Tihomir Nuić - Zvonimir Mitar

NI MRTVOG ČOVJEKA NE PUŠTAJU NA MIRU

Povodom smrti dr. Škrabala objavljeno je na portalu www.croatia.ch:

"Akademik prof. dr. Zdenko Škrabalo je bio daleko bolji, svjetski priznati, stručnjak za medicinu, nego za politiku, no bio je to tada nekakav čudni opći trend, da su nakon osamostaljenja Republike Hrvatske mnogi liječnici iz samo njima poznatih razloga napustili struku i otišli u politiku.

U broju 6 "Matice", Mesečnika Hrvatske matice iseljenika za lipanj 2001., izašao je članak pod naslovom "HKZ u Švicarskoj pred rasulom" kojeg je tada preuzeo i objavio i portal croatia.ch. O mrtvima sve najbolje, no ipak spomenimo da se u tom članku dade izčitati i ne baš diplomatska i časna uloga tadašnjeg veleposlanika u Švicarskoj Zdenka Škrabala u političkim motivima prouzročenom rušenju tradicionalne i tada časne hrvatske udruge u Švicarskoj: ... " (Odgovor HKZ: "Loši gubitnici")

I tu glavni urednik portala, Zvonimir Mitar, vodi čitatelja na članak kojeg je napisao hrvatski Haemling u Švicarskoj, Tihomir Nuić, koji ne propušta prigodu okomiti se na Hrvatsku kulturnu zajednicu, koja po mišljenju Zvonimira Mitra, nije više časna udruga. Bila je to valjda samo u vrijeme kada su je on, Nuić i njihovi YU-pajdaši iznutra pokušali srušiti!

A zašto im se dr. Škrabalo toliko zamjerio, da ga ni mrtvoga ne puštaju na miru?

U Večernjem listu (27.02.1995.) o Hrvatima u Švicarskoj on piše:

" ... neobično mnogo su pomagali Hrvatskoj kada je proglašena nezavisnost i za vrijeme rata. Kasnije je došlo do određenog raslojavanja pa tako sada u Švicarskoj djeluje 87 hrvatskih udruga, a neke se među njima, na žalost, ponašaju kao rogovi u vreći. Ne kao diplomat, već kao liječnik i psiholog, to pokušavam objasniti na slijedeći način: uglavnom svi ti ljudi su, radeći u inozemstvu, ostvarili svoju prvu ljudsku potrebu - ekonomski zbrinuti sebe i svoju obitelj.

Neostvarena je ostala druga, kako bi psiholozi rekli: potvrditi se u svome selu. Dio tih ljudi je razmišljao da će nakon stvaranja hrvatske države upravo oni zauzeti najviše političke pozicije. No, politika je hrvatske države, ... da su svi Hrvati iz dijaspore dobro došli u Hrvatsku, pa i u diplomaciju, ali ako žele raditi u Hrvatskoj ili u trećim zemljama, a ...ne tamo gdje su iseljenici. ... Takvu odluku neki ljudi iz iseljeništva nisu prihvatili i otišli su u drugu krajnost: kritiziraju sad hrvatsku državu jednako ili čak više nego što su kritizirali onu bivšu, protiv koje su se borili. Mi kao veleposlanstvo nastojimo izbalansirati te razlike, upozoravajući da nam je upravo sada jedinstvo neophodno."

Tihomir Nuić se očito prepoznao kao jedan od rogova u vreći

pa sebe i nekolicinu sličnih identificira sa hrvatskim narodom i piše dr. Škrabalu:

"Vi ste očito jedini hrvatski diplomat ... kojemu smeta njegov narod, pa ga etiketira i proziva, grdi i diskvalificira. Vi ste, čini se, jedini hrvatski diplomat koji nastavlja posao upornog i arogantnog objedjivanja hrvatskog puka kako je činila jugopropaganda, a nastavili utemeljitelji Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) s podrškom hrvatske aktualne vlasti. S Vašeg akademskog pijedestala poučavate razularene "balkanske čobane" - da ostanemo pri prirodi! -... dokazujući time ispravnost idejnog opredjeljenja Vaših istoumnih poslodavaca ...
Već prije nekoliko mjeseci upozorio sam Vas da Hrvati nemaju poteškoća sa svojim udružbama, nego Vi i Vaša vlast koji ih želite staviti pod kontrolu HDZ-a odn. kako se kasnije prozvao HSK-a!... Hrvatska bi javnost imala pravo biti obaviještena o Vašem odnosu prema HSK-a kojem ste stavili državnu ustanovu na raspolaganje - Hrvatsko veleposlanstvo u Bernu i time ga pretvorili u razbijačku špilju)."

Odgovor dr. Škrabala bio je kratak i jasan, pa ga ne treba komentirati:

"Gospodine Nuiću, primio sam Vaše pismo od 3. ožujka 1995. g. Sadržaj i stil Vašeg pisma najbolje prikazuje Vaše poglede, te Vas kao osobu. Sa stajališta ljudskog dostojanstva, medicinskog znanja o pojedinim ljudima i njihovim reakcijama, te funkcije koju trenutačno obnašam, smatram da Vam ne trebam odgovoriti budući to ne bi vodilo ničemu pozitivnom."

Piše: Dunja Gaupp, HKZ, Društvene obavijesti br. 113