Na destabilizacijski razvoj stanovništva u Hrvatskoj u
posljednjih stotinjak i nešto više godina umnogome je
utjecalo kontinuirano, a povremeno i vrlo intenzivno
europsko i prekomorsko iseljavanje. Veličina
iseljeničkog kontingenta iz Hrvatske još uvijek nije
posve precizno istražena i ustanovljena, no demografski
stručnjaci tvrde kako smo blizu istin,i ako ustvrdimo da
je od sredine 19 stoljeća do početka do početka 21
stoljeća iz Hrvatske iselilo približno 1,3 milijuna
osoba. Po pitanju iseljenih, kako njihovog broja, tako i
povijesno političkih, sociodemografskih i
kulturno-civilizacijskih obilježja Hrvatska ravnomjerno
ide uz bok jednoj Irskoj ili Italiji - tvrde demografi.
Kao najveći uzrok i motiv iseljavanja izdvajaju se
gospodarski i politički razlozi, s tim da su i
gospodarski razlozi često određeni političkim prilikama.
Od gospodarskih razloga demografi navode česte krize,
kao što je primjerice svjetska gospodarska kriza
1930-tih godina, a od političkih razloga ističu se
ratovi te protuhrvatska politika koju su proizvodile
različite državne zajednice u kojima su se Hrvati našli
tijekom 19 i 20 stoljeća.
U Austro-Ugarskom okviru te u obje Jugoslavije,
monarhističkoj i socijalističkoj, opće društvene
prilike nisu išle u prilog oživotvorenju hrvatskih
nacionalnih interesa. U tim zajednicama hrvatski narod
u velikom broju bio je praktički istjerivan iz svoje
zemlje i razasut među narode. Te moćne organizacije
činile su sve da hrvatski narod nestane i kao ime i
kao teritorij. Zahvaljujući prvenstveno tim
okolnostima Hrvatska je pretvorena u tipično
iseljeničku zemlju iz koje se kontinuirano iseljava
već stoljećima, a osobito snažno se iseljavalo od
konca 19 stoljeća.
U tom kontekstu demografi izdvajaju četiri velika
vala iseljavanja iz Hrvatske:
- Prvi, od 1880-tih do Prvoga svjetskog rata
(prekomorsko iseljavanje)
- Drugi, na završetku Drugoga svjetskog rata
(prekomorsko i zapadnoeuropsko iseljavanje)
- Treći, u 1960-tim godinama (odlazak na tzv.
privremeni rad u inozemstvo - procjenjuje se da je
Tito takvom politikom iselio oko 800.000 Hrvata).
- Četvrti, u 1990-tim godinama (zapadnoeuropsko i
dijelom prekomorsko iseljavanje).
Što nam po tom pitanju donosi novi
okvir??
Hrvatska i danas gubi velik dio
stanovništva u vanjskoj migraciji. Samo u posljednje
tri godine iz Hrvatske se iselilo 33.000 ljudi.
Demografi stalno upozoravaju kako je vanjsko
iseljavanje postalo već sada poguban čimbenik općih
demografskih stanja i procesa i pitaju hoće li
Hrvatska ulaskom u EU u vanjskoj migraciji još više
gubiti stanovništvo? Hoće li ulaskom u novi okvir val
iseljavanja biti još veći. Hoće li mladi i školovani
ljudi zbog sve lošijeg gospodarskog stanja te sve
većih problema sa zapošljavanjem odlaziti na Zapad u
potrazi za poslom, "boljim" životom i boljom zaradom ?
U
istraživanju portala MojPosao čak 56 %
ispitanih izjavilo je da uopće ne vide svoju budućnost
u Hrvatskoj, a ni budućnost svoje djece. Njih 76 %
smatra da bi imali kvalitetniji život u Inozemstvu, a
60 % bili bi spremni tamo raditi i posao za koji bi
trebali biti prekvalificirani - dodatno obrazovani.
Prema istraživanju
platne kompanije Visa International čak 57 % mladih između 18-25 godina
napustilo bi Hrvatsku radi studiranja ili zaposlenja.
Takva klima vlada već dugi niz godina. Prema studiji Instituta za migracije i
narodnosti objavljenoj 2006. godine čak 460.000 Hrvata tada je razmišljalo o
odlasku iz Hrvatske i trajnom naseljavanju u neku drugu zemlju. Dominiraju
studenti, te općenito mlade i obrazovane osobe.
Prema iznesenim istraživanjima, ali i činjenici da nedostaje bilo kakva
smišljena migracijska politika, je za pretpostaviti da će Hrvati ulaskom u EU,
koje će omogućiti zapošljavanje, iseljavati u većem broju nego danas, da će
odlaziti mlađe, radno i vitalno najsposobnije stanovništvo između 20 i 40
godina. Posljedice ulaska u EU mogle bi biti nesagledive jer će se eventualnim
odlaskom tisuća mladih i visokoobrazovanih gubiti najbolje radne sile, ali i
ugroziti hrvatsko društvo i gospodarstvo.
Iskustva drugih zemalja
Zadnjih
godina ukupno rumunjsko stanovništvo smanjilo se s
21,3 milijuna na 19 milijuna.
U 2010. godini 1,21 milijun Grka nastanio se u nekoj
drugoj državi. Danas se u toj zemlji odvija masovni
egzodus u Ameriku i Australiju.
Zadnjih godina iz Španjolske se više ljudi iselilo,
nego što ih je imigriralo. Primjera radi samo do 2008.
godine u tu zemlju se uselilo 5,2 milijuna ljudi.
Navode se podaci koji govore da se svaki mjesec u
Argentini pojavi više od tisuću španjolskih državljana
sa molbom za useljenje.
Iz Portugala zadnjih godina na tisuće nezaposlenih
stručnjaka i visokoobrazovanih odlazi ponajviše u
Brazil, Angolu, Mozambik.
U krizom pogođenoj Irskoj kriza je iseljavanje
dovela na njegovu najvišu razinu u zadnjih 20 godina.
Procjenjuje se da će i u slijedećih nekoliko godina
Irsku napustiti daljnjih 150.000 mladih ljudi.
Iseljava se i iz Baltičkih zemalja, osobito mladi
ljudi iseljavaju.
Poljska je samo u nekoliko godina nakon
pridruživanja EU ostala bez 5 % stanovništva i ako se
gleda i pretpostavlja samo na temelju njenog iskustva
u tom slučaju to bi značilo odlazak oko 200.000 radno
sposobnih iz Hrvatske u samo par godina. No i znatno
manji broj od toga bio bi katastrofa po Hrvatsku
smatraju stručnjaci.
Daljnje posljedice
U Hrvatskoj
je iz godine u godinu sve manji broj i udjel mladog
stanovništva u ukupnom stanovništvu. Procjena
Populacijskog odjela UN-a po tom pitanju je kako će do
2050. udjel stanovništva Hrvatske do 14 godina
starosti biti smanjen na 14,5 %, onog između 15 i 64
godine starosti na 60 %, dok će udjel stanovništva
starijeg od 65 godina života biti povećan na čak 27 %,
čime će Hrvatska biti među zemljama sa najstarijim
stanovništvom u Europi.
S druge strane sve intenzivnije iseljavanje mladih, uz tu činjenicu, učinit će
je zemljom sa najstarijim stanovništvom u Europi. Tim štoviše, jer se
pretpostavlja kako će u Hrvatsku, i njenim ulaskom u EU, useliti veliki broj
umirovljenika iz bogatih zemalja kojima će Hrvatska postati second home.
Na taj način će se povećati ukupan broj stanovnika, ali će se još više pogoršati
dobna struktura stanovništva. Broj i udjel starog stanovništva porast će još
više.
Ako ne dođe do donošenja i provođenja mjera za zaustavljanje ili barem
usporavanje iseljavanja iz Hrvatske, koje bi moralo biti popraćeno gospodarskim
rastom, koji će omogućiti zapošljavanje, te lakšim rješavanjem stambenog pitanja
i niza drugih poticajnih mjera, doći će svakako do intenzivnijeg iseljavanja
mladog- vitalno i radno najsposobnijeg stanovništva. Time će se smanjiti
potencijalni obujam radno-sposobnog i radno-aktivnog stanovništva, ali i razina
društveno-gospodarskog razvoja zemlje - drže stručnjaci. U budućnosti će to
izazvati i može se očekivati manjak radne snage, što već sada implicira
osmišljavanje i provođenje odgovarajućih mjera selektivne ekonomske imigracijske
politike.
Može li Hrvatska u tom slučaju, u budućnosti privući dijasporu ili pak mlado i
školovano stanovništvo stranog porijekla??
Moći će ako bude gospodarski i kulturno razvijena, ako bude imala gospodarski
rast i ako joj BDP dosegne desetak tisuća eura - smatraju stručnjaci. No, uz
ovakve pseudo-političare i pseudo-stručnjake Hrvatska to u doglednoj budućnosti
ipak neće moći ostvariti. (Da smo to ostvarili, a mogli smo, ne bi uopće ni bilo
iseljavanja, jer upravo ekonomsko stanje zemlje je važan faktor
visokoobrazovanima pri odluci o odlasku ili ostanku.) Osim toga, svega oko 7 %
visokoobrazovanih, od kojih će mnogi u međuvremenu iseliti, ne daju priliku za
brzi i bolji razvitak gospodarstva.
Za dugoročni nacionalni i gospodarski razvitak važna je populacijska politika
i politika zadržavanja mladih i školovanih ljudi. Za gosp. razvitak važna je i
osmišljena useljenička politika mladih školovanih ljudi. No politika dugoročnog
importa visokokvalificirane radne snage za Hrvatsku je neostvariva, jer te
poteškoće imaju mnogi u Europi i jedino najrazvijenije zemlje imat će novac za
kupnju školovanih kadrova - drže stručnjaci. Siromašna i nerazvijena Hrvatska
bit će stjecište siromašne i nekvalificirane radne snage s istoka.
Osmišljenu useljeničku politiku mladih školovanih ljudi uspješno provodi
Njemačka!
Prema kazivanju stručnjaka cilj
Njemačke je da u dva slijedeća desetljeća u Njemačku
privuče do 300.000 novih radnika i tako nadoknadi
nedostatak adekvatne radne snage u pojedinim sektorima
svoje ekonomije. Međutim Njemačka ne planira masovno
doseljavanje jeftine radne snage, već je namjera
doseljavanje isključivo visokoobrazovanim radnicima
zaposlenima u tehnološkoj industriji, zdravstvu i
znanosti, dakle inženjerima, liječnicima..., i to, jer
smatra da je takav visokoobrazovani kadar uvjet
dugoročnog ekonomskog razvoja.
No, slične namjere privlačenja mladih
i visokoobrazovanih useljenika iz manje razvijenih zemalja namjeravaju pokrenuti
i druge razvijene zemlje. Žrtva takvog trenda mogla bi biti Hrvatska s obzirom
na svoj relativno dobar obrazovni standard, lošu ekonomsku situaciju, ali i
tradiciju ekonomske emigracije- upozoravaju stručnjaci. Hrvatskoj ne ide u
prilog ni činjenica da se nakon ulaska nove države članice u EU proglašava
prijelazno razdoblje za zapošljavanje njezinih državljana koje može trajati
maksimalno 7 godina.
Njemački primjer upućuje kako bi se to prijelazno razdoblje moglo relativno
primjenjivati, pa istovremeno poticati useljavanje mladih i obrazovanih radnika
iz Hrvatske, a braniti dolazak onih niže obrazovanih i slabije kvalificiranih.
Takav scenarij nikako nije poželjan za Hrvatsku, smatraju stručnjaci, jer ona i
sada ima loš omjer radno aktivnog i neaktivnog stanovništva, ali i samo 7 %
visokoobrazovanih, uz to i pogoršanu ekonomsku krizu.
Za konstatirati je da je odluka za EU bila pogrešna odluka, jer uz činjenicu
da smo morali rasprodati nacionalna bogatstva, kao uvjet ulaska u tu novu
totalitarnu tvorevinu, Hrvatska će ostati i bez šanse za budućnost, jer će
vjerojatno zauvijek otići novih dvjesto do tristo tisuća mladih i
visokoobrazovanih, a odlazak novog i većeg broja mladih i školovanih za hrvatsku
državu bi bio nenadoknadiv gubitak i u ekonomskom i u širem društvenom značenju.
Svim time bit će onemogućen normalan i pravilan razvoj. Ulaskom u EU, i
preuzimanjem europskih normi, po svemu sudeći, hrvatski narod ne rješava svoj
opstanak, on ga suprotno tome ugrožava.
Jedino jamstvo dugoročnog opstanka hrvatskog naroda bilo bi očuvanje svog
suvereniteta i svoje samostalne hrvatske države - mišljenje je Marjana Bošnjaka,
autora djela "EU - Ne hvala", i ne samo njega.
Poruke koje političke elite orkestrirano šalju hrvatskom puku, da će Hrvatska
ulaskom u EU ostvariti svoje snove o Hrvatskoj kao zemlji blagostanja i pravde,
šalju pretežito zbog svojih osobnih probitaka i interesa.
Njima je i inače uobičajeno da svako zlo nazivaju dobrom, a svako dobro zlom,
da od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu. Za takve su male nade. (Izaija
5,20)
Piše Omrčen, Mirko
Tematski vezani članak:
-
Tražim posao u Švicarskoj
-
Svijet sutra - imigracija
|