Nove optužnice tužiteljstva Haaškog suda dostupne na Internetu, ali uglavnom prešućene u hrvatskoj javnosti i medijima, protiv hrvatskih generala Ivana Čermaka i Mladena Markača te optužnice protiv Hrvata iz BiH: Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pusića, veliki su antidemokratski i anticivilizacijski presedan, jer je zapravo i u jednoj i u drugoj optužnici prvooptuženi pokojni dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske. Presedan je jer sud nije ovlašten suditi umrlim ljudima koji se ne mogu braniti.
Te su optužnice još po mnogo čemu drugom ne samo presedan nego i pravosudni skandal, jer izlaze iz mjerodavnosti Haaškog suda, jer se u njima proglašavaju zločincima ne samo umrli ljudi dr. Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Mate Boban i general Janko Bobetko nego se kolektivno optužuju znani i neznani, državno i vojno vodstvo, političke stranke, HVO, pa čak i simpatizeri i svi oni koji su na neki način sudjelovali u borbi za opstojnost hrvatskog naroda bilo u Hrvatskoj bilo u BiH.
"Zločinački pothvat"
U optužnici protiv generala Čermaka i Markača dr. Franjo Tuđman je optužen da je kreirao i organizirao udruženu zločinačku organizaciju čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz "krajine". Dakle, optužen je da je svjesno planirao i proveo etničko čišćenje najtežim zločinima. U optužnici protiv Hrvata iz BiH dr. Franjo Tuđman također je prvooptuženi za stvaranje "udruženoga zločinačkog pothvata političkoga i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorija Republike BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici, a kasnije Republici Herceg-Bosni, te pripajanju tih teritorija kao dijela 'velike Hrvatske'".
I u optužnici protiv hrvatskih generala Ivana Čermaka i Mladena Markača i u optužnici protiv Hrvata iz BiH prvooptuženi je pokojni dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske.
U optužnici se tvrdi da je cilj udruženog zločinackog pothvata, koji je smislio i proveo dr. Franjo Tuđman, bio "osnivanje hrvatskog teritorija u granicama Hrvatske Banovine, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine". Zanimljivo je da, suprotno Statutu Haaškog suda, i jedna i druga optužnica optužuju kolektivitete i organizacije, vlade, vojsku, policiju, političke stranke i razne druge institucije, a optužnica protiv Hrvata iz BiH vrlo neposredno optužuje cijeli hrvatski narod BiH kao dio zločinacke organizacije. Evo šireg navoda iz optužnice u kojoj se dr. Franjo Tuđman optužuje kao vođa udruženoga zločinačkog pothvata.
Optužnica naroda
"Sljedeće osobe su, pored ostalih, sudjelovale u udruženom zločinačkom pothvatu: Franjo Tuđman (preminuo 10. prosinca 1999.), predsjednik Republike Hrvatske; Gojko Šušak (preminuo 2. svibnja 1998.), ministar obrane Republike Hrvatske; Janko Bobetko (preminuo 29. travnja 2003.), general u vojsci Republike Hrvatske; Mate Boban (preminuo 8. srpnja 1997.), predsjednik Hrvatske Zajednice (i Republike) Herceg-Bosne; Jadranko Prlić, Bruno Stojić; Slobodan Praljak; Milivoj Petković; Valentin Ćorić; Berislav Pusić; razni drugi dužnosnici i članovi vlade i političkih struktura Herceg-Bosne/HVOa na svim razinama (uključujući opčinska tijela vlasti i mjesne organizacije); razni čelnici i članovi Hrvatske demokratske zajednice (dalje u tekstu: HDZ) i Hrvatske demokratske zajednice BiH (dalje u tekstu: HDZ-BiH) na svim razinama; razni pripadnici oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a, specijalnih jedinica, vojne i civilne policije, sigurnosnih i obavještajnih službi, paravojnih formacija, lokalnih obrambenih snaga te druge osobe koje su djelovale pod nadzorom ili u suradnji s tim oružanim snagama, policijom i drugim elementima; razni pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te druge osobe, poznate i nepoznate.
Te su osobe vodile, upravljale, planirale, pripremale, bodrile, promovirale, poticale, zapovjedile, počinile, provele, omogućile, sudjelovale, pridonijele, podržale i na drugi način djelovale na ostvarivanju udruženog zločinačkog pothvata."
Iz tog citata vidljivo je da, suprotno Statutu Haaškog suda, koji precizno utvrđuje da se sudi pojedinim osobama, ta optužnica presuđuje vladama, političkim strukturama, HVO-u, opčinskim i mjesnim organizacijama, političkim strankama, lokalnim obrambenim snagama te mnogim drugim poznatima i nepoznatima, zapravo cijelom hrvatskom narodu.
Pojedinačni kao planirani i smišljeni zločini
Formulacija da su te poznate i nepoznate brojne osobe "vodile, upravljale, planirale, pripremale, bodrile, promovirale, poticale, zapovjedile, počinile, provele, omogućile, sudjelovale, pridonijele, podržale i na drugi način djelovale na ostvarivanju zločinackog pothvata", pokazuje da i one ljude koji su bodrili i pomagali borbi hrvatskog naroda za svoju opstojnost, prema mišljenju haaškog tužiteljstva, treba osuditi kao sudionike udruženog zločinačkog pothvata. Takvom optužnicom pojedinačni zločini koji su počinjeni i prema Srbima i prema Muslimanima koje, osim velike manjine u hrvatskom narodu, nije nitko nikad osporavao, pretvaraju se u planirane i smišljene zločine s ciljem etničkog čišćenja i stvaranja "velike Hrvatske" kao etnički čiste države hrvatskog naroda.
Ucjene i podaničko ponašanje Hrvatske
Nedvojbeno je da su BiH dijelili i napokon podijelili moćnici velikih sila i međunarodne zajednice, a da je dr. Franjo Tuđman bio prisiljavan da takve podjele prihvati i onda kada nisu bile u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima
Budući da su optužnice javni dokument, s dalekosežnim posljedicama, da one svjesno falsificiraju istinu i kriminaliziraju ne samo prvoga hrvatskog predsjednika i njegove suradnike nego i Domovinski rat u cjelini, i borbu Hrvata za opstojnost u BiH, presutno prihvaćanje takvih optužnica, šutnja i nepoduzimanje mjera da se one opovrgnu ne samo na procesima u Haagu nego i u javnosti, kako hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, tako i u međunarodnoj, može imati pogubne posljedice za budućnost hrvatskog naroda.
U takvoj situaciji mnogi su zbunjeni i pokolebani pa se pitaju treba li stvarno prihvatiti lažne optužbe kao istinu, odnosno pitaju se da li suprotstavljanje tim lažima stvarno može naštetiti hrvatskim nacionalnim interesima.
Kažu nam da bez podaničkog ponašanja Hrvatska ne može postati članom Europske unije, a to je, kazu, tako velik cilj da se za njega isplati zrtvovati zasluzene heroje i nevine ljude, da se za ostvarivanje toga cilja isplati priznati da je hrvatska drzava utemeljena zlocinackim pothvatom i da je njen utemeljitelj prvi hrvatski predsjednik bio zlocinac.
Lažna teza
Ti nas nastoje uvjeriti da je korisno prihvatiti i zahtjeve da se Hrvati odreknu Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda, odnosno da nemamo drugog izlaza nego pokorno provoditi sve što od nas zahtijeva međunarodna zajednica. Sve to pišem kako bih se javno suprotstavio lažnoj tezi da je najvažniji nacionalni interes ne buniti se protiv falsificiranja povijesti i kriminaliziranja Domovinskog rata i prvog hrvatskog predsjednika jer je to navodno jedini način da Hrvatska postane članicom EU-a.
Suprotno tome, mislim da je najvažniji nacionalni interes očuvati Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda i izboriti se za ravnopravnost Hrvata u BiH, kao državi triju ravnopravnih naroda, očuvati nacionalni ponos i dostojanstvo i suprotstaviti se kriminalizaciji Domovinskog rata i državnoga i vojnog vodstva koje je zaslužno za stvaranje i obranu Hrvatske kao samostalne i suverene države.
Haaške optužnice nisu samo proizvod međunarodne zajednice i njenih interesa u izjednačavanju krivnje i ravnomjernoj raspodjeli zločina na sve sukobljene narode, nisu samo preoblikovane optužbe raznih Sava Štrbaca i velikosrpske politike nego imaju svoje izvore i podršku u određenim političkim snagama u Hrvatskoj.
Sustavna optuživanja
Mrzitelji lika i djela dr. Franje Tuđmana, od samog početka do danas, stalno i sustavno optužuju dr. Franju Tuđmana i za ratne zločine te zahtijevaju radikalnu detuđmanizaciju kako bi se izbrisala istina iz povijesnog pamćenja hrvatskog naroda o razdoblju stvaranja i obrane hrvatske države. Tako bi se lakše srušila Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda, kako ju je utemeljio dr. Franjo Tuđman, i umjesto nje konstituirala neka drugačija Hrvatska. Jer, kako tvrde, Hrvatska na Tuđmanovim temeljima ne može uči u Europsku uniju i biti uvažavana europska demokratska država, jer je državno i vojno vodstvo, na čelu s Tuđmanom, bilo zločinačka organizacija koja je počinila dvostruku agresiju i zločine etničkog čišćenja prema Srbima u Hrvatskoj i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.
Treba reči da su upravo sustavne političke optužbe koje se iznose u Hrvatskoj na neki način skupno u haaškim optužnicama, tako da su one pisane i u Hrvatskoj i hrvatskim rukopisom, a ne samo rukopisom velikosrba i raznih Sava Štrbaca. Haaške su optužnice samo udarni dio dobro razrađene strategije kojom se smišljeno i sustavno pokušavaju krivotvorinama nametnuti sljedeće laži kao navodne istine.
Prvo, lažno se optužuje Hrvatsku da je planirala i počinila genocid nad Srbima u Hrvatskoj, te da je zločinima etničkog čišćenja deportirala iz Hrvatske dvjesto tisuća Srba te organizirano i sustavno spalila i uništila njihovu imovinu kako se nikad ne bi mogli vratiti. Lažno se tvrdi da je sve to rađeno na osnovi smišljenog plana u državnom i vojnom vodstvu i da je plan realiziran pod neposrednim zapovjedništvom državnoga i vojnog vodstva na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.
Izjednačavanja krivotvorinama
Drugo, hrvatsko državno i vojno vodstvo lažno je optuženo da se organiziralo na načelima zločinačke organizacije čiji je cilj bilo etničko čišćenje ne samo Srba iz Hrvatske nego i Srba i Muslimana iz dijelova Bosne i Hercegovine, koji su, prema unaprijed utvrđenom planu, trebali postati dijelom "velike Hrvatske" u kojoj će živjeti isključivo samo Hrvati. Lažno se optužuje da je dr. Franjo Tuđman bio na čelu zločinačke organizacije i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te se cijeli hrvatski narod Bosne i Hercegovine, i znatan dio u Hrvatskoj, neposredno, lažno optužuju kao pripadnici zločinačke organizacije.
Treće, krivotvorinama se Hrvatska nastoji prikazati kao agresor na tzv. republiku srpsku krajinu u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu. Velikosrpski osvajački rat žele pretvoriti ne samo u etnički sukob svih protiv svakoga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nego i u smisljeno etničko čišćenje manjinskoga srpskog stanovnistva u Hrvatskoj i Muslimana u dijelovima Bosne i Hercegovine.
Četvrto, Tuđmana izjednačavaju s Miloševićem, odnosno hrvatski nacionalizam krivotvorinama izjednačavaju sa srpskim, s ciljem komadanja i podjele Bosne i Hercegovine. Nedvojbeno je da su Bosnu i Hercegovinu dijelili i napokon podijelili moćnici velikih sila i međunarodne zajednice, a da je dr. Franjo Tuđman bio prisiljavan da takve podjele prihvati i onda kada nisu bile u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima. (Nastavlja se)
prof. Zdravko Tomac
5. studeni 2004.
1. dio -
Nekritično veličanje - zaborav, krivotvorine, laži i optužbe za zločine - političke i povijesne prosudbe
2. dio - Veliki antidemokratski i anticivilizacijski presedan
3. dio -
Oslobodilački obrambeni rat kriminalizira se i pretvara u zločinački pothvat
|
