Međutim, Hrsvijet, 28. studenoga 2012. podsjeća kako je
bilo i onih koji su pisali o tome, ali i koje su
posljedice takvog pisanja. Evo tog teksta:
kliknite na link: Zabranjena
kolumna Tihomira Dujmovića: Nisu svi plakali od sreće!
Zapravo, Josipović i Pusićka su nas odmah podsjetili
da je u Hrvatskoj omogućen nastavak rada Haaškog suda,
kroz četiri suda koji će nastaviti optuživati hrvatske
vojnike po izmišljenjim Haaškim optužnicama. Jer ratni
zločin oslobađanja okupiranih područja se dogodio, zar
ne?
Još u Predgovoru svoje knjige Zločinački sud u
Haagu, Zagreb, 2008. napisao sam:
A davno sam napisao da osoba koja oslobađanje
vlastita teritorija, dakle nešto što je po
međunarodnom pravu i po Ustavu svake države, pa i RH,
pravo i obveza, proglasi 'zločinačkim pothvatom
zločinačke organizacije' ne može biti normalna osoba.
Smatrao sam da je plod bolesna uma vjerovati kako
hrvatski narod nije oslobađao svoja okupirana područja
zbog toga nego zato da bi etnički očistio taj prostor
od onih koji su taj prostor već etnički očistili od
Hrvata.
Pitao
sam se kako je moguće da Vijeće sigurnosti nije
poslalo takvu svoju službenicu na psihijatrijsko
liječenje. Da je to učinilo, ne bi Del Ponte morala
napisati knjigu iz koje je vidljivo kako patološki
mrzi Hrvate, te 'podmukle kurvine sinove'.
Naravno da to nisu mogli učiniti kada je Del Ponte i
postavljena na to mjesto da bi odradila upravo to. Pa
nije ona mogla sve to postići da nije provodila
politiku svjetskih moćnika. Znamo, na primjer, da su
Britanci bili ti koji su inzistirali da se u
rezoluciji Vijeća sigurnosti uz ratne zločince
Karadžića i Mladića stavi i general Gotovina. Uz
stvarne ratne zločince stavili su čovjeka koji je
jedan od najzaslužnijih što je spriječen genocid nad
Bihaćem, dakle još veći genocid od onoga što je
počinjen u Srebrenici. Učinio je ono što su trebali
učiniti oni u Srebrenici. Njihov posao je odradio i u
Bihaću. I zato im je ratni zločinac! Zato ne čudi što
je sud u Hagu, taj zločinački sud, osudio Darija
Kordića na drastičnih 25 godina robije bez ikakvog
dokaza krivnje (osim što mu je dokazano da je Hrvat).
I u ranijim tekstovima sam upozoravao da se radi o
onome što je konstatirao sudac Meron, a što se odnosi
i na mnoge u Hrvatskoj (ne zaboravimo da je to bio
glavni razlog zašto su takvi i došli na vlast ili su
dobili sve glavne medije u svoje ruke).
U tekstu Hrvatska žrtva i Haški tribunal, U
knjizi: O žrtvama je riječ - Zbornik radova trećeg
hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, ur. Zvonimir
Šeparović, Zagreb, 2006., str. 23-29. kažem:
Dapače, izmišljena je formulacija o "zločinačkom
pothvatu zločinačke organizacije" kojoj je cilj upravo
to izokretanje uloga agresora i branitelja, a samim
time izokretanja svih moralnih načela na kojima je
izgrađena današnja civilizacija. Zapravo, optužiti vrh
državne vlasti neke zemlje da je operacija oslobađanja
okupiranih područja vlastite države, dakle ono što je
njihovo pravo i obaveza i po zakonima vlastite države
i po međunarodnom pravu "zločinački pothvat zločinačke
organizacije" je suludo. Optužiti ih da nisu
oslobađali taj teritorij zbog toga već zato da bi
etnički očistili taj prostor jeste plod bolesna uma.
U knjigama: Haški sud - "Zajednički zločinački
pothvat" - Što je to? Izlaganja na trećem
stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu 8. lipnja 2007.
godine, Zagreb, 2007., str. 67-79; Haški sud -
"Zajednički zločinački pothvat" - Što je to? Svezak
I., Izlaganja na stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu
od 9. lipnja 2006. godine, 8. prosinca 2006., 8.
lipnja 2007. i 7. prosinca 2007. godine, Zagreb,
2010., str. 325-337. možemo naći i slijedeće:
Mnogi doista vjeruju da bi haške presude za
zločinački pothvat onemogućile samu opstojnost države
nastale na zločinu. Međutim, sve više u svijetu i
pravnim stručnjacima postaje jasno nešto što je očito.
Naime, optužiti vrh državne vlasti neke zemlje da je
operacija oslobađanja okupiranih područja vlastite
države, dakle ono što je njihovo pravo i obaveza i po
zakonima vlastite države i po međunarodnom pravu
"zločinački pothvat zločinačke organizacije je
suludo". Optužiti ih da nisu oslobađali taj teritorij
zbog toga već zato da bi etnički očistili taj prostor
jeste plod bolesna uma.
U knjigama: Haški sud - "Zajednički zločinački
pothvat" - Što je to? Izlaganja na petom
stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu 6. lipnja 2008.
godine, Zagreb, 2008., str 51-61; Haški sud -
"Zajednički zločinački pothvat" - Što je to?,
Svezak II., Izlaganja na stručno-znanstvenom skupu u
Zagrebu od 9. lipnja 2006. godine, 8. prosinca 2006.,
8. lipnja 2007. i 7. prosinca 2007. godine, Zagreb,
2010., str. 649-659. objavljen je moj tekst: TKO SU
PODLI KURVINI SINOVI? gdje je to dano u prvom
podnaslovu:
Rasizam ili bolesni um Carle del Ponte?
Od momenta kada su u Haagu počeli govoriti o
"zločinačkom pothvatu zločinačke organizacije" u
svojim tekstovima i javnim nastupima sam upozoravao da
se ta formulacija odnosi na sam taj sud! Možda baš
nisam bio najprecizniji kada sam govorio o zločinačkom
sudu u Haagu, t.j. vjerojatno je u pravu Benjamin
Tolić (Hrsvijet, 23.11.2012.) kada za njega koristi
pridjev "monstruozni":
Ali monstruozni je Haaški sud, sudeći generalima
Gotovini i Markaču, koji nisu ni počinili ni
zapovjedili nikakav zločin, zapravo sudio obrani i
oslobođenju Republike Hrvatske od srpske okupacije.
Ali, jedno je sigurno. Kad govorimo i pišemo o
Haaškom sudu, govorimo i pišemo o svima onima koji su
ga podržavali. Najveća krivica pada na leđa onih u
Hrvatskoj, koji su okrenuli leđa svome narodu.
Zaboravili su kako se njihovom narodu divio jedan
srpski pjesnik. Naime, Jovan Jovanović Zmaj je 1883.
godine napisao:
Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome,
I dok tako čini, u najteži dan,
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
Da, u Haagu je Bog progovorio kroz usta sutca
Merona! Ali ne zaboravimo: Nevini Dario Kordić je od
tog "suda" osuđen na 25 godina zatvora, a još nas čeka
presuda nevinoj grupi Hrvata iz BiH. General Praljak
je na tom suđenju i pokazao da je taj sud takav kakvim
ga mi i doživljavamo!
Akademik Josip Pečarić
Lahore, 29. 11. 2012.
|