačke organizacije na lokalnim razinama dobile bi
daleko veći utjecaj, demokratiziralo bi se hrvatsko
višestranačje, izbori bi se personalizirali, proširila
bi se teritorijalna osnovica političke elite,
eliminirala metropolitizacija politike. Utjecaj
građana na vlast ne bi trajao samo jedan dan, dok su
izbori, nego vrlo izravno za cijelo vrijeme mandata.
Tim izbornim zakonom treba se riješiti i
klijentističkog etno-biznisa današnjih zastupnika
nacionalnih manjina, u čijem je nastajanju Sanader
imao nemalu ulogu. Razumije se, ne ostavljajući pri
tom hrvatske građane drugih nacionalnosti bez svojih
predstavnika u Saboru.
20.
U programu je na način opisan u 16. natuknici, uz
dodatak da se u posao uključe i oni kojih se to tiče,
potrebno ponovo definirati odnos prema dijaspori,
prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i
Hercegovini kao susjednoj državi triju naroda.
21.
I, najzad, u ovim je natuknicama potrebno nešto reći
o stanju na konzervativnoj političkoj sceni. O stanju
i perspektivi! Na prvom mjestu, krivnjom Sanadera i
Đapića te čitave hrpe egocentrika, provokatora i ljudi
bez moralne mjere i duševne ravnoteže, među koje
spadaju i njih dvojica, hrvatska je konzervativna
scena danas razmrvljena, a biračko tijelo, zbog
razmrvljenosti koja vodi iz jednog u drugi izborni
neuspjeha, dezorijentirano, deprimirano, ozlojeđeno
(prijeteći ozlojeđeno) i rezignirano.
Iznad
svega je važno izvući pouku iz izbora koje je HDZ, u
nizu od pet, jedne za drugima gubio. Hrvatska
konzervativna većina, koja premašuje sedamdeset
postotaka biračkog tijela, percipira HDZ kao svoju
stranku, svoj unaprijed zadani izbor, a ostatak od
deset posto, budući da je naše biračko tijelo u
osamdeset postotnom iznosu konzervativno, opredjeljuje
se za HSS i HSP. Dvadeset postotaka HDZ-ovih birača od
sedamdeset postotnog hadezeovskog biračkog tijela u
svakom će slučaju, kakav god on bio, glasati za HDZ-e.
Preostalih pedeset posto, ako im se HDZ ne sviđa - a
na minulim izborima zbog Sanaderove kriminalne i
izdajničke politike mnogima se nije sviđao - ili se
opredjeljuje za HSP i HSS, ili za neku od malih
konzervativnih stranaka ili, uz protest, rezignira i
ne izlazi na izbore.
Otkako je HDZ-ova biračka većina, a
to nezadovoljstvo raste od otkrića Sanaderovih
kriminalnih radnji, da bi kulminiralo na proteklim
izborima, ne sluša pozive da ne glasa za male
konzervativne stranke, nego, obrnuto pozivu, upravo to
čini, velik je broj HDZ-ovih glasača svoj glas dalo
ili HDSSB-u ili Građanskoj stranci Željka Keruma. U
takvim okolnostima - kad HDZ-u ostaju vjerni samo oni
koji za nj glasuju pod svaku cijenu, često i preko
svoje volje, a otuđeni, kod raspada HSP-a i anemije
HSS-a, ili glasuju za neku od manjih stranaka ili
ostaju kod kuće, žestoko protestirajući što nemaju za
koga glasati s izgledom da će taj s njihovim glasom i
pobijediti - HDZ, bez unutarnje obnove i bez uloge
stranke koja okuplja sve desne frakcije, nema izgleda
da pobijedi ni na sljedećim izborima.
Neka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici
na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
Izbornim igrama, krivnjom "crnih" koji su poraženi i
krivnjom "crvenih" koji su pobijedili, povrijeđeno je
i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog
biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog
naroda. Zar to nekomu treba? Teško "crvenim"
pobjednicima ako to nezadovoljstvo napusti rezignaciju
i krene u revolt; a zajedničkoj državi i "crvenih" i
"crnih" zadržati stabilnost u slučaju revolta bit će i
još teže.
Na prvom mjestu duhovna obnova opustošene stranke,
na način kako je govoreno u većem dijelu ovih
natuknica, a odmah potom HDZ kao vodeća konzervativna
politička formacija s primarnom ulogom da oko sebe
okuplja sve druge stranke sličnih svjetonazora, ne
oduzimajući pri tom ni jednoj od njih njezinu
individualnost, prošlost i specifičnosti. I ne
zaboraviti da su svjetonazori važnija spojnica i
razdjelnica u hrvatskom višestranačju od gospodarskih
programa što ih stranke donose! Ovo potonje je, bez
obzira na značenje stranačkih gospodarskih programa,
podvala lijevih da bi razjedinili konzervativno
biračko tijelo i da bi, kao što im je mnogo puta
uspjelo, zadržali vlast. Zato je za pohvalu - sa
žaljenjem da to nije učinjeno mnogo prije dana izbora
i da nije bilo sveobuhvatno - koaliranje HDZ-a s
Građanskom strankom Željka Keruma i s CD-om. A za
pohvalu je posebno što je na izbornu listu HDZ-a
uvršten Miroslav Tuđman! U prva dva slučaja to je
putokaz kako bi se moglo animirati i usmjeriti čitavo
konzervativno biračko tijelo, a u trećem to je jamstvo
da će se u HDZ ponovo vratiti politička misao njezina
osnivača.
Prostor da se u tom pravcu nakon proteklih izbora
nešto napravi u okviru Sabora i tako udari temelje
koaliciji za naredne izbore nije velik, ali on
postoji. I toliki koliki je, trebao bi biti
iskorišten:
a) Utemeljiti klub ujedinjene konzervativne
opozicije u kojemu bi se uz HDZ našla dva zastupnika
Kerumove Građanske stranke, jedan zastupnik HSS-a,
jedan zastupnik pravaša (Ruža Tomašić) i jedan
zastupnik DC-a, kad dođe vrijeme njegove polovice
mandata.
b) Istovremeno sa strane HDZ-a ukloniti personalne
prepreke - jer svjetonazorske nikad nisu ni postojale,
a nakon silaska HDZ-a ne postoje ni programske - radi
približavanja HDSSB-u. Dosadašnja retorika između
HDZ-a i HDSSB-a postat će bespredmetna, a personalni
animoziteti mogu se prevladati ili smanjivanjem
animoziteta ili marginalizacijom osoba koje će na tom
animozitetu ustrajavati. Svakako, u tom bi pravcu, u
pravcu prevladavanja razdjelnice, nastale najvećim
dijelom na personalnoj osnovi, HDZ trebao napraviti
prvi korak, sa ciljem objedinjavanja ili bar suradnje
dviju stranaka. (kraj)
Ivan Aralica
Hrvatski list, 09.02.2012.
IVAN ARALICA - MOJI PRIJEDLOZI ZA SPAS STRANKE 01 |