Hrvatski narod nalazi se pred dvostrukim povijesnim izborima koji će u uvjetima globalne, ali i hrvatske nacionalne krize, bitno utjecati na budućnost hrvatskog naroda. Najprije dolaze izbori već ove jeseni u Bosni i Hercegovini, i to na svim razinama: lokalni, kantonalni, federalni i državni, parlamentarni i predsjednički. Zatim slijedeće godine dolaze i parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Nema nikakve dvojbe da su izbori u Bosni i Hercegovini posljednja prilika Hrvatima da se probude, da izađu iz apatije i da masovno izađu na izbore i odluče o vlastitoj sudbini.

To je bolje od ostalih spoznala Katolička crkva. Zajednička izjava komisije Justitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine od izuzetne je važnosti, ali na žalost i jedina cjelovita analiza i jasan poziv Hrvatima, ali i hrvatskoj politici u cjelini s konkretnim ciljevima i zadatcima što treba učiniti.

Analiza stanja potvrđuje dramatičnost u kojoj se nalaze Hrvati u Bosni i Hercegovini, ali i cijeli hrvatski narod. Argumentirano se utvrđuje da hrvatski narod u BiH nije ravnopravan, da mu prijeti nestanak, da živi u neravnopravnosti i da na njegov račun svi trguju uključujući i hrvatsku državu, hrvatske političke stranke pa i dio Hrvata iz Hrvatske. O nepravdi međunarodne zajednice, o nepravednom Daytonskom sporazumu kao izvoru nevolja, već je toliko toga napisano da to ne treba ponavljati.

Poruka Crkve

Komisije s pravom vrlo oštro kritiziraju hrvatsku državnu politiku. Pored argumentata koje sam već ranije izložio u svom članku u Katoličkom tjedniku "Politika izdaje Hrvata iz Bosne i Hercegovine se nastavlja", treba spomenuti i dodatne argumente koje navode dvije komisije. Kritizira se nevjerojatna indiferentnost hrvatskih političkih elita spram događanja u BiH i spram Hrvata u i iz BiH, kao da nije riječ o hrvatskom narodu, o njegovim interesima, o sigurnosti hrvatskih građana u Republici Hrvatskoj i BiH, i konačno o ratu i miru na ovim prostorima. Komisije ponavljaju neopovrgljivu činjenicu da se Hrvati iz BiH, koji imaju i hrvatsko državljanstvo, realno tretiraju kao građani drugog reda.
Komisije naglašavaju da je to ponižavajuće i zbunjujuće za obične ljude koji ne mogu ne osjećati strah i nelagodu. Najnovije mjere promjenama Ustava i zakonom o prebivalištu još više hrvatske državljane u BiH pretvaraju u građane drugog reda.

Što kao izlaz iz takvog užasnog stanja nude dvije važne crkvene institucije Hrvatske i Bosne i Hercegovine? One pozivaju Hrvate da se prijave za glasovanje i da izađu na izbore, one traže i od hrvatskih vlasti i od župnika, i od udruga građana i od javnih osoba, da sve učine kako bi Hrvati na ovim izborima glasovali i odlučili o svojoj sudbini. Komisije upućuju poziv i hrvatskim vlastima da jasno i nedvosmisleno na svim razinama daju jamstvo Hrvatima u BiH da njihovo prijavljivanje za glasovanje u BiH i njihovo legitimno stjecanje dokumenata u BiH ne će imati negativnih posljedica za njih, da im se ne će oduzeti stečena prava u Republici Hrvatskoj i da ne će biti izvrgnuti bilo kakvim nepravdama ili nezakonitostima zbog dvojnog državljanstva.

Komisije pozivaju vjernike da izvrše svoju moralnu obvezu građana birača, da izađu na izbore i daju svoj glas ljudima koji žele i mogu uspješno poboljšati položaj hrvatskog naroda i učiniti ga jednakopravnim s ostalim dvama narodima. U ocjeni stanja i procjeni mogućnosti poboljšanja stanja komisije ukazuju na "raspršenost hrvatske političke scene u BiH", te nastavljaju, "riječ je o svojevrsnom hrvatskom političkom sljepilu sebičnjaka, odustajanja Hrvata od javnih poslova i prepuštanje bavljenja javnim poslovima pojedincima i skupinama kojima nije na srcu promicanje ni javnog interesa ni zajedničkog dobra". Zato komisije pozivaju da se Hrvati uključe u odgovorno odlučivanje o svojoj sudbini, jer će inače o njima drugi odlučivati bez njih samih. Postavlja se pitanje hoće li ova jasna analiza i javni apel Hrvatima i svim institucijama hrvatskog naroda pomoći da se stanje mijenja ili će sve ostati po starom.

Biranje, a ne samo glasovanje

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini teško se može sljdeća dva mjeseca do izbora promijeniti. Mislim da je nerealno očekivati da se hrvatske političke stranke ujedine i izađu sa zajedničkim kandidatima i zajedničkim listama na svim razinama izbora kako se ne bi rasipali hrvatski glasovi. Takav zahtjev je neostvariv, a možda bi bio i štetan kada bi se ostvario u sadašnjem odnosu političkih snaga, jer bi on zadržao na vlasti iste one ljude koji nisu ništa učinili za hrvatski narod, jer bi zadržao na vlasti one koji nemaju stručne, moralne i političke kvalitete, niti dovoljno ljubavi i poleta da se stanje mijenja. To bi natjeralo Hrvate da glasuju bez mogućnosti izbora za one koji im ne daju jamstvo da će se bilo što promijeniti, odnosno izbori bi se pretvorili u potvrđivanje vlasti političkih elita koji su veliki krivci za pretvaranje Hrvata od ravnopravnog naroda u obespravljeni i podčinjeni narod. To bi na neki način unazadilo ionako krhke demokratske procese u BiH. Zato mislim da je dobro da postoji konkurencija stranaka unutar svakog naroda i da se taj proces nezaustavljivo širi kod svih triju naroda u BiH. Takvi procesi proširuju mogućnost da se izaberu kvalitetni ljudi, da se stvarno bira, a ne samo glasuje.

Prošlost je pokazala da ako se sve svede samo na nacionalnost kao jedini kriterij u izborima, da onda oni koji su izabrani vrlo brzo prestaju zastupati interese naroda i počinju "trgovati" interesima naroda u ostvarivanju svojih interesa. Zato mislim da je važno osvijestiti hrvatskog građane da na ovim izborima moraju izaći na izbore te da im treba pomoći da izaberu najbolje od ponuđenog, one ljude koji su svojim dosadašnjim radom pokazali da mogu mijenjati stanje, koji znaju da se interesi hrvatskog naroda ne mogu ostvarivati u BiH ako se ne uvažuju interesi i drugih dvaju naroda, ako se ne shvati da se hrvatski nacionalni interesi ne mogu ostvariti u suprotnosti s bošnjačkim i srpskim narodom i njihovim interesima. Ovi izbori značajna su mogućnost promjena i razvoja demokracije i jačanja BiH kao cjelovite demokratske države triju ravnopravnih naroda.

Povratak na stanje kada je svaki narod imao samo jednu nacionalnu stranku ili nacionalnu koaliciju svih stranaka bio bi veliki korak unazad. Zato treba podržati politički pluralizam i kod Hrvata usprkos svim njegovim manjkavostima. Ukidanje toga pluralizma u ime viših nacionalnih interesa, po mom mišljenju, nije u nacionalnom interesu hrvatskog naroda u BiH i hrvatskog naroda u cjelini. Još je nešto važno: potrebno je onemogućiti bilo kakvo tutorstvo političkih stranaka iz Hrvatske ili bilo koga drugoga koji bi se pokušao miješati u izbore. Potrebno je izabrati kandidate koji nude program da Hrvati zajedno s drugim dvama narodima u BiH odgovorno i demokratski odlučuju o vlastitoj sudbini.

Zato je najvažnije izaći na izbore i glasovati bez predrasuda i izabrati one kandidate koji su sposobni i odlučni uzeti sudbinu u svoje ruke i prestati biti proteze bilo koje političke stranke iz Hrvatske ili moćnika međunarodne zajednice.

Prof. Dr. Zdravko Tomac, HL 29. srpnja 2010.

03.09.2010.