Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HRVATI U ŠVICARSKOJ - ILIJA ICO BLAŽEVIĆ    (07.05.2011.)

Nakon što smo u prošlome broju objavili pjesme "Laž o Bosni" i "Podivljala pamet" gospodina Ilije Ice Blaževića, stigla nam je njegova knjiga poezije. Zahvalili smo se i zamolili za razgovor.

Prije svega se želimo zahvaliti na knjizi poezije "Šta sam - tko sam", koju smo sa zanimanjem pročitali. Poželjeli smo saznati o Vama više nego što otkrivaju one tri rečenice na poleđini knjige. Biste li nam otkrili kada ste rođeni, što Vas je dovelo u Švicarsku i kada, imate li obitelj, roditelje, suprugu, djecu, što radite, koji su Vaši hobiji? Naravno, samo ako nismo previše indiskretni.

Obično kolićina teksta o piscu i otkriva njegov životni put, tako i moj, kako ste sami rekli, sažet u tri rečenice. Teško bi se tu moglo nešto više napisati, a da čovjek ne izgubi objektivnost i prepusti se onom valu osjećaja što nosi no-stalgija, želje, snovi.. Jer svi smo mi iščupani iz nekog vremena u tim našim mladalačkim snovima, koji su puni raznih planova, ciljeva, želja. Tako se i moj životni put stvarno nalazio na relaciji kuća - škola - igralište. Rođen sam 03.03.1963. godine u jednom beznačajnom zapećku ovog globalnog svijeta, ali toplom i prijatnom zapećku. Među prijateljima uveliko vodimo raspravu oko starosti sela tako i naziva. Jer, izvorno ime koje se još zadržalo u narodu kao Jošava i to Gornja (jer postoji i Donja), dok je u dokumentaciji naziv sela Potočani 2. Kako sam oduvijek pristalica oprečnih zakona (znate ono: kao loš plivač, kad se pokušavaš održati na površini - ti toneš, a ako se pustiš - ostaješ na površini), tako i ja vođen željom zdrave i smiješne polemike navodim mjesto rođenja ovako ili onako.

Dakle, rođen u Bosanskoj Posavini u jednom selu nedaleko od Odžaka, poslije završene srednje ekonomske škole, uzaludnog traženja posla, kao i većina Hrvata u ovom dijelu tadašnje države odlazim "trbuhom za kruhom" u Švicarsku davne 1984. g. Kao veliki dio zemljaka, poslije promijenjenih nekoliko profesija i gradova, konačnu ljepotu našao sam u Luzernu gdje se još nalazim. U tom predivnom gradu, zasnovao obitelj, sretno se oženio i dobio dvoje prekrasne djece. Kako kaže prijateljica iz škole, dva puta moraš u životu biti pametan i to kad biraš životnu suputnicu i kad biraš posao. Eto, ja imam sreću da sam odabrao pametno i zato se sada mogu prepustiti ovozemaljskim malim glupostima kao što je pisanje poezije.

Pišete kako Vam se život odvijao na relaciji kuća - škola - igralište. Kada se pojavio afinitet za poeziju, kada ste počeli pisati pjesme, jesu li one samo hoby ili možda dio Vaše profesije?


Teško je to odrediti kada se pojavila želja za pisanjem poezije, a zvuči mi previše stereotipno da govorim kako je ta želja oduvijek u meni postojala. Teško je bilo kakvu kreativnost vezati za određeni vremenski period. To je isto kao kad Vam netko kaže - daj napiši nešto sada o tome i tome. Kao kad bi Vam netko rekao - budi kreativan sad i to odmah ili sutra od 14 sati ću biti kreativan, to je nemoguće. Kao da Vam kažu - budi spontan. Kako se može biti spontan u datom trenutku i na komandu, spontan se rodiš ili ne.


Ja mislim da je svaki čovjek kreativan na svoj način, u nekom svome hobiju ili profesiji. Tu kreativnost vidim kao balon koji svakodnevno napuhavamo svojim osjećajima (tuge, sreće, usamljenosti). Jer čovjek je čitav svoj život vođen tim osjećajima. Kako uskladimo ravnotežu između tih osjećaja, tako nam je i život sretan ili nesretan, jesmo li zadovoljni njime ili ne. Eto vidite, taj balon kreativnosti je sve veći i veći, ukoliko nemate ventil za ispuštanje kreativnosti, balon će puknuti i Vi ćete doživjeti duhovni, psihički kolaps. Kako ne bi prevladao osjećaj nepotpunosti, bezkorisnosti, mnogi će tražiti ventil u religiji, hobiju ili eto, pisanju poezije.


Osim pisanja poezije, kako ja nazivam "duhovni gušt", potrebna je i jedna doza hrabrosti da se ona prikaže široj publici ili čak objavi. Poznajem par prijatelja Anto B. ili Ilija G. koji su napisali nekolicinu predivnih stihova, ali nedostaje im želja da ih i objave. Mada bi to bila odlična ideja, nekakav zajednički projekt.

U uvodniku pišete da je pjesnikova poruka izrečena kroz stihove. Iz njih iščitavamo bol za rodnim krajem, izgubljenim vremenom u kojem ste bili bezbrižno dijete, osjećaj nemoći, osame i nerazumijevanja okoline. Je li to točno?


Da, pjesnikova poruka dolazi kroz stihove. Međutim, inspiracija nije uvijek osobnog karaktera da bi se mogla vezati za pjesnika. Priča sa prijateljima, nekakav događaj ili jedna jedina riječ može navesti na početak pisanja i ako si u štimungu, rodi se pjesma. Tako i ja, rado se sjećam prijatelja iz školskih dana: Mije, Slađane, Enesa, Vesne i naravno žalim za tim vremenom, jer je bilo lijepo. Zato ponekad rujem po toj prošlosti kako bih iskopao onu nevidljivu nit. Jer ja prošlost vidim kao veliki šareni tepih pod kojeg se ponekad zavučemo u nastojanju sakriti se od svakodnvnih problema. Iako odrasli ljudi, potražimo zaštitu tepiha da bi se sretno i bezbrižno smijali, baš kao djeca ili mladi, nesvjesni svoje trenutačne sreće.


Priznajem, vrlo često pobjegnem pod tepih, navučem ga preko glave i od srca se nasmijem, opustim ili isplačem, mada kažu kako muškarci ne plaču. Bilo je osjećaja nemoći, bačen u životnu bujicu koja nosi kamo ona hoće, grčevito se boriš isplivati na obalu, međutim nema one ruke koja bi pomogla izlasku na suho. Onda se prepustiš bujici u nadi da će doći bolja vremena, da će te ionako izbaciti na suho u budućnosti koju si sebi zamislio kao bolja vremena.

Primjetili smo da su Posavci dobro povezani i vrlo aktivni. Pripadate li i Vi nekoj udruzi?


Da, Posavci su jako povezani narod, kako ovdje u Švicarskoj, tako i sa ljudima u Posavini. Ovdje smo uključeni u zavičajni klub "Župa Potočani", družimo se kroz te sastanke i jednom godišnje imamo feštu Potočansko prelo. Svu novčanu dobit darujemo za dogovorene projekte u rodnom kraju, kao primjerice: za Božićne blagdane pečenkama darivamo tridesetak materijalno ugroženih obitelji. Svake godine, drugog vikenda u rujnu, idemo na memorijalnu nogometnu utakmicu u Jošavu, gdje se uz jelo i pjesmu prisjetimo onog šarenog tepiha, t.j. prošlosti.

Kako ste saznali za Hrvatsku kulturnu zajednicu, što mislite o njoj, kako Vam se sviđaju Društvene obavijesti?


Za Hrvatsku kulturnu zajednicu sam saznao sasvim slučajno preko web-portala "posavski vremeplov" koji je objavljivao moje pjesme. Kulturnoj zajednici želim sve najbolje u budućnosti, a Društvene obavijesti bih volio da mi se nađu na stolu i u mojoj dubokoj starosti. Jer su jako zanimljive, kako kulturno, tako i informativno.

Imate li neku poruku za Hrvate u Švicarskoj?


Teško je danas, u ovo doba neuobičajene nesigurnosti, davati bilo kakve poruke, bilo kome. U proteklih nekoliko godina slomile su se mnoge tradicije obiteljskog i društvenog života, slomile su se države, padale su vlade, slabila ili jačala vjerska uvjerenja. Kako godine prolaze, čini mi se da imamo sve manje uporišta za koje bismo se mogli uhvatiti, sve je manje stvari koje bismo mogli držati posve ispravnima i istinitima.


Živimo u vremenu globalne laži. Laž se toliko duboko uvukla u naše postojanje, da je to za mene opasan i užasavajući prekid s razumom i pameću. Bojim se da će naše postojanje postati beznadni kaos, a ljudski se život srozati na onu animalnu borbu, kako preživjeti. Nisam pesimista, ali govorimo kako je svijet postao jedno veliko selo, a sami se zatvaramo u svoje lokalne misli, ideje, valjda misleći da smo tu najsigurniji. Nadam se, od srca se nadam, kako nismo ona gomila ljudi koja tumara u tami i dovikuje se samo kako bi se ohrabrila, a ne i dogovorila. Ako nam je život, svjetlost između dvije tame. Nadam se da će ta svjetlost biti jaka i topla, a ne mliječno, blijedo prolazna.

Poštovani Ico, zahvaljujemo na odgovorima i uloženom vremenu. Želimo Vam sve najbolje u budućnosti i da nas razveselite daljnjim lijepim stihovima.

Razgovarala Dunja Gaupp
Društvene obavijesti broj 106, 2010.

Knjiga se može kupiti na slijedećoj adresi:

http://www.unibook.com/hr/searchfunction?search=ilija ico blazevic

U Društvenim obavijestima objavljeni stihovi

28 - 2011

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch