Obzirom da je Mesić bio za individualizaciju krivnje, mora da je i njega teško strefila Meronova presuda u Hagu kad su i Gotovina i Markač oslobođeni krivnje, a on je tako detaljno svjedočio u Hagu o Tuđmanovom progonu Srba preko generala u akciji Bljesak i Oluja.

U nedjelju, prije pisanja ove kolumne, ušao sam malo u "Face". Skoro bi ga mogli nazvati "Gotovina Facebook". Odmah i jedna duhovitost. Kaže jedan facebookovac: "Otvorim novine, Gotovina! Otvorim radio, Gotovina! Otvorim TV, Gotovina! Otvorim lisnicu, nema gotovine!"

Duhovito, ali i istinito! Komentirao sam kao gost Radio Zagreba donošenje drugostupanjske odluke za generale od 8-11 sati. Bio sam privilegiran uživati u nacionalnoj euforiji i ponosu svih onih koji nešto znače u političkom i javnom životu Lijepe naše.

Svi su bili oduševljeni što im se želja pretvorila u stvarnost za koju su se svatko sa svoje pozicije godinama borili. Sad im se borba za naše generale vratila kao najveći mogući poklon.

Gledam tako na TV-u bivšu premijerku Jadranku Kosor koja sva ushićena, na rubu suza kaže: "Srce mi je puno od sreće!" Dirnula me njena nepatvorena iskrenost. Sjećam se kako je krajnje obazrivo proganjala Gotovinine suborce zbog tzv. topničkih dnevnika. Kako bi Haškom tužiteljstvu dokazala svoju pravovjernost, pritvarala je putem policije ljude, dovodila ih na obijesne, oprostite, obavijesne razgovore, dala je pretresati stanove, maltretirale su se obitelji i djeca suboraca Gotovine i Markača, a sve kako bi se pribavili dokazi za Haško tužiteljstvo kojima bi se poduprlo osudu protiv naših generala. Jadranki, kao diplomiranoj pravnici, nije bilo ni na kraj pameti da kao Predsjednica hrvatske vlade uputi notifikaciju u Hag i priupita kako bi Gotovinu mogli optužiti za prekomjerno granatiranje, a tek kad je optužnica stala na pravnu snagu, počeli skupljati dokaze za tu tvrdnju tražeći topničke dnevnike koji bi im potvrdili kako je ipak bilo prekomjernog granatiranja.

Dobro, nije baš Jaca mogla na sve misliti. Tu je bio svako malo Pahor, broševi, Sanader, vraćanje Karamarka u HDZ, jačanje i učvršćivanje pozicije i vlasti. Pokazalo se da je mudro odredila prioritete. Slično kao i Sanader kad ju je ustoličio kao svoju nasljednicu. Njena desna ruka Vladimir Šeks toliko se obradovao povratku Gotovine da je sav ushićen priznao kako je njegova povijesna izjava: locirati, identificirati i transferirati ustvari smislio Pedro-Sanader, a uzviknuo cijeli VONS. Kako je bilo tehnički nemoguće da VONS izađe pred novinare i zborno se zadere: identificirati ..., Vladek se žrtvovao i urbi et orbi objavio što VONS sprema Gotovini!

Tako je Vlado VONS tada tom izjavom pobrao nezasluženo ovacije i pljesak lijeve hrvatske javnosti koju je užasno nerviralo što je Gotovina pobjegao iz zemlje i skriva se tako da Hrvatska ne može odmah uletiti u članstvo Unije koja bi ju, samo da je on u haškoj čuzi, odmah prihvatila otvorenih ruku. U trenutku izricanja te povijesne Vladekove/VONSove proeuropske rečenice od srca su mu bili zapljeskali Snježana Pavić, Davor Butković, Jelena Lovrić, Stipe Mesić (po Vladeku čak i koautor), Zoran Pusić, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Drago Pilsl, feralovci iz Slobodne Dalmacije, jugofili iz Jutarnjeg lista, oriujunaši iz raznih portala, Savo Štrbac i njegovi hrvatski denuncijanti, Dejan Jović, Boljkovac, Manolić, Pupovac, gledatelji Žikine dinastije, Boris Tadić, Ivo Sanader, Jadranka Kosor (koju je sam Haški sud morao zaustaviti u bjesomučnom proganjanju Gotovininih suboraca zbog topničkih dnevnika).

Gotovinu je tada trebalo žrtvovati zbog svetog cilja - početka pregovora o ulasku Hrvatske u EU. Taj poltronski stav prema EU nam se na kraju ipak isplatio. Od drugostupanjskog peteročlanog vijeća dvojica sudaca koja su bila protiv oslobađajuće presude, začudo, obojica su iz država članica EU-a. To su pravni istomišljenici genijalnog pravnika suca Oria koji je donio prvostupanjsku presudu. Zamislite kakvu su j.. noć s petka na subotu proveli svi ti gore spomenuti euro-pejci. Ne bih im htio biti u koži!

Tko će sada dočekati utorak i konačno presudu u predmetu protiv Sanadera?

Drugi duhoviti faceovac postavio je pitanje: "Što je muškarac bez brkova? Carla del Ponte!" Ni ona nije mirno spavala s petka na subotu. Čim je čula za presudu, ljutito je poručila da je Gotovina morao biti osuđen jer ona zna da u spisu postoje čvrsti dokazi za to. Vrhunska pravnica i vrhunska pravna misao! Ako je točna ona kineska poslovica da se misao odražava na izgledu onoga tko je izriče, onda su se u ovom slučaju poklopili misli i izgled Carle del Ponte. Žena se otelila od nastojanja da spasi od haškog progona Kadijevića, Adžića, Panića i cijeli generalštab JNA, a sad su se tim časnim vojnicima prikrpali Gotovina i Markač. Jedan bivši legionar i jedan bivši policajac sad su u istom rangu sa generalima koji su u Jugi završili vojne akademije i vojne škole i pokazali svoju profesionalnost i visoku moralnost prigodom opsade Vukovara. Međutim, pustimo Carlu del Ponte da dalje uživa u svojim kozmetičkim kremama marke Helena Frankenštajn.

Nije danas lako ni cijelom nizu poltrona, euroidiota i dvoličnjaka koji sada pate. Tko će sada dočekati utorak i konačno presudu u predmetu protiv Sanadera? Ova haška presuda hrvatskim generalima upozorava kako se nije dobro veseliti tuđoj nesreći - unaprijed!

Snježanu Pavić, novinarku Jutarnjeg, vidio sam, mislim, samo jednom u životu. Moja površna impresija je da se radi o visokoj i korpulentnoj osobi. Nisam ni u snu očekivao da bi osoba takve fizičke konstitucije mogla - kao da ju je netko dodirnuo čarobnim štapićem - napraviti preko noći salto mortale. Na dan izricanja presude Gotovini i Markaču Snješka je u Jutarnjem objavila članak pod naslovom: "Sudac Meron će danas pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana". Kad sam ujutro kupio novine vidjeh kako je naša Snješka puna nade u Hag da će presudu omraženom Tuđmanu u njegovom režimu preko leđa generala.

Gdje i kada? Možda u kupusovom listu?

Člančić Pavićka počinje pun vjere u svetost Haškog suda koji će napokon obznaniti svijetu pravu i punu istinu o zločinačkom nastanku države koja se temelji na protjerivanju Srba. Pavićka kaže: "Kad danas ujutro šef Haškog suda Teodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Haško vijeće odreže kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i tuđmanovskoj Hrvatskoj."

Zna Snješka da su sudi pojedincima, a ne državama, ali je ona uvjerena kako je - simbolički gledano - proces Oluji, zapravo proces Tuđmanovoj Hrvatskoj. Sigurna je Snješka da će Tuđman i njegovih deset godina mraka i protjerivanja Srba napokon, pravomoćnom presudom Gotovini i Markaču, dobiti po repu! Pavićka je stvarno potpuno pravilno informisana! Ona zna da je haška optužnica iskonstruirana kako bi osudila vojni i politički vrh tadašnje Hrvatske, a ne za Gotovinu, Markača i Čermaka. Oni su samo poslužili Tuđmanu, Šušku i Červenku te ostalim zločincima, kaže Pavićka, u cilju protjerivanja Srba iz Hrvatske. Kaže da je Tuđman bio smislio plan koji i nije tajio: Hrvatska će biti stabilnija s manje Srba. Od kuda mu samo ta morska ideja - pita se Snješka. Danas svaki srpski političar, svaki gledatelj Žikine dinastije, svaki ekstremni ljevičar u Hrvatskoj i svaki eurobirokrat pouzdano znaju da što je više Srba u Hrvatskoj to je ona stabilnija i naprednija. Kao što su Čečeni u ruskim gradovima, Kurdi u turskim gradovima, Baski u španjolskim gradovima i Arapi u izraelskim gradovima garancija stabilnosti, mira i općeg napretka.

Samo bi politički slijepac želio Hrvatsku s manje Srba, osobito kad se sjetimo 1918., 1941., 1945. i 1991. Pavićka misli da Tuđman i nije trebao biti osobno optužen, a da bi se u Hagu sudilo njegovom projektu. Misli da je Krajina tijekom Oluje bila zasuta lažnim letcima koji su miroljubivo srpsko stanovništvo poticali na bijeg, otvoreni su im bili koridori za odlazak itd. Njen uvaženi kolega Davor Butković u svom komentaru čak zamjera Tuđmanu što nije silom zaustavio bijeg Srba. Da je Tuđman bio tako bistar i mudar kao Bule onda bi Carla del Ponte u optužnicu protiv generala stavila i osnivanje koncentracionih logora za Srbe u Hrvatskoj od strane tuđmanovih mračnih snaga koje nisu dopustile srpskom stanovništvu da se slobodno kreće i ode u matičnu domovinu Srbiju. Međutim, slobodan odlazak Hrvatima dopustili su Šljivančanin, Radić i ostali časni srpski časnici nakon što su razorili Vukovar.

I tako dođe subota, 17. studenog ljeta Gospodnjeg! Naslovnica Jutarnjeg: "Obranili ste čast Hrvatske!" Na stranici drugoj: "Pravda je pobijedila ." Oba članka potpisuje Snježana Pavić, izvještava iz Haga. To je taj njen salto mortale! Uvrijeđena i iznenađena drugostupanjskom presudom, brzo se snašla i kao mačka s devet života dočekala se odmah na noge: Hop, pusti Tuđmana, sad treba slaviti pobjedu pravde i istine, jer to se od nje traži!

Zaboravljajući svoju zlobu od samo dan ranije, sada u članku tvrdi: "Istina je da smo takvu mogućnost najavljivali ." Gdje i kada? Možda u kupusovom listu? Ni meni nije bilo ni u peti da bi generali mogli biti oslobođeni. I sam branitelj Mišetić je rekao da je oslobađajuća presuda bila za njega veliko iznenađenje koje nije ni očekivao. A napisati samo dan prije presude komentar pun zlobe, osuda, prijetećih prognoza, pljuckanja na Tuđmana i Hrvatsku u prvih deset godina od nastanka, maliciozno proturati tezu o dogovoru Tuđmana i generala o zločinačkom pothvatu u Krajini, a već samo dan kasnije napisati: "Pravda je pobijedila." to je ona poznata ljevičarska dvoličnost i prevrtljivost koja kod svakog ozbiljnog i časnog čovjeka izaziva gnušanje, a kod iole informiranih i podsmjeh.

Hrvatska siročad će se jako brzo oporaviti, kao uostalom što se oporavila i nakon Oluje!

Javio se i relevantni haški svjedok Stipe Mesić. Mudar i pronicav, kakvim ga je Bog stvorio, odmah nam je dao do znanja da se baš on prvi zauzeo za individualizaciju krivnje - valjda Gotovine, Markača i Čermaka. Obzirom da je Mesić bio za individualizaciju krivnje, mora da je i njega teško strefila Meronova presuda u Hagu kad su i Gotovina i Markač oslobođeni krivnje, a on je tako detaljno svjedočio u Hagu o Tuđmanovom progonu Srba preko generala u akciji Bljesak i Oluja.

Naime, i beogradske novine Kurir se čude kako je mogao otpasti udruženi zločinački pothvat kad je njihov omiljeni politički Hrvat i haški svjedok, Stipe Mesić, još u aprilu 2011.g., izjavio kako je na sastanku na Brijunima Tuđman sa svojim generalima bio dogovorio progon Srba iz Hrvatske. Po mišljenju Kurira, sud ne veruje svom najvrednijem svedoku. Bojim se da postoji realna opcija da Hag, po kuriru, pošalje Kuriru optužnicu jer je iznio u javnost dio tajnog svjedočkog iskaza Stipe Mesića. Dosta je hrvatskih novinara zbog vjere u slobodu izražavanja platilo Haškom sudu poveće sudske novčane kazne. Tamo valjda sada misle kako je prošao desetogodišnji Tuđmanov mrak, pa sada svatko može pisati što mu padne na pamet.

Na kraju, pustimo generale neka uživaju u teško stečenoj slobodi. Gotovinina želja da se od prošlosti okrenemo prema budućnosti pati od samo jednog nedostatka: kako ići u budućnost sa svima onima koje sam pojedinačno nabrojao u ovoj kolumni. Oni su se na tren primirili kad su na Trgu vidjeli preko 100.000 razdraganih i sretnih hrvatskih građana. Ali kad se sve opet smiri, za par dana...

Napoleon je rekao: "Pobjeda ima puno očeva, a poraz je siroče!" Nakon haške oslobađajuće presude hrvatska siročad će se jako brzo oporaviti, kao uostalom što se oporavila i nakon Oluje!

Autor: Zvonimir Hodak

Izvor: dnevno.hr