Ovo prisvajanje tuđeg identiteta, ovo posjedovanje
drugih ali ne i samog sebe, zapravo je otužni sindrom
intelektualnog poremećaja među Hrvatima. Umjesto da budu
korisni hrvatskom društvu, oni se prave važnima!
Osnivač HAZUD-a Dragan Hazler je rođen
u Slunju 1930. U Zagrebu je završio studij farmacije i
kao "pasošar" dolazi u Švicarsku 1963. godine.
Zapošljava se u privatnoj ljekarni u Baselu, a od
1967. u farmaceutskoj tvrtci Sandoz AG u kojoj se
bavio istraživanjem. U dodiru s otrovnim tvarima
oštećen mu je mozak, osobito centri za ravnotežu, te
je zbog toga umirovljen. Žalosno je da Hazler i nakon
te osobne nesreće ostaje trajnim šarlatanom i upornim
provokatorom.
Ogranak Matice hrvatske u Baselu
Prema knjizi
"Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice
hrvatske", MH, Zagreb 2002., Matica hrvatska prihvaća
njegovu inicijativu i daje formalno-pravni pristanak
na osnutak Ogranka MH (OMH) u Baselu "na isti način
kako se to čini i u zemlji, gdje Matica ima svoje
ogranke i odbore u svim gradovima SR Hrvatske". Na
osnivačkoj skupštini 27. srpnja 1968. donesen je
statut OMH čiji je autor Velimir Tomulić, rođen 1943.,
koji je 1964. ilegalno napustio Jugoslaviju, i koji će
kasnije u Berlinu osnovati "Savez hrvatskih komunista
u inozemstvu" čije se glasilo zvalo "Socijalistička
Hrvatska".
Zbog jakoga političkog pritiska i prekoračenja Pravila, jer su Ogranku mogli
pristupiti i članovi "hrvatske neprijateljske emigracije", upravna tijela Matice
hrvatske su se odrekla Ogranka MH u Baselu i sugerirala mu formalnu
samostalnost, a sadržajno bi njezin odnos prema tom Ogranku ostao isti. Hazler
se, prema spomenutoj knjizi, tome energično suprotstavlja i u rujnu 1969. javlja
središnjici da su Velimir Tomulić i Mirko (valjda Miljenko) Soldo isključeni iz
OMH Basel. MH šalje u Basel u prosincu 1969. delegaciju s Hrvojem Ivekovićem,
Marinom Franičevićem i Antom Blaženčićem da izvrši "integraciju ogranka MH s
Klubom građana SFRJ u Švicarskoj sa sjedištem u Zurichu". U ime Glavnog odbora
OMH Basel akt o integraciji su 14. prosinca 1969. potpisali, prema spomenutoj
knjizi, Dragan Hazler i Velimir Tomulić, za kojega je Hazler u rujnu javio
središnjici da je isključen iz OMH Basel zbog "bavljenja političkim pitanjima".
Zanimljivo je da će se Hazler u studenome 1971. potužiti MH, prema istom
izvoru, zbog "zloupotrebe moga imena od strane druga Velimira Tomulića, čija mi
djelatnost nije posve jasna, i to u časopisu 'Croatia' i novinama 'Crvena
Hrvatska', koje je isti drug Tomulić pokrenuo i naveo u redakcijski odbor
prezime Hazler. Izjavljujem .... da s Tomuićem nemam ništa zajedničko, već skoro
tri i pol godine, tj. od kolovoza 1968. godine, kada je isti na moju inicijativu
bio izbačen iz odbora i kulturnog društva ogranka MH Basel".
Pismo sličnog sadržaja je uputio i
Generalnom konzulatu SFRJ u Zurichu 21. srpnja 1971. A Tomulić je u ožujku 1969.
na godišnjoj skupštini OMH Basel podnio glavno izvješće, a u prosincu iste
godine potpisao s Hazlerom odluku o integraciji u Klub jugoslavenskih građana
SFRJ u Švicarskoj. U zapisima nakon osamostaljenja Hrvatske, Hazler će se u više
navrata okomiti na političkog emigranta dr. Juru Petričevića što je Tomulićevo
djelovanje nazvao "protuhrvatskim" i time mu "spriječio znanstvenu karijeru".
Ogtanak MH Basel je samo predlagao, a ništa nije činio. Glede političkih
okolnosti u to vrijeme u domovini, ti prijedlozi nisu bili ništa manje
protuslovni, pa i provokativni, nego sami predlagači: promjena naziva "Trga
Republike" u Zagrebu u "Trg Hrvatske Republike", osnivanje ogranka MH u Slunju
pod župnikovim vodstvom, polaganje štednih uloga radnika zaposlenih u inozemstvu
u hrvatske banke kako ih Beograd ne bi koristio, podizanje spomenika neznanom
junaku u Zagrebu s natpisom "Svim Hrvatima znanim i neznanim, koji ljubav i
život posvetiše domovini Hrvatskoj", održavanje svečanih proslava svih
povijesnih događaja iz hrvatske povijesti...
Hazler nije bio oduševljen statusom
OMH pa je 17. siječnja 1971. inicirao osnutak "Društva
članova Matice hrvatske 'dr. Ante Starčević'" koje
pripada "pod upravu Matice hrvatske u Zagrebu i samo
ona je kompetentna za davanje uputstva u našem radu. .
Članovi smo i pripadamo MH u Zagrebu, pa ćemo istu
moralno i materijalno pomagati". Središnjica se
ogradila od ovoga novog društva, kao i od ranijeg, i
preporučila osnivanje društva prijatelja MH, što će se
dogoditi tek 11. rujna 1971. u Zurichu s drugim
ljudima. To društvo, međutim, zbog političkih
neprilika u domovini nije nikad zaživjelo.
Tzv. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti u Baselu
Neuspjeh s
Ogrankom Matice hrvatske u Baselu, Hazleru će biti
poticaj da krene u osnivanje Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti (HAZU) pri čemu će Ogranak
nastupati zajedno s akademijom. Prema Hazlerovim
zapisima, HAZU je osnovao 25. ožujka 1978. godine. U
dopisu "svim uredništvima hrvatskog tiska u tuđini",
koji "uz bratski i hrvatski pozdrav" u siječnju 1979.
potpisuje Hazler Dragan, Mr. ph. sci., nastao je
"Pokretački odbor HAZUE" koji "broji pet članova, od
kojih su četvori ca Hrvati s putnicom SFRJ", a peti
član Hazler "nema ničije isprave s međunarodnom
vrijednosti pa ga to oslobađa svake sputanosti, ali
smatra da bi već sada trebalo biti barem tri člana u
Pokretačkom odboru, koji bi mogli istupati pred
hrvatsku i svjetsku javnost". Tvrdi da u njegovom
"društvu nema akademski obrazovanih ljudi sa statusom
političkog azila", a sama HAZU "neće biti masovna
društvena organizacija, nego znanstvena ustanova, za
koju trebaju postojati ispunjeni uvjeti i zadovoljeni
određeni kriteriji".
Nakon obavijesti o Pokretačkom odboru, u istom tekstu slijedi i poziv
"hrvatskim znanstvenim institucijama, hrvatskim vjerskim zajednicama, hrvatskim
društvima, hrvatskim znanstvenicima i umjetnicima u Zapadnoj Europi, diljem
svijeta i u domovini Hrvatskoj" na Osnivački sabor HAZUE, a "mjesto održavanja
Osnivačkog sabora odredit će se kroz prijedloge, koji će pristizati tokom
pripremnog rada do mjeseca rujna ove godine na gore navedenu adresu (Postfach
85, CH-4013 Basel) ili na uredništva tiska".
Svima Uredništvima HRVATSKOG TISKA U TUĐINI
Poštovana gospodol Drage sestre i braćo Hrvati!" Kako iz prošlog POZIVA na pripremu za osnivanje HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI EUROPE vidite, radi se o jednoj općehrvatskoj akciji, o kojoj bi valjalo zrelo razmisliti, sakupiti što vše dobrih prijedloga i tek onda prijeći samom Činu.
Da bi se već i same pripreme izvršile što bolje i uspješnije, potrebno je najprije upoznati hrvatsku javnost u svijetu. Što se želi Činiti. Ovaj posao može najuspješnije obaviti naš hrvatski tisak u tuđini. Upravo zato upućujemo našu zamolbu svim uredništvima, dakako onima s čijim adresama raspolažemo, računajući na korisnu suradnju u ovoj hrvatskoj akciji.
Naša prva zamolba se odnosi na objavljivanje barem jedanput ovog poziva za pripremu i osnivanje HAZUE. Na tome ne bismo smjeli stati ni ostati. S naše strane mi bi i dalje slali za objavljivanje sve pismene prijedloge, koji nam budu pristizali ili ih izvolite objavljivati Vi, ako ih dobivate od drugih na vaše adrese.
Pokretački odbor bi se pozabavio i pripremom STATUTA HAZUE, PRAVILNIKA RADA, PLANA RADA \ svih drugih potrepština, dakako u obliku prijedloga i nacrta, a na temelju dobivenih mišljenja tokom slijedećih mjeseci, zaključeno s mjesecom rujnom 1979. Svaki pripremljeni akt će dobiti svoj službeni oblik tek kroz obradu i porvrdu od Osnivačkog Sabora, odnosno po njemu imenovanih komisija i drugih radnih tijela. Već i sam POKRETAČKI ODBOR HAZUE bi valjalo što prije povećati i to s takvim ljudima, koji mogu javno istupati. Naš POKRETAČKI ODBOR broji pet članova, od kojih su ČETVORICA HRVATI s putnicom SFRJ i kao takovi hoće raditi, ali nepotpisani nema ničije putne isprave s međunarodnom vrjednost pa ga to oslobađa svake sputanosti, ali smatra da bi već sada trebalo biti barem tri člana u Pokretačkom odboru, koji bi mogli istupati pred hrvatsku i svjetsku javnost.
Ovakovo stanje proizlazi iz članske strukture OGRANKA MATICE HRVATSKE U BASELU, koji je idejni pokretač osnivanja HAZUE. U tom društvu nema akademski obrazovanih Ijudi sa statusom političkog azila. To nas istovremeno ohrabruje, jer HAZUE pokreću Hrvati s domovinskom povezanošću, ali isto tako i otežava rad, radi njihove konspirativnosti.
Dakle, već kao prvi korak pokazuje se potreba za proširenjem POKRETAČKOG ODBORA HAZUE, za što se je nadati kroz prijavu dobrovoljaca i to samo onih, koje dobro poznamo ili preporučenih od dobro poznatih osoba ili hrvatskih društava.
Kroz dopisivanje u hrvatskom tisku trebalo bi rasvijetliti i način primanja u HAZUE. To neće biti masovna društvena organizacija, nego znanstvena ustanova, za koju trebaju postojati ispunjeni uvjeti i zadovoljeni određeni kriteriji. O tome bi trebalo pisati da se dobije najbolji organizacioni način i da se izbjegne nametanje mišljenja od strane Pokretačkog odbora ili pojedinac.
ČJanski doprinos bi također tebao biti dosta visok, jer bi se njime dobila sredstva za znanstveni rad, koji je zapravo i jedna od najvažnijih svrha same AKADEMIJE. U ime Pokretačkog odbora HAZUE unaprijed zahvaljujem svim UREDNIŠTVIMA HRVATSKOG TISKA, koji će ovu suradnju prihvatiti!
Uz bratski hrvatski pozdrav
Hazler Dragan, Mr. ph. sci.
=====
POKRETAČKI ODBOR ZA PRIPREMU I OSNIVANJE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI
POZIV
HRVATSKIM ZNANSTVENICIMA, INSTITUCIJAMA, HRVATSKIM VJERSKIM ZAJEDNICAMA, HRVATSKIM DRUŠTVIMA, HRVATSKIM ZNANSTVENICIMA I UMJETNICIMA U ZAPADNOJ EUROPI, DILJEM SVIJETA I U DOMOVINI HRVATSKOJ
Uz 10-obljetnicu osnivanja i djelovanja OGRANKA MATICE HRVATSKE U BASELU izabran je POKRETAČKI ODBOR sa zadatkom da pokrene i pripremi OSNIVANJE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOST! I UMJETNOSTI U ZAPADNOJ EUROPI. Mjesto održavanja Osnivačkog sabora odredit će se kroz prijedloge, koji će pristizati tokom pripremnog rada do mjeseca rujna ove godine na gore navedenu adresu ili na uredništva hrvatskog tiska. OSNIVAČKI SABOR i po njemu izabrani ODBOR HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI (u daljnjem pisanju: HAZUE) odredit će središte, statut, pravila rada, plan rada i ostale neophodnosti vezane uz osnivanje, postojanje i djelovanje HAZUE.
U okviru ove POZIVNICE bit će samo primjerice spomenute neke činjenice bez upuštanja u dublje i šire rasprave, a sa svrhom da potaknu na razmišljanje o OSNI VANJU, POTREBI i RADU HAZUE, kako slijedi:
Polazeći od činjenice da je Hrvatski Narod nastao asimilacijom ILIRSKIH i SLAVENSKIH predaka, potvrđuje se naša prisutnost u Domovmi EUROPI već nekoliko milenija. Ovo dvojno porijeklo nas stavlja među europske narode najstarije kulture i među PRVE KRŠĆANE ovog kontinenta. Ovu staru europsku uljudbu na obalama Jadrana i s njome kršćanstvo primili su vrlo rano i SLAVENSKI HRVATI, postavši ubrzo državnički narod na čitavom svojem prostoru između Drave i Jadrana.
Našu prisutnost u Europi zapadne uljudbe potvrđivali smo obilato kroz čitavu povijest ne samo kao "Predziđe", nego i kao most između Europe i Azije. S matičnom jezgrom na HRVATSKOM NACIONALNOM PROSTORU bili smo uvijek pa i danas plazmatskom biologijom rasprostranjeni po cijeloj Zapadnoj Europi, dakako i drugdje po svijetu i obilato davali svakoj sredini plodove svoga srca, uma i ruku. Kroz našu prisutnost na tako velikom prostoru i kroz naše priloge općem napretku Europe, mi ne smijemo gubiti, nego naprotiv ISTICATI SVOJ NACIONALNI IDENTITET. Na ovo djelo smo pozvani svi, a naročito najškolovaniji dio Hrvatskog Naroda.
Žalosno je ustvrditi da su HRVATt JEDINI DRŽAVOTVORNI NAROD zapadnog dijela STAROG KONTINENTA, koji nema AKADEMIJU ZNANOST I UMJETNOSTI POD SVOJIM NACIONALNIM IMENOM NITI U DOMOVINI HRVATSKOJ NITI U NAŠOJ ŠIROJ DOMOVINI EUROPI. U takovoj situaciji, DENACIONALIZACIJA (odnarođivanje), ATEIZACIJA {gubitak vjere u Boga) i ANONIMNOST (zataja hrvatskom imena uz opće prilike koje dajemo čovječanstvu) uz druga zla našega ISELJIVANJA IZ HRVATSKE ZEMLJE, nadvila su se nad nas svojom prijetnjom HRVATSKOM NACIONALNOM i BIOLOŠKOM OPSTANKU. Živimo upravo u vremenu, kad gotovo milijun Hrvata po ZAPADU prima ili će uskoro primiti strana državljanstva i tako u prvoj fazi postaje državno-politički NEHRVATOM, a u daljnjim pokoljenjima će jedva i znati, a još manje mariti za svoje porijeklo.
Činjenica je da broj Hrvata u Zapadnoj Europi danomice raste i nitko ne čini ništa da bi taj eksodus prirodno prestao, a još manje se stvaraju izgledi, koji bi privlačili iseljene HRVATE natrag u Hrvatsku. Jedan od zadataka HAZEU bi trebao biti da službeno isposluje kod svih vlada zapadnoeuropskih država da svaki HRVAT primanjem novog državljanstve IMA SLUŽBENO PRAVO ZADRŽATI I SVOJE HRVATSKO DRŽAVLJANSTVO. Tim bi se barem ublažilo i odogdilo odnarođivanje Hrvata.
Osim radnika svih struka i službenika raznih naobrazbi iz Hrvatske, koji žive sami ili sa svojim obiteljima u zapadnim zemljama, računa se da s njima živi i blizu desetak tisuća hrvatskih znanstvenika sa sveučilišnom naobrazbom. Dok naši radnici službenici imaju na stotine svojih društava, u kojima barem njeguju zavičajne običaje i čuvaju nacionalni identitet i k tome, na sreću, ima preko stotinu Hrvatskih katoličkih misija i drugih vjerskih institucija, mora se uvidjeti i ona druga strana, koja je gotovo posve zakazala. Naši znanstvenici su premalo uključeni u spomenute društvene strukture i još manje svoje stručne i druge organizacije. Većina ih prodaju svoju umnu snagu u zamjenu za visoki životni standard, čekajući kao posebnu sreću dobivanje stranog državljanstve i ako, stapajući se s novom sredinom, postaju za zavičajnu DOMOVINU HRVATSKU posve izgubljeni;. Nažalost, nije velik broj časnih iznimaka.
U razgovoru s ovima, koji se prodaju za standard i s ovima, koji slave kao časne iznimke, obično se čuje izražavanje želje za koristan rad u prilog NARODU iz kojeg potječu i još mu pripadaju, ali se tuže da nema "pogodnih društvenih oblika". Eto, upravo HAZUE može ovakovim znanstvenicima, željnim rada za svoj narod i vlastito samopotvrđivanje kroz koristan rad, pružiti vrlo široke mogućnosti.
Spomenutim, pojavama i stanju, valja dodati da Zapadna Europa pozna premalo i prečesto u krivom svijetlu Hrvatski Narod.
Dakle, ako se uzme s jedne strane postojanje ogromnog broja hrvatskih znanstvenika van zavičajne HRVATSKE DOMOVINE i čitav niz problema vezanih uz sav HRVATSKI NAROD kao i proučavanje te prikazivanje stvarnog stanja i narodnih želja u PRAVOM SVIJETLU, onda se OSNIVANJE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI postavlja kao POŽELJNO, POTREBNO i OPRAVDANO. Upravo znanstvenici HRVATSKOG NARODA su prvi pozvani i obavezni da uče, predvode i štite svoj narod te da mu se stave na raspolaganje. Osnivanjem HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI takova uzajamnost djelovanja svih kultura našeg Naroda se može najbolje ostvariti.
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI ima realne mogućnosti za svoj osnutak i koristan rad. Tu bi se također moglo po prvi put nakon II. Svjetskog rata ostvariti čvrsta povezanost i suradnja između naše vjerske i opće inteligencije. To je jedan vrlo značajnih koraka, jer znademo, kolike je neprocjenjive vrijednosti za Hrvatski Narod dala upravo vjerska inteligencija. U slozi je uvijek bila naša snaga i samo složnim radom ćemo i danas najdalje doći.
Polazeći od činjenice da imamo preko stotinu samo HRVATSKIH KATOLIČKIH MISIJA, kojima su na čelu vrlo dobro školovani i najpošteniji sinovi Hrvatskog Naroda, može se računati, da će upravo ti naši svećenici i fratri dati svoj radni doprinos i HRVATSKOJ AKADEMIJI ZNANOSTI I UMJETNOSTI U EUROPI. Pomozimo mi njima i oni će pomoći nama, a zajednički ćemo učiniti najviše za vlastiti svoj narod. Ne smijemo ispustiti iz vida t desetke naših sveučilišnih profesora po Zapadnoj Europi. Oni će biti ne samo članovi HAZUE, nego će nas povezati sa sveučilišnim i drugim znanstvenim institucijama Europe. Naši umjetnici svih vrsta, rasuti po svijetu, imat će mogućnost zasluženim radom postati članovima HAZUE i kroz to dati svojim radovima još i radost HRVATSKE TRIKOLORE i mudrost šahovskog polja.
Nadati se je da će ovaj poziv za pripremu i osnivanje HAZUE dobiti svoj eho u svim sredinama Zapadne Europe, gdje žive Hrvati i da ćemo na jesen ove godine pristupiti samom činu osnivanja HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI EUROPE. O svim potrebnim koracima Pokretački odbor će voditi brigu, uzimajući u obzir sve preporuke, savjete i prijedloge, koje će na bilo koji način dobivati tokom svoga mandata.
Uz poziv na suradnju, ostajemo uz izraze hrvatskih pozdrava!
Za Pokretački odbor HAZUE: Mr. ph. sci. Hazler Dragan Basel, siječnja 1979
|
Je li se
Osnivački sabor HAZUE ikad dogodio, ostalo je
nepoznato javnosti. Hazler je nešto kasnije upoznao
javnost da je Hrvatska akdemija za znanost,
izumiteljstvo i umjetnost Andrija Jamometić (HAZIUM) u
Zagrebu, "odnosno Sustavinica u Baselu osnovala
zakladu za umjetničke i srodne svrhe u korist
zavičajne domovine Hrvatske, a registrirana je u
obadva grada pod punim gornjim nazivom i njegovom
skraćenicom HAZIUM". Projekti nove/stare akademije su
izgradnja spomenika zaslužnim velikanima (Grgur
Ninski, M. Gubec, S. Radić, N. Tesla, I. Meštrović, A.
Mimara), prikupljanje umjetničke i kulturne baštine u
hrvatskoj dijaspori za riznice zavičajne Hrvatske,
ustanovljenje godišnjih nagrada, a predviđa se i
nagrada za umjetnost "svjetskih razmjera poput
Nobelove nagrade".
Kad točno nastaje današnje ime HAZUD, teško je utvrditi. Pod naslovom "Imenik"
Hazler je 15. studenoga 2011. objelodanio popis članova HAZUD-a od kojih dabar
dio nije više među živima. Primjera radi u popis su uvršteni ljudi koji su umrli
daleko prije osnutka HAZUD-a kao dr. Branko Jelić (umro 1972.), dr. fra
DominikMandić (umro 1973.), Bruno Busić (ubijen 1978.), te oni koj i po svojoj
političkoj orijentaciji i intelektualnom profilu s njim nisu mogli dijeliti
svjetonazor kao dr. Ernest Bauer, puk. Ivan Babić, Pavao i Nedjeljka Tijan,
biskup Josip Pavlišić, kardinal Franjo Kuharić, Kazimir Katalinić, Lav
Znijdarčić, Vlado Gotovac... Među 200 popisanih su i predsjednik Franjo Tuđman,
Vice Vukov, dr. Žarko Dolinar, kojega će u svom pamfletu od 28. ožujka 2011.
proglasiti "udbinim agentom u dijaspori".
Kao i OMH, i HAZUD je živjela od
prijedloga i neostvarenih projekata. Zagrebačka HAZU
se stoga osjetila ponukanom, javno se ograditi od
HAZUD-a, pa je priopćila javnosti da "zbog potožaja i
ugleda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti želi
istaknuti da djelovanje HAZU u Zagrebu nema nikakve
veze s djelovanjem udruženja sličnog imena sa
sjedištem u Baselu". HAZUD se "po svojim značajkama i
razini bitno razlikuje od djelovanja Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti po oblicima i metodama
djelovanja te po pristupu znanstvenoj i umjetničkoj
problematici" (Večernji list, 11.III.1994.). Ne znamo
je li zagrebačku HAZU na to potakao 1993. pokrenuti
tromjesečnik HAZUD-a "Hrvatski dijasporski list", koji
je na se skrenuo pozornost pornografijom i
ilustriranim oglasima za "telefonski seks", ili
Hazlerovo šarlatanstvo!
Zbog obnove trošne zgrade na
Davidsbodenstrasse 62, Hazler oglašava da mora
napustiti svoj peterosobni stan u kojem "ima još oko
2.000 knjiga, oko 500 arhivskih odlagača razne
povijestne, umjetničke i druge vrijedne građe, razne
zbirke, primjerice: slika, pisama, video-kaseta,
gramofonskih ploča..., elektronički uređaji,
namještaj..", kako stoji u "Važnom pismu HAZUD-u
Zagreb, HAZU Mostar i Hrv. akademicima svuda" 28.
kolovoza 2013. Tu se tuži da "mlađi i mladi hrvatski
znanstvenici i stručnjaci u Švicarskoj, osim
dopisničke suradnje ne pokazuju druga zanimanja za
HAZUD". Pritužba se odnosi i na misionare u hrvatskim
katoličkim misijama, jer "nijedan fratar nije član
HAZUD-a". "Odlazak Dragana Hazlera s dužnosti u
HAZUD-u i ujedno iz Basela, izgledi za obstanak i za
djelovanje HAZUD-a u Baselu u dosadašnjem obliku
akademske univerzalnosti (sic!), vjerojatno i u CH su
jako upitni." Sadašnji tajnik ne može obavljati i
snositi troškove, a dopredsjednica je oko 150 km
udaljena od Basela. Elektronika je u rukama jednog
djelatnika. HAZUD je stoga "preustrojen na virtualno
djelovanje".
Hrvatska katolička crkva
Kad je točno osnovana Hrvatska
katolička crkva u Baselu, teško je rekonstruirati.
(Koristimo prigodu podsjetiti čitatelje na izjavu
Milovana Đilasa da su komunisti tražili od kardinala
Stepinca da pod istim imenom osnuje crkvu koja će biti
neovisna o Vatikanu!) Ministarstvo vjera Kraljevine
SHS donijelo je 18. prosinca 1923. odluku o zakonskom
priznanju Hrvatske starokatoličke crkve koju je
reformni pokret prethodno nazivao Hrvatska katolička
crkva. Baselska crkva je to otmjenije ime preuzela.
Zaštitnik i svetac Hrvatske katoličke crkve u Baselu
je sv. Grgur Ninski, na kojega se oslanja i Hrvatska
starokatolička crkva. Drugi je svetac Ante Starčević.
Prema Hazleru hrvatski katolici se dodvoravaju Rimu, a morali bi
se boriti za više autonomije. "Hrvati se srame svojih velikana koji su se borili
protiv dominacije Vatikana nad nacionalnim crkvama. Zašto Grgur Ninski ne bi bio
svetac? Zašto Jamometić ne bi bio svetac?" Hrvatska katolička crkva je
"ujedinjena sa švicarskom nacionalnom crkvom i Katoličkom apostolskom crkvom
koja ima jaku bazu u Archu" (mjestance blizu Solothurna na rijeci Aari,
politički pripada kantonu Bern). "Na Bogoslovnom fakultetu Hrvatske katoličke
crkve u Archu, može se reći, fabricira se svećenički kadar". Ova je crkva
trebala postati zaštitnicom akademije. "HAZU/D je, dakle, pod zaštitom Hrvatske
katoličke crkve. Tražili smo svojedobno zaštitu Rimokatoličke crkve, ali je
nismo dobili" (Globus, 25. ožujka 1994.).
Prema nama poznatim statutima, ta je
crkva preko "župne organizacije Andrija Jamometić,
mučenik i blaženik" osnovala 5. travnja 1984. Hrvatsku
akademiju "Andrija Jamometić" u Baselu (valjda nešto
drugo od već spomenutog HAZIUM-a). (Andrija Jamometić,
1420/30.-1484., je bio hrvatski dominikanac koji se
svim silama trsio da organizira dovršenje prekinutog
Baselskog koncila 1431.-1435. Osuđen je zbog pobune i
dizanja ustanka, umire u tamnici.)
Ta akademija treba u okviru Hrvatske
katoličke crkve postići pravnu osobnost na inicijativu "Hrvata u Švicarskoj koji
pripadaju Hrvatskoj katoličkoj crkvi u Zagrebu", misli se na Hrvatsku
starokatoličku crkvu. Svrha mu je organiziranje "kršćanskih i kulturnih priredbi
... osnivanje hrvatske knjižnice, prikupljanje novinskih članaka, njegovanje
bratskog odnosa sa švicarskom Staro katoličkom crkvom, osnivanje pismohrane za
hrvatski dokumentacijski materijal, otvaranje stalnog prostora za izložbe u
okviru Hrvatske katoličke crkve...". Na radnom sastanku 27. travnja 1984. godine
zaključeno je da će "župna organizacija i hrvatska akademija" tiskati tri
glasila: mjesečnik "Grgur Expres", stručno-znanstveni polugodišnjak "Scripta
Croatica" i polugodišnjak za umjetnost svih smjerova "Ars Croatica". Već u
svibnju iste godine "župna organizacija" poziva na simpozij o Andriji Jamometiću
i Pavlu Skaliću koji će se održati 10. listopada 1984.
Koju je ulogu Hazler obavljao u Hrvatskoj katoličkoj crkvi? Na pitanje
Globusove novinarke može li ga se vidjeti u svećeničkom odijelu, odgovorio je:
"Da, ali rjeđe sam govorim misu. Češće samo sudjelujem. Te su mise vrlo radosne,
pune pjevanja! One uzdižu čovjeka, a mise u Rimokatoličkoj crkvi svode ga na
ovčicu...". Svakako je zanimljivo spomenuti da je izdanak ove crkve Franjo
Srećko Novak koji je 2001. godine dijelio "krizmu" djeci u Grudama i Čapljini.
Optužnica
Hazlerovo
djelovanje je pratila švicarska obavještajna služba.
Odlukom Saveznog departamenta za pravosuđe i policiju
od 16. rujna 1981. preneseno je daljnje vođenje
kaznenog postupka zbog zabranjenoga
političko-obavještajnog djelovanja na državno
odvjetništvo kantona Basel-Stadt. To je državno
odvjetništvo 21. rujna 1984. podiglo optužnicu protiv
Dragana Hazlera. U optužnici se navode sljedeća
inkriminirana djela.
Hazler je 10. srpnja 1972. u pismu jugoslavenskoj
ambasadi optužio jednog Jugoslavena, koji se negativno
izrazio o jugoslavenskoj narodnoj zajednici, da je
počinio protudržavno krivično djelo. Neshvatljivo je
zbog čega se Hazler obraća jugoslavenskoj ambasadi
1972., kad je "silom prilika postao politički
emigrant", budući da mu ambasada u Bernu 1971. nije
htjela produžiti putovnicu (Slobodna Dalmacija,
5.7.2000.).
Bivšeg udbaša, kako je utvrdila
švicarska obavještajna služba, i konzula jugoslavenske ambasade u Bernu, Stanka
Nastića, Hazler je 25. listopada 1975. izvijestio da su dvojica Hrvata
neprijatelji Jugoslavije samo za to što su zastupali drukčije političko
uvjerenje od njegova.
U londonskoj Novoj Hrvatskoj je 3. srpnja 1977. objavio pismo čitatelja u
kojem svoju bivšu suprugu Jelenu Greblicki proglašava špijunkom. Nakon što se
Nova Hrvatska 14.8.1977. javno ispričala gđi. Greblicki, Hazler se ponovno
obraća uredništvu pismom od 19.8.1977., da je njegova bivša supruga u nazočnosti
trojice svjedoka priznala da je od UDB-e dobila nalog ili da ga otruje ili da
organizira otmicu da ga se prebaci u Zagreb. Isto je ponovio u pismima 19., 29.
i 31. kolovoza 1977.
Dana 29. studenog 1977. piše Viktoru Soldi u Karsau, Njemačka, da su njegova
bivša supruga, među Hrvatima poznata dr. Katharina Hueter-Kurti i još jedna
prijateljica dobile od jugoslavenske ambasade nalog da špijuniraju hrvatsku
koloniju u Baselu.
Čikaškoj Danici je dostavio dopis 20. veljače 1979. u kojem poimence
okrivljuje Hrvate, obične radnike u Baselu i okolici, za špijunažu. U pismu
emigrantskom tisku 25. veljače 1979. optužuje tri Hrvatice koje su zajedno s
jugoslavenskom ambasadom u Bernu planirale oteti prof. Vjenceslava Čižeka iz
Njemačke.
Ponovno u Danici objavljuje 30. ožujka 1979. članak u kojem okrivljuje svoju
bivšu suprugi i šestero Hrvata iz Basela i okolice kao udbine agente. Prema
iskazu u Slobodnoj Dalmaciji (5.7.2000.) Hazler je potvrdio da je tada osuđen na
tri mjeseca zatvora, na dvije godine uvjetno. Trebalo bi provjeriti presudu.
Umjesto
zaključka
"U šarmantnoj pozi, moderni poganac, najmio ga stranac - da nam metne
lanac" pjeva A. G. Matoš. S čudakom i denuncijatom Draganom Hazteromje sva
hrvatska kulturna i narodna baština jeftini polog prema kojem je Hrvatska puki
višak kontroverznih informacija i manjak šireg znanja i dubljih spoznaja.
Njegove povijesno slijepe prosudbe i politički štetna agitacija trajno
reproduciraju mentalitet koji je stran istinskoj hrvatskoj političkoj,
povijesnoj i kulturnoj baštini..
Piše: Ana BILIĆ
Izvor: Politički zatvorenik, studeni/prosinac 2013.
broj 255
Tematski povezani
članak:
- U Bazelu osuđen zbog špijuniranja Hrvata u Švicarskoj
- Prisvajanje
tuđeg imana, nije bez zadnjih namjera
|
