Jednog ministra molim da se nešto napravi jedanput,
dvaput, treći, četvrti put ... Kaže: Napravit ćemo.
Vidim, hoće napraviti, ali ništa se ne dešava. Ja pitam:
Što je? On kaže: Evo, pomoćnika, on je to trebao
napraviti. Velim ja: Što je? Pomoćnik kaže da on misli
da to ne bi bilo najbolje, da bi to bilo smiješno na
Vladi. Kažem: Nemojte se ljutiti. Ja sam potpredsjednik
Vlade, ja ću odlučiti o tome što je smiješno.
Ovim je
riječima Čačić ilustrirao kako se odluke donose još
sporije, jer ga podređeni ne slušaju:
Veli mi jedan. Čujte, ja mislim da bi
to išlo u javni dug. Kažem: Nemojte se ljutili, ja mislim o tome, nemojte vi
mislili o tome. Pazi, on misli o tome! Tako to funkcionira u ovoj zemlji i što
se čudite što ništa nije napravljeno - žali se okupljenima Čačić.
Problema s podređenima imao je i na
ručku kada je krenuo prezentirati projekt javno privatnog partnerstva:
Gdje mi je ovaj, tko će JPP? Što,
nema ga? Neću, hoću JPP, kaj me sad učiš kaj ja hoću. To vam je to, ne, mislim
... - ljutio se Čačić pred poslodavcima.
Obrušio se i na bivšu vlast:
Netko je odlučivao i o zadnjem
portiru, ali je odlučivao, stvorila se neka mafijaška hobotnica zato i imamo ove
sudove. Netko je nešto odlučivao dobro ili loše.
Na meti mu
je bio i bivši potpredsjednik vlade za investicije
Domagoj Milošević:
Što ste vi ovdje slušali prije godinu
dana, sasvim je svejedno. To nikoga ne zanima. Ako ste mislili da je to
zanimljivo slušali, sumnjam u vašu zdravu pamet.
Uzrujalo ga
je i pitanje iz publike o političkom imenovanju u
odbore javnih tvrtki:
Dakle ova razina pitanja je tužna.
Provjerite, ne? Ako nađete ikoga tko nema apsolutno prvorazredne stručne
reference, recite da lažem. Dakle nemojmo napamet bubati, pa ni pitati.
Preostaje nam samo da nam država uz takvog ministra ne će
završiti poput njegove tvrtke Coning Holding u kojoj je direktor bio upravo on,
a koja je vjerovnicima i dandanas dužna 177 milijuna kuna. Odlaskom u stečaj
ostala su 323 milijuna duga i vjerovnici praznih ruku.
Bahatost svakako nije dobra jer bi političar trebao biti
uljudan, kontroliran i komunikativno tolerantan. Pa čak i kad ga pitaju najveće
gluposti, političar bi trebao reagirati odmjereno. A Čačić to ne radi. (t.
držić)
Hrvatski list, broj 396
|
