Sada je na redu Kukuriku koalicija koja već najavljuje
kako će u Rim, Pariz i London poslati svoje ljude. Pa se
spominju imena Damira Grubiše, Ive Goldsteina i Ivana
Grdešića. I odmah pitanje, gdje su sada njihova
zaklinjanja u profesionalizaciju diplomatske službe u
kojoj će raditi vrhunski karijerni diplomati?
Grubiša se može pohvaliti funkcijom
šefa kabineta Budimira Lončara kad je ovaj bio
jugoslavenski sekretar za vanjske poslove. Zar nije
žalosno da Lončar još uvijek ima utjecaj na
diplomatska imenovanja? Očito da on ima svoje ljude i
dalje u diplomaciji. Primjerice, Tomislav Vidošević
njegovom je zaslugom sedam godina, dakle dva mandata,
u Rimu, a sad opet ondje šalje svog čovjeka.
Goldstein nema diplomatskog iskustva i
što on može u Parizu učiniti za Hrvatsku? Hoće li
veleposlanik u sjeni biti i tata Slavko Goldstein koji
će i taj posao pokušati držati pod kontrolom?
Grdešić je pak obrazovan, smiren
profesor, nikome se neće zamjeriti, ima iza sebe
veleposlanički mandat u Washingotnu za Račanova
mandata... Ali u London, koji ima politički utjecaj na
Haaški sud, koji je naklonjen našim istočnim susjedima
i koji ima svoje šape nad svim konfliktima na Balkanu,
treba otići punokrvnija osoba, netko tko se neće
složiti s britanskim sugovornikom da su Milošević i
Tuđman dijelili Bosnu nego će braniti interese svih
demokratski izabranih predsjednika i vlada od
devedesetih, a ne samo svoju esdepeovsku.
Ako SDP šalje Joška Paru u Washington,
onda će Vesna Pusić sigurno tražiti neko od američkih
konzularnih mjesta ili UN za svoj kadar. I gdje su tu
karijerni diplomati?
Zar je moguće da 22 godine od
samostalnosti, kad smo se počeli rješavati beogradske
stege i kad smo se borili protiv utjecaja
jugoslavenske diplomacije, koja je na čelu s Lončarom
izborila u UN-u embargo na uvoz oružja s kojim smo se
trebali braniti od beogradskog agresora, i dalje imidž
Hrvatske i njene predstavnike u svijetu uvjetuju bivši
jugoslavenski kadrovi?
Zar nije rečeno da naša diplomacija
ima cilj povećati izvoz, da treba pomoći donijeti
poslove gospodarstvu... Koliko se u industriju,
poljoprivredu, turizam, proizvodnju hrane razumiju
Goldstein, Grdešić i Grubiša? I kako oni mogu
poslovnom čovjeku koji, primjerice, želi kupiti
Željezaru Sisak, odgovoriti na njegova pitanja?
Razumiju li brodogradnju, drvnu industriju,
ribarstvo... O čemu oni mogu razgovarati u Rimu,
Parizu i Londonu? Hrvatskoj treba gospodarska
diplomacija.
Sigurno svi znaju kako se treba
primiriti i čekati svoj trenutak jer to je stara i
dobro isprobana škola Budimira Lončara koji, poput
starih Dubrovčana, živi geslo "sa svakim lijepo a ni
sa kim iskreno".
Gdje su ti mladi i obrazovani
karijerni diplomati? Ili moraju čekati još 30 godina
da biologija učini svoje i da nestanu jugoslavenski
kadrovi koji su opet podigli glave? Stoga najvažnije
pitanje za kraj. Tko je odgovoran za hrvatsku
diplomaciju? Predsjednik Ivo Josipović kojemu je to i
dužnost po Ustavu? Premijer Milanović i ministrica
vanjskih poslova Pusić koji s njime sukreiraju vanjsku
politiku?
Ili je to Lončar koji sa svima njima
upravlja iz sjene?
Zvonimir Despot
Večernji list, 27.02.2012.
Vezani članak:
|