Izaslanstvo Hrvatske biskupske konferencije, u kojem doduše nije bilo nijednog biskupa, posjetilo je 1. veljače dr. Rajka Ostojića, novog ministra zdravstva.

(To što se prozvao "ministrom zdravlja", a svoju službu "Ministarstvom zdravlja", neka bude njegov izbor. Naš je ono što kazuju pravi jezikoslovci i zdrav razum: zdravlje je tjelesno i duševno stanje svakoga od nas, dakle naše "privatno vlasništvo", a zdravstvo je organizirana javna djelatnost, kojom upravlja ministar. Ne umišlja si valjda on da, poput Kralja iz Malog Princa, upravlja i ukupnim zdravljem nacije? Ili možda ministar kani naša privatna zdravlja - eksproprirati i nacionalizirati!?)

Dotični su, dakle, članovi izaslanstva, kako je za Večernji list od 3. veljače rekao sam ministar, "iznijeli svoje stavove o zamrzavanju jajnih stanica i o novom zakonu. [.] Primio sam ih kao i sve ostale zainteresirane za to pitanje, npr. udrugu Roda".

Nije prijeporno da je Crkva u sekulariziranim i pluralističkim demokratskim društvima "odvojena od države". Počelo je to s nasiljem Francuske revolucije. Tada je Crkva bila prvi put nasilno "odvojena od države" (pri čemu su mnogi njezini pripadnici bili "odvojeni" i od života). To se "odvajanje" nastavilo, ovako ili onako, kako je progredirala sekularizacija odnosno dekristijanizacija zapadnih društava.

Stoga za današnje uzuse nije prijeporno to da političku vlast u Hrvatskoj imaju demokratski izabrana tijela, te da Crkva nije čimbenik u suodlučivanju. U pogledu zakonodavstva i političkog odlučivanja Crkva je, i tu je ministar u pravu, u formalno jednakoj poziciji kao i svaki drugi čimbenik hrvatskoga društva koji nije na vlasti. No to ne znači da Crkva nema pravo zahtijevati da zakoni ne budu protivni moralu! Niti to znači da se vlasti prema Crkvi smiju odnositi tako kao da je riječ o "šačici" ljudi.

Kada Hrvatsku biskupsku konferenciju ministar verbalno svede na razinu "Rode", ne možemo se najprije takvu sravnjivanju gorko ne nasmijati, a zatim se ne zamisliti. "RODA - Roditelji u akciji", kako piše na mrežnoj stranici te udruge, "skupina je zainteresiranih građanki i građana koja se zauzima za dostojanstvenu trudnoću, roditeljstvo i djetinjstvo u Hrvatskoj". Ondje nadalje stoji da "RODA" ima "+250" članova i članica, od kojih 104 redovna člana/članice. (Svaka čast toj udruzi, neka samo nastavi dalje!)

Koliko Katolička crkva na području Hrvatske ima članova i članica, to na temelju posljednjeg popisa iz g. 2011. još uvijek nije obznanjeno, ali bi se temeljem prijašnjih popisa i drugih podataka moglo utemeljeno ustvrditi da ih nema mnogo manje nego g. 2001. Tada je službeni popis pokazao da je od ukupno 4.437.460 stanovnika Rimokatoličkoj crkvi pripadalo 3.897.332 stanovnika, odnosno 87,83 posto.

Omjer članova između "Rode", kad je baš nju ministar spomenuo, i Crkve katoličke (koju kod nas s punim ovlastima zastupa HBK) bio bi takav da na jednog člana Rode dolazi 17.750 katolika. U pogledu demokratske reprezentativnosti ministar između jednoga i drugoga ne vidi nikakvu razliku, nego 17.750 građana tretira kao jednog građanina. Valjda je ministar slab u matematici. Nije prvi ni jedini. Već dosta godina u istu se razinu s Crkvom forsirano stavljaju, ili se njima čak daje veću važnost, razne marginalne udruge tzv. civilnoga društva. Osobito rado i "konzervativne" i "progresivne" koalicije na vlasti tetoše one udruge koje bojuju protiv kršćanskih vrjednota, protiv tradicija i nacionalnog identiteta. Na djelu je nepoštivanje temeljnih kriterija demokratske reprezentativnosti - matematičkih omjera!

No nije nevolja samo u matematici, već i u logici. Crkva postoji dvije tisuće godina, a jedno od temeljnih područja kojima se cijelo vrijeme bavi jest područje morala. Morala kao eminentno ljudske zbilje koja počiva na dvjema nogama. Jedna je od njih ljudska narav i narav međuljudskih odnosa kako ju spoznaje um, a druga je judeokršćanska Objava. Tim temama bave se i humanističke i druge znanosti. No one same po sebi ne mogu ustanoviti - još manje među sobom usuglasiti - moral kao opći sustav kojim se normira ukupnost ljudskog ponašanja. Tu smo kao (samo) ljudi "u gabuli"; pa zato tu svatko dobrohotan osjeća kako i vjerska tradicija, kršćansko učenje i katoličko tisućljetno iskustvo imaju ili trebaju imati odgovarajuće mjesto. Radi dobrobiti čovjeka - u svim etapama i stadijima njegova postojanja!

Može ovaj ministar zdravstva (nebulozno!) tvrditi da ljudski život počinje tek nakon pet mjeseci trudnoće ili kako mu puhne; moći će jednoga dana neki drugi ministar tvrditi i to da ljudski život ima pravo na punu zaštitu - na opstanak! - tek nakon rođenja, ili nakon navršene treće, desete ili osamnaeste godine, ili sve dok je zdrav i koristan, ili dok nije neizlječivo bolestan, ili dok nije u komi, ili bilo što tomu podobno. To je "pravo" ministara, vlada i taštih demokratskih većina u okviru novodobnog zapadnjačkog "naprednog" gledanja na čovjeka, na njegov nastanak i nestanak. No Crkva ne može odustati od vjeri, razumu i životu imanentneistine o tomu. Pa makar ju ni većina njezinih pripadnika u pojedinom aspektu ne razumjela ili ne slušala! Ne može odustati od moralnog sustava: od zahtijevanja teoretskog razumijevanja i praktičke primjene božanskog (=univerzalnog) zakona, koji vjernike po svijesti i pripadnosti Crkvi, a sve ljude po savjesti i pripadnosti ljudskom rodu - obvezuje!

Ono što nas s pravom vrijeđa jest podrugljiv odnos jednog akcidentalnog ministra prema takvim zbiljama i prema Crkvi, koju on sravnjuje s udrugama od desetak ili stotinjak članova. A Hrvatska biskupska konferencija vršna je predstavnica stotina tisuća odnosno najmanje tri i pol milijuna svojih hrvatskih članova. Oni su punopravni građani, k tomu i izrazita demokratska većina! Veća većina od one koja je izašla na izbore. A pogotovu od one koja je na izborima glasovala za koaliciju koja je spomenutog liječnika po drugi put postavila za ministra (kao da osim njega nitko za to nije sposoban - ili nije podoban?). A koji se nevjerojatno bezobzirno odnosi i prema humanoj ontogenezi i prema moralnom pravilu koje određuje da se prema ljudskim zametcima trebamo odnositi brižno, odgovorno i s poštovanjem - kao i prema svim drugim ljudskim bićima i humanim zbiljama.

Zdravko Gavran (List "MI", 3-4/2012.)