Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

IZAŠLE DRUŠTVENE OBAVIJESTI BROJ 97    (15.12.2005.)

GODIŠNJICE STRADANJA I GODIŠNJICE SJAJA

Da b' Rvati skladni bili,
ne b' ovako žalost pili.
Reko, da bi sklad imali,
svim bi svitom ti vladali.

Iz pjesme "Od naravi i ćudi arvacke" od fra Filipa Grabovca, objavljeno u knjizi "Cvit razgovora", 1747. g.

Ne nije zabuna. Gore citirana knjiga stvarno je tiskana 1747. g. i to u Mletcima na "jeziku iliričkom aliti arvackom" kako piše autor. fra Filip Grabovac, između ostaloga i dušobrižnik "Compania Croati a cavallo", t.j. hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci (gdje nas sve nije bilo!), završio je zbog domoljubne knjige u mletačkoj tamnici i umro dvije godine nakon njenog tiskanja.


Naravno, Mlečanima su ga denuncirali neki naši ljudi zbog "poticanja naroda na ustanak". Primjerci knjige su bili javno spaljeni u Zadru, Splitu i Sinju, pa su sačuvana svega četiri primjerka. Na isti način, kako je ovaj hrvatski domoljub prije 258 godina završio u tamnici, mnogi drugi domoljubi su završili u Haagu. A za jednim još tragaju, napisao sam prije par dana. Boli me srce i duša, jer od danas, 08. prosinca 2005., ta rečenica nije više aktualna.


Zbog hrvatskog nesklada, koji je tako davno uočio fra Grabovac, hrvatski narod je prije 60 godina prošao bleiburšku kalvariju. Nadajući se zaštiti britanskih snaga od partizana, hrvatski zbjeg civila i vojske prešao je jugoslavensko-austrijsku granicu kod Bleiburga. Umjesto zaštite Britanci su tajno odlučili Hrvate izručiti partizanima, a ruske kozake sovjetskoj armiji. Dana 15. svibnja 1945. u 4.30 sati u bleiburškom dvorcu hrvatski zapovjednik Herenčić je pod pritiskom britanskog brigadira Scott-a usmeno kapitulirao. General Herenčić je svojim postrojbama naredio da polože oružje i nakon toga je počinio samoubojstvo. Premda je daleko veći broj žrtava bio ubijen kasnije na križnim putevima, Bleiburg je simbol stradavanja Hrvata.

Na komemoraciji povodom 60-godišnjice tog zločina okupilo se je neobično puno Hrvata iz svih dijelova Lijepe naše kao i iz svih zemalja svijeta. Među njima bila je i Hrvatska kulturna zajednica. U ovom broju DO-a podsjećamo na tu tragediju i pitamo se, potaknuti uhićenjem hrvatskog viteza generala Ante Gotovina, kad će biti suđeno onima koji su te zločine počinili. Ali, ne samo njima. Treba Britance, koji su tako uporno tražili izručenje generala Gotovine, podsjetiti na haške kriterije zapovjedne odgovornosti: krivi su i oni koji nisu zločine spriječili iako su znali, ili su morali znati, da će se dogoditi. A to su u bleiburškom slučaju mnogi britanski generali znali, a prije svega, prema istraživanju grofa Tolstoya, Harold MacMillan, tadašnji ministar i kasniji premijer.

Međutim fra Grabovac nije samo prvim dijelom svoje strofe ušao u srž "naravi i čudi arvacke" nego i drugim dijelom.


2005. godine smo obilježili 10-godišnjicu "Bljeska" i "Oluje". Ta, po mom mišljenju najsjajnija hrvatska pobjeda od Tomislava na ovamo, izvojevana je zahvaljujući jedinstvu hrvatskog naroda zahvačenog domoljubnim zanosom u jednom od svojih povijesno najkritičnijih trenutaka. U Domovinskom ratu Hrvatska je bila prisiljena braniti se bez oružja, odnosno sa embargom na uvoz oružja, i to protiv do zuba naoružanih Srba. Hrvatska se je obranila i "Oluja" je bila ona odlučujuća prelomnica. Međunarodna zajednica nam je najprije embargom uskratila pravo na samoobranu, a sada nas kažnjava Haagom. "Oluja" i naknadni hrvatski proboj u Bosni i Hercegovini, koji je stao kod Banja Luke zbog američkog ultimatuma, omogućili su Daytonski sporazum.


To je druga 10-godišnjica koje se prisjećamo u ovom broju. Upravo obrnuto srpskom jadikovanju, da oni ono osvojeno u ratu izgube u miru, Srbi su bili Daytonom nagrađeni, dok Hrvati svoje vojne pobjede nisu uspjeli valorizirati. Uvidjevši da komplicirana Daytonska konstrukcija BiH ne može zaživjeti, međunarodna zajednica se je odlučila ne reviziju te tvorevine. Bojim se, na uštrb Hrvata, a to zaključujem na osnovu onoga što je bilo propagirano na forumu u Zürichu, na kojem smo i mi prisustvovali i oglasili se.
Sad u miru prijeti hrvatskom narodu u BiH, pored Dalmacije, nekadašnjem srcu hrvatske države, da bude sveden, kao Indijanci u Americi, na manjinu za zabavu turistima.

Folklorna skupina "Kolovrat" proslavila je svojih 10 godina djelovanja, pa smo zabilježili i tu treću 10-godišnjicu.


Naš poznati nogometni reprezentativac i stomatolog, član AMAC-CH, dr. Željko Matuš, proslavio je svoj 70. rođendan. Bili smo i tamo, i zabilježili tu 70-godišnjicu.


Slijedeća godišnjica, ona stota hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića, proslavljena je dostojno u Domovini. Ni mi je ne možemo zaobići i posvećujemo joj odgovarajući prostor.


Veze između Švicarske i Hrvatske su vrlo stare. To pokazuje 400-ta godišnjica rođenja Serafin Schön-a, Švicarca koji je postao Hrvatom. Proslava te godišnjice održana je u Menzingenu, njegovom rodnom mjestu, i bila je popraćena izložbom iz Hrvatske.
I ove godine smo u suradnji sa Hrvatskom dopunskom školom organizirali natjecanje za učenike. Na to ukazuje naslovna slika, a nagrađene radove predstavljavamo na središnjim stranicama.


I na kraju, vratimo se fra Grabovćevoj strofi "Reko, da bi sklad imali, svim bi svitom ti vladali". Ovaj puta se ne radi o nikavoj godišnjici već o sadašnjici. Ivan Ljubičić i Mario Ančić ponijeli su Hrvatsku na vrh teniskog Olimpa. 4. prosinca 2005. osvojili su Davis cup. Veliku ulogu u tom neočekivanom uspjehu odigrao je sklad između hrvatskog prognanika iz Bosne i našeg mladog Splićanina uz vodstvo Nikole Pilića i asistenciju Gorana Ivaniševića. Na putu do Olimpa odlučujuće su bile pobjede u parovima. Ljubičić i Ančić su tako harmonirali da su pobijedili i američki par koji slovi kao najbolji na svijetu, i to na njihovom bunjištu. A Nikola Pilić se upisao u tenisku povijest kao prvi voditelj koji je osvojio Davis cup sa dvije momčadi: sa Njemačkom 1988., 1989. i 1993., i eto sada sa Hrvatskom 2005.

P.S. U zadnju minutu saznali smo za akciju Hrvati AMAC uredništva - ŽUTA VRPCA za generala Antu Gotovinu (str. 34). Podržavamo i preporučujemo tu akciju. Nosimo ŽUTU VRPCU do povratka naših sužnjika iz Haaga!

Piše: Osvin Gaupp, glavni urednik
Izvor: Društvene obavijesti broj 97, prosinac 2005., uvodnik

005-2005

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch