Tako sam npr. ja tjedan dana prije odlaska na odmor u
Hrvatsku imao uznemireni želudac. Minuciozno sam se
morao brinuti da ne bi koji jugoslavenski žbir štogod
stavio u auto ili prilijepio na nevidljivo mjesto
prijevoznog vozila, javio svojima u sada pokojnu
Jugoslaviju i ja bih imao besplatni stan i hranu gdje se
sunce ne vidi i.
Na samoj granici u splitskoj luci uvijek isti
scenarij. Najčešće se je brinula o meni neka, ne
pretjerujem ako ustvrdim - veoma zločesta ženska, koju
nakon stvaranja hrvatske države, nikada više nisam
vidio. 'Ispovjedni' susret je bio sličan kao jaje
jajetu: 'Što, imate, druže, prijaviti?!'
'Oružja i hrvatske literature nemam, a ostalo izvolite
pogledati.' Slijedilo je detaljno pregledavanje i
prevrtanje po vozilu. Kada bi završila i donijela mi
putovnicu, dvaput sam je isprovocirao komentarom:
'Jadna država koja se boji knjiga na jeziku njezinih
građana!' 'Što, druže, vi se usuđujete
'komentarisati? Vani iz auta i malo se maknite, jer
ćemo skidati gume!'
'Ako vam se to radi, samo vi radite!' Svih pet guma se
je ispraznilo, a kad nije ništa nađeno jednom mi se je
obratila: 'Izvolite, vozite!' 'Bez guma,
odnosno s potpuno praznim gumama?!' 'Imate pumpu i
dizalicu pa radite!' 'Ne ću. Dajte mi šefa pa
ćemo porazgovarati!' 'Kako to da ste vi svećenik
tako drzak!?' 'Samo odgovaram na vaš servis!'
Zamislite tako koje sam 'ljepote' doživljavao kroz
punih 6 godina?!
Pred par dana slijećemo na zagrebačko uzletište iz
Tel-a-viva. Ništa od nekadašnjih antifašističkih
poteza socijalizma s ljudskim likom. 141. osoba je
prije prošla carinu nego li bi popili kavu. Nije ovaj
malo veći uvod u kopkanje po prošlosti, jer s punim se
pravom tvrdi da djeca ne smiju odgovarati za grijehe
svojih roditelja, djedova i očeva, ali im se ne smije
dopustiti da uživaju u blagodatima nepravedno stečenog
bogatstva svojih crvenih očeva, koje im je omogućio
sustav, kroz skoro pola stoljeća. Najrafiniranijim
metodama je gazio i uništavao sve što je ljudsko, a i
hrvatsko, ne stideći se krvoločnih poteza, naročito
tijekom drugog svjetskog rata, posebno poraća.
Štogod tko
mislio i uljepšavao zločinačke ruke i noge naših
'osloboditelja' mira i sreće ne će biti sve dok
posljednji grob ne bude označen, onako kako jest i dok
se ne bude svelo u približno točne brojeve žrtava,
posebno nevinih, a javno iznesu imenom i prezimenom
nalogodavci i izvršitelji sotonskih ubojstava naročito
sinova i kćeri svog hrvatskog naroda, jer su tobože
pripadali neprijateljskim formacijama.
Uvijek sam bio pristaša da je dovoljna samo jedna
nevina žrtva da s užasom govorimo o zločinačkoj ruci,
ali ništa manje nije zločinačka, lažna i tempirana
javna propaganda, podržavana od svih slojeva prodanih
duša, pa i povjesničara, kojima nije teško lagati i
pokušati na lažima postati akademik - besmrtnik.
Hoćemo li i dalje govoriti o
naj.logorima a da se ne zacrvene oni, koji čitaju tzv.
povijesnu literaturu, ne samo Save Štrpca, pa će tako
jedan po zlu poznati logor, a koji je logor uopće
moguć biti po dobru poznati, iznositi kao
vjerodostojnu brojku, koja se je širila ameboidnom
brzinom od 40-ak tisuća do 'povijesnih' izjava
stručnjaka za sve, koji zastupa kako je u Bleiburgu
bilo manje od 10 žrtava, ali ih je na Jasenovcu bilo
više od milijun!!!
To reče i
ostade živ, odnosno postade čak dvaput birani
predsjednik hrvatske države. Boljih izvora za svoje
hrvatožderstvo nije mogao tražiti Savo Štrbac i
bratija. Uvjeren sam da će Savo, potpomognut svojom
bratijom u Hrvatskoj, pisati 'istinu' o domovinskom
ratu u kojemu će broj 'nevino' pobijenih Srba
nadvisiti one iz Jasenovca.
Što reći o onima koji održavaju 'znanstveni' skup uz
tvrdnje kako je na tim terenima pobijeno 40'000 Srba i
kako su sve okolne jame pune njihovih kostiju. Siđoše
u jame speleolozi i ništa. Nisu ih valjda ustaše
pokupile? Zašto nam jednom ne odgovore sljedbenici
najzločinačkije ideologije, koju ne mogu spasiti
kabanice antifašizma, demokratskog socijalizma i
ostale kamuflaže, zašto nikada nije stupila noga
najvećeg sina naših naroda i narodnosti na tlo
Jasenovca?
I šećer pri kraju. Nakon dolaska palim dalekovidnicu
i ne mogu vjerovati svojim očima, a pogotovo svome
umu. Slušam plemeniti glas prof.dr. sc Adalberta
Rebića gdje ne može shvatit kako je nekome palo na
pamet da svećenike obvezuju prijaviti odgovarajućim
tijelima, ako u ispovijedi saznaju da penitent
namjerava učiniti zlo djelo. Zanima me koji su to
genijalci u čijim se je moždanim šupljinama mogla
roditi ta perverzna ideja!
Mogu se javno razgoliti ponosnim
priznanjem da, unatoč tome što su mnoge grijehe i
slabosti činili pripadnici kleričkog dijela Crkve,
nikada nijedan, pa ni apostata, nije povrijedio
ispovjednu tajnu. Savjetujem pogledati besmrtni film
Hickoocka: Ispovijedam se!
Mogu li voljeti Crkvu i hrvatski narod
u trećem razdoblju života, kao sveučilišni profesor
teologije u Splitu s 1'751 kn mirovine i ne reagirati?
Da je ovaj zakon izglasan u vrijeme Hitlera ne bih
mirovao. Pitam se kako ovako genijalna ideja nije
nikla u glavama bezočnih mrzitelja vjere od: Nerona,
Julijana Apostate, Robespierrea, Lenjina, Staljina,
Mao ce Tunga, Pol Pota, pa ni besmrtnom u grobnici na
Dedinju niti u jednoj glavi sljedbenika najkrvavije
komunističke ideologije.
No zato niče
u onima koji su plod te rafinirane ideologije, bilo da
su obnašali u ona doba vodeće funkcije u 'socijalizmu
s ljudskim licem', bilo da su 'krvna zrnca' njihovih
predaka, spontano prešla u njihove nasljednike. I kao
što nema lijeka u Černobilu dok se i zadnji atom
opasne materije ne razgradi, tako nema ni mira ni
sreće, gdje u bilo kojoj formi vlada duh crvene
ideologije.
Neka se ne zavaravaju sljedbenici takve ideologije
da će pravi vjernici pustiti da budu janjad za
odstrjel, kako su mislili srpski i crnogorski agresori
devedesetih godina prošlog stoljeća, jer ne ubij ne
znači dopustiti da te ubiju. Siguran sam ako ovakav
zakon prođe da mi ne preostaje ništa osim preporučiti
žbirima ideologije na vlasti, da imam dosta utakmica u
nogama. Savjetujem im da najbolje zaštite najmesnatiji
dio tijela, kada se, kamuflirani, upute prema mojoj
ispovjedaonici, jer moje su cipele dosta šiljate i
oštre.
Možda žele
ovakav zakon da mognu još koju plaću ostvariti, kao
pravi žbiri, od kojih nijedno društvo nije imuno, a
totalitarni režim ne može živjeti bez njih.
Neka me se ne napada zbog neuljudnog govora.
Predlažem vodećima u političkim strukturama da obvezno
posjete muzej krapinskog pračovjeka u Krapini. Ne
vjerujem da i u vanjskom izgledu ne će prepoznati
svoje lice s tolikim izloženim eksponatima raznih
vrsta pračovjeka, posebno Krapinca, ali s tom
razlikom, što je Krapinac ipak bio moralna osoba.
Kao odlikaš, ali ne onaj plod bubanja, odnosno
štrebanja, u stilu ministra sve 5,00 čime se ponosim,
jer nakon tisuće puta ponovljene ode najvažnijeg
ministra vlade ljudskih resora u osobnu egotripovsku
samohvalu da je imao sve 5,00 ja bih se sad odrekao
mojih odličnih, ali ne sve s 5,00, uspjeha.
I prije završnih riječi čini mi se da
ova vlast, posebno njena najodgovornija ministarstva,
umjesto da posvete svu pozornost tzv. malom čovjeku,
oni svako malo vremena postupaju prema svojim
ideološkim neistomišljenicima, posebno katoličkim
vjernicima, poput onog seljaka, kojemu se nije dopadao
dugački rep njegova psa. Volio je svog psa pa da ga ne
bi boljelo nije mu jednim zamahom skratio rep, nego je
to činio svake godine kidajući u živo komadić po
komadić repa s obrazloženjem da to čini kako bi psa
manje boljelo!
Kako se je
osjećao pas ostavljam čitateljima na razmišljanje, a
najodgovornijim nositeljima vlasti poručujem mudrošću
starine:
'Quousque tandem abutere Catilina patientia nostra?'
- Dokle ćeš Katilina, zloupotrebljavati našu
strpljivost?
Kako vas je simpatično slušati dok se zauzimate za
manjine, jer ste sami svjesni da KP dok je vedrila i
oblačila, uglavnom oblačila, nije nikada pripadalo
više od 12 % hrvatske populacije. I to se nazivalo
vlašću naroda? Podsjećam vas da, unatoč svim
progonima, lažima, gađenjima, napadanjima u
mass-medijima bez davanja mogućnosti da se napadnuti
obrani, što je nezamislivo čak i u Sjevernoj Koreji,
ipak na ideološkom planu ste doista zanemariva
manjina.
Primam
kritiku, ali izvedenu snagom dokaza, a ne dokazom
snage.
S poštovanjem:
Prof.dr.sc.don JOSIP ČORIĆ
Split, 5. studenoga 2012.
Narodni trg 7 - 21 000 SPLIT |
