Sa zahvalnošću smo ovdje, na hrvatskome zdencu vjere.
Kad god se naš narod našao u pustinji, znao je da je Bog
ovdje osigurao vrelo za sve naraštaje. I mi znamo da je
odnos s Bogom ključ svih naših životnih trenutaka. Dok
smo ovoga ljeta suočeni sa sušom i vidjeli kako zemlja
bez Božjega dara ne može donositi plod, trebali bismo se
još više zabrinuti što čini druga suša, ona duhovna, ona
koja siječe korijen povezanosti s Bogom i zatvara
čovjeka za odnos s izvorom postojanja i vječnosti.
Nažalost, u novije smo vrijeme u
našemu društvu suočeni s pojavama koje suše naše
živote. Izloženi smo valovima ideoloških usmjerenja
koji pokazuju obilježja društvenih procesa, obično
zvanih 'kulturalnom revolucijom'. Ne dovodeći u
pitanje smije li ili ne smije neka zemaljska vlast
postupati na određeni način, kao Crkva, kao vjernici,
trebamo zastati i pitati se o smislu toga što se čini.
S jedne se strane donose, u najmanju ruku, dvojbene
odluke kojima se zadire u srž života pojedinca,
obitelji i naroda, prikazujući vjeru nevažnom i
nepoželjnom u javnome prostoru, a s druge se strane
unosi sve veći strah u naše sredine.
Stoga mi je drago da smo ovdje
okupljeni i roditelji i djeca, i stariji i brojni
mladi vjernici, znajući osobito kolika je važnost
odgoja. Političke odluke često zadiru u odgoj i
obrazovanje i ne zaustavljaju se u svome nastojanju da
ostvare svoje ciljeve kojima kane mijenjati svijet.
Čine to na redovite i neredovite načine, otkrivene i
prikrivene. Pod raznim nazivima programa naći će se
uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.
6. Ideologije bilo da su političke,
gospodarske ili općekulturalne, uvijek to čine na
sličan način. To su činile one propale, to čine i nove
još prekrivenije, zamotane u plašteve tzv.
znanstvenosti ili namještenih anketnih ispitivanja.
Čini se to tako da se najprije izmisli potreba, zatim
stvori dojam o neizbježnome problemu i ubrzo nakon
toga već se nudi rješenje za koje nitko nije drugi
dorastao, osim onih koji su predstavili problem.
Govorim vam to stoga, dragi roditelji, da ne
odustanete od brige za svoju djecu, od brige za njihov
odgoj i njihovo duhovno i tjelesno zdravlje.
Ideologije uvijek žele odlučivati
umjesto roditelja i onih u koje roditelji imaju
povjerenja. To nam je poznato iz nedavne prošlosti. I
dok se govori o novom odgoju i novoj školi, ili protiv
vjeronauka u školi, vi, dragi roditelji, posvetite
puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite
što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu.
Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako
poučavati i odgajati vašu djecu.
Obraćam se i vama, dragi mladi, da
otkrivate vrijednost vjere i ne budete naivni
potrošači pogubnih novih ideologija. Lijepo je vidjeti
vas na ovome hodočašću kako unosite u novi naraštaj
blaženstvo vjere. Razmatrajući u vjeri u ovome
svetištu našu povijest vidimo da je i u nedavnoj
prošlosti bilo sličnih pokušaja. Politički su moćnici
usađivali strah i posezali za preodgajanjem hrvatske
mladeži. Marijina blaženstva i tu razotkrivaju životni
put. Vjera dokida strah; ideologija ga nameće.
Vjera se suočava s istinom prošlih
događaja i u svakom naraštaju traži plemenitu iskru od
koje živi nada; ideologija ne želi istinu i novim
lažima pokušava ojačati stare laži, ne promičući
oslobađanje i čišćenje spomena. Vjera ponizno pristupa
otajstvu života i zahvaljuje za divan dar koji ne
smije biti prepušten ljudskim prohtjevima; ideologija
oholo i sebično želi zavladati životom, pretvarajući
čovjeka u proizvod tehničkih eksperimenata.
7. Dragi vjernici, evo tragova procesa
'kulturalne revolucije' koja se uporno provodi. Prvi
je korak unijeti strah koji omogućuje da drugima
predamo svoje živote; tu se koriste sva sredstva koja
će suzbiti oduševljenje i pokretačku snagu, osim one
koja odgovara nečijim interesima. Tako od lijepe,
bogate i za život poželjne Domovine, želi se nametnuti
sliku ružne, neprihvatljive, sirotinjske zemlje kojom
Hrvati ionako ne mogu upravljati. Strah je onodobno
bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih
napada a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala
mogućnost poleta i obnove. Utjerati strah i istjerati
vjeru te obezvrijediti nadu, uistinu je smatrano
najbržim putem do vladanja ljudima.
Zatim slijedi drugi korak: pokušati
izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva
nije bila. Jer zašto se još uvijek hrvatske vlasti
nisu osjetile pozvanima reći istinu o Drugome
svjetskom ratu i poraću, dok među nama žive
zagovornici zatiranja naraštaja? Kakva je to
odgovornost koja braniteljima sudi dvadeset godina i
povlači po sudovima i zatvorima nevine? Kamo je
nestala snaga dobra onih ljudi koji su svojom žrtvom
donosili slobodu napaćenima? Braćo i sestre, ideje
koje su nekad zacrtane - da nestane jednoga naroda u
brisanju i iskrivljavanju prošlosti - imaju novu snagu
i vuku ozbiljne posljedice u sadašnjosti.
I konačno, treći korak. Srce i život
ispunjeni strahom i nesigurnošću u vlastitu prošlost,
postaju podlogom za površan pristup otajstvu života i
otvorenosti prema novim životima, pokušava se
mijenjati sustav vrijednosti. Zbog toga ne čudi što se
zadire u pitanja o početku života, o obitelji, o
odgoju općenito i vjerskom posebno . Novi sustav, ako
je uopće potreban, oslanja se na relativizaciju
temeljnih polazišta i prekriven je krinkom
neutralnosti, nedorečene znanstvenosti i najčešće
nekom zemaljskom dobiti. Tako ideologije, polazeći od
prikazivanja uzvišenih ciljeva, kao što su: bolji
svijet, blagostanje, zdravlje, veća pravednost. završe
u kalu sebičnosti i krvi tuđih žrtava.
8. Draga braćo i sestre, znam da će se
opet naći netko tko će prigovarati i meni i ostalim
hrvatskim biskupima da se miješamo u politiku, dok će
pak drugi prozivati Crkvu da šuti, jer bi željeli na
nastupa onako kako nije u skladu s njezinim poslanjem,
da izda samu sebe.
Međutim Crkva sebe ispituje samo pred
Isusovim Evanđeljem, a vjerna primljenoj predaji živi
u kontinuitetu sa svojom prošlošću. Biskupsku pak
službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije
Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica. Mi znamo tko će
konačno dati svoj pravorijek. A dobro je da svatko
preispita sebe i svoju zauzetost za dobro bližnjih i
hrvatskoga naroda, ako mu je do njega stalo. Mi kao
ljudi koji želimo rasti u daru vjere govorit ćemo i
onda kada će protiv nas iznositi laži i kovati
spletke. Moramo samo paziti da u našemu srcu ne
stanuje zatvorenost za Boga koji, ako smo mu otvoreni,
trajno pročišćuje naše savjesti.
Kada čujemo druge da govore loše o
vjeri, bez poštovanja i sa zlom nakanom, budimo
svjesni da se istinska opasnost nalazi u cinizmu prema
Bogu, u nepoštovanju prema kulturi svetoga i prema
religioznomu kao najdubljem temelju našega odnosa s
drugima. Čovjek koji je dopustio da ga Bog otvori za
svoju riječ ne može biti preplašen i tužan. Za tu
riječ molimo; za radost kojom Bog želi dohvatiti i
ozdraviti srce, vraćajući nas na bitno. Tada i šutnja
postaje gromoglasna riječ koje se boji svaka nepravda.
Draga braćo i sestre, ovdje u Mariji
Bistrici susrećemo zagovor Majke, blažene zbog svoje
vjere; ovdje susrećemo kardinala Alojzija Stepinca,
blaženoga zbog svjedočanstva te vjere u hrvatskom
narodu; ovdje je živ trag pape Ivana Pavla II.,
blaženika vjere koji je znao da Bog odgovara na naše
pouzdanje u njega i onda kada se čini da povijest vode
ljudski planovi.
Moleći obnovljenom snagom zavjeta za njihov zagovor
i nebesku pomoć, preporučujem Božjemu blagoslovu sve
vas, vaše obitelji i djecu, naše mlade, grad Zagreb i
Hrvatsku nam domovinu. Amen.
Nadbiskup
kardinal Josip Bozanić
9. rujna 2012., Marija Bistrica
Izvor: Portal www.zg-nadbiskupija.hr
|
