Kao novinarka koja dugi niz godina pratim hrvatske
skupove u Njemačkoj, moram priznati da nikada nisam
vidjela, a niti doživjela nešto ružnije i
neprimjerenije, te sa većim neredom nego skup HSKNJ,
udruga čije čelništvo se naziva krovnom udrugom svih
iseljenih Hrvata. Kako mogu biti krovna udruga kada
nitko ne zna, a niti oni objavljuju, spisak svojih
članova i onih koje predstavljaju? Čemu tolika
tajnovitost i navodna "zaštita podataka članova"?
Nadalje, ako
tvrde da rade u interesu hrvatske zajednice u
Njemačkoj, kako sebi dopuštaju gaziti temeljne odredbe
demokratskih sloboda? A jedna od njih je sloboda
informiranja, koju je čelništvo HSKNJ nije osigurala
nama novinarima. Odgurivanje kolegice Brnetić, te
vrijeđanje i prijetnje kolegi Puđi na tom skupu bilo
je teško gledati i slušati.
Srećom po uže predsjedništvo da u Kongresu ima ljudi koji poštuju novinarske
slobode i koji su stali u obranu kolega, te zaprijetili da će napustiti sjednicu
ukoliko itko od novinara bude spriječen u obavljanju svoje dužnosti. Suočivši se
sa takvim prijetnjama, tek tada su čelnici Kongresa objasnili vlasniku lokala da
on nema pravo određivati tko može, a tko ne izvještavati sa njihova skupa. Kao
da to nisu mogli regulirati i ranije?
Jesu li zato, slučajno ili namjerno,
ostavili prostora i vremena kontraverznom Miljenku Prskalu da pred svima, onako
prostački i nekulturno, izvrijeđa kolegu Puđu? Novinara koji je kao ratni
reporter cijelo vrijeme izvještavao iz okruženog Dubrovnika, a kasnije i sa
ostalih hrvatskih ratišta, koji je već više od desetljeća inozemni urednik,
najprije Slobodne Dalmacije, a kasnije i danas Večernjeg lista, te samim time i
prvi kroničar hrvatskog iseljeništva.
lako mi je bilo mučno gledati i slušati to vrijeđanje, s druge strane bila sam
ponosna na kolegu Puđu koji je čvrsto branio svoja stajališta i u rukama imao
čvrste dokaze o svemu što je pisao i izvještavao. Gledala sam ga i divila mu se
kako hrabro stoji na prvoj crti obrane sebe i novinarstva. Za razliku od njega,
ekipa iz HSKNJ nije ništa konkretno ponudila čime bi pokazali da objavljeni
podaci o isplatama honorara nisu istiniti.
Osim vlastitih riječi hvale o svom 'ubijanju za Hrvatsku', te dvaju mailova
koji se pravno mogu dvojako tumačiti, svom članstvu i novinarima nisu ništa
konkretnije podastrli kao dokaz o suprotnom. Nisu to napravili ni kasnije, osim
što Fenixu, Večernjam listu i Hrvatskom Glasu Berlinu prijete sudom kako se više
ne bi usuđivali pisati o nepravilnostima u HSKNJ.
Kao da zaboravljaju da novinarstvo i služi da se poruke prenesu svima onima
koji žele shvatiti bit i smisao događaja. Sloboda medija je priča o slobodi
društva, kvaliteti života i demokraciji, na što stalno treba podsjećati.
Ograničena sloboda nikako nije sloboda. Onaj tko radi ispravno i pošteno, ne
treba se bojati istine iz pera medija, jer samo istina oslobađa.
Piše: Katarina Pejić
FENIX broj 14. prosinac 2013.
Tematski vezani članci:
- TITO IH POSVAĐAO, INTERES SPOJIO
- ŠTO JE TO FENIX POGRIJEŠIO?
- SKANDAL U HSK NJEMAČKE
natrag na START
|
