To bi bila podloga za stvaranje nove Hrvatske bitno različite od Tuđmanove nacionalne države hrvatskog naroda. Da bih izbjegao svaku mogućnost zloporabe, želim istaknuti da Hrvatska ne smije postati izolirani otok u globalnom svijetu, da je naš cilj ulazak u Europsku uniju i punopravno članstvo što prije, ali Hrvatska, i u procesu europskih integracija, mora znati obraniti svoju kulturu i svoj sustav vrijednosti i dalje izgrađivati naš hrvatski identitet. Hrvatski je narod ponovno na raskrizju. Mora znati prepoznati svoje nacionalne interese i pronaći optimalne programe njihova ostvarivanja. Mora se govoriti istina, moraju se narodu otvoriti oči, ali i stvoriti dovoljna kritična masa koja se može uspješno suprotstaviti nametanju laži kao navodnih istina.
Hrvatskom ponovno zavladao strah
Hrvatskom je ponovno zavladala poznata hrvatska šutnja. Hrvatskom je ponovno zavladao strah, jer ako je Domovinski rat pretvoren u zločinačku organizaciju, onda svi oni koji su u njemu sudjelovali, svi oni koji su bili u državnom i vojnom vodstvu, mogu po zapovjednoj odgovornosti biti optuženi.
U takvoj situaciji smatram svojom moralnom obvezom da kao potpredsjednik Ratne vlade i član najužeg sastava Vrhovnog državnog vijeća u ratno vrijeme, kao bliski suradnik dr. Franje Tuđmana, ali i žestoki osporavatelj nekih elemenata njegove politike, posebno prema Bosni i Hercegovini i Miloševiću, pokušam objektivno i argumentirano iznijeti svoje ocjene i procjene, dobre i loše strane političke strategije dr. Franje Tuđmana te opisati neke nepoznate događaje iza zatvorenih vrata koji su bitno utjecali na hrvatsku sudbinu i koji bacaju dovoljno svjetla kako bi se mogle opovrgnuti krupne krivotvorine i laži koje danas, i u Hrvatskoj i u medđnarodnoj zajednici, postaju istine u koje se ne sumnja. Dakle, cilj mi je dati prilog utvrđivanju povijesne istine kao najbolje obrane naših nacionalnih interesa i sprječavanja da se krivotvorinama mijenja prošlost, koja bi onda davala legitimitet projektima budućnosti u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima.
Razrađena strategija: krivotvorenom prošlošću utjecati na budućnost
Borba za proslošt uvijek je i borba za budućnost. Razlicite politike i svjetonazori interpretiranjem i reinterpretiranjem prošlosti žele stvoriti temelje na kojima će graditi poželjnu budućnost. Zato mnogi čak tvrde da će onaj tko kontrolira prošlost upravljati budućnošću. Goethe je, kao i mnogi drugi, smatrao da povijest presudno utjece na sadašnjost i budućnost te da zbog toga treba izvlaciti ne samo pouke iz krvave prošlosti nego i djelovati kako se ona ne bi ponavljala, rekavši: "Uostalom, sve mi je mrsko, što me samo poučava a da ne pojačava moju djelatnost ili je neposredno ne potiće."
U nas u vrijeme raspada svjetskog komunističkog sustava, raspada komunističkih federacija i pokušaja velikosrpskog nacionalizma da sprijeći raspad SFRJ, odnosno da pretvori Jugoslaviju u veliku Srbiju, utjecaj i uloga prošlosti bili su toliko dominantni da se činilo da mrtvi upravljaju živima, da "mrtvi pokapaju žive". I danas, desetak i više godina poslije, kada Hrvatska trasira svoj put u budućnost, borbe za prošlost ne samo da ne jenjavaju nego se čak intenziviraju. Sve to se ne dogđa ni spontano niti slučajno. Riječ je o vrlo razradjenoj strategiji da se krivotvorenom prošlošću utječe na budućnost. Bezbroj puta, u raznim varijacijama, hrvatskom narodu žele krivotvorinu nametnuti kao istinu, želi ga se prinuditi ne samo da prihvati laž kao istinu nego i da prihvati krivnju koje nije bilo.
Krivotvorine uporno i agresivno
Vrlo uporno i agresivno nameću nam sljedeće krivotvorine: da je Republika Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju; da je etničko čišćenje planirano u državnom i vojnom vrhu Hrvatske; da uzrok rata nije velikosrpska agresija nego dogovor Miloševića i Tuđmana, velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine; da se rat mogao izbjeći i da postoji podijeljena krivnja za rat; da su prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman i njegovi suradnici ratni zločinci jer su navodno bili na čelu zločinačke organizacije s ciljem stvaranja Velike Hrvatske; da je Hrvatska izvršila dvostruku agresiju na tzv. krajinu u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu. Bezbroj je napisa i izjava, koje se u različitim varijacijama ponavljaju, u kojima se oslobodilački obrambeni rat kriminalizira i pretvara u zločinački pothvat. "Bljesak" i "Oluja" se od legitimnih vojno-redarstvenih oslobodilačkih akcija, krivotvorinama pretvaraju u unaprijed planirano i provedeno etničko čišćenje. Sustavno se velikosrpska agresija kao uzrok rata pretvara u stanje oružanog sukoba u kojem nema žrtve i agresora, dobrih i loših. (Kraj)
prof. Zdravko Tomac
studeni 2004.
1. dio -
Nekritično veličanje - zaborav, krivotvorine, laži i optužbe za zločine - političke i povijesne prosudbe
2. dio - Veliki antidemokratski i anticivilizacijski presedan |
