Nametanjem svjetonazora protivnoga hrvatskoj uljudbi
vlast se otuđuje od naroda, te i sama postaje narodu
tuđom. Donošenjem zakona koji nemaju uporište u
hrvatskoj tradiciji, vlast izražava prijezir prema našim
posebnostima ali i univerzalnim vrjednotama duboko
usađenim u ljudsku svijest i savjest. Koracima, kojih
smo svjedoci, vlast u praksi iznevjerava demokraciju i
unosi elemente totalitarne države koja želi preuzeti
nadzor nad svim područjima života, koristeći gospodarsku
krizu i nemoć većine građana koji, zbog nesigurnosti
svojih egzistencija, ne pružaju očekivani otpor, što ne
znači drugo nego stvaranje atmosfere državnoga nasilja,
koje se hrani ljudskim strahom.
Istodobno vlast nema viziju ni
sposobnost učiniti pozitivan pomak u svladavanju krize
nego svoju nekompetentnost nadomješta materijalnim
udarima na hrvatsko pučanstvo, neizdrživim nametima
koji su i srednju klasu doveli do ruba siromaštva, a
broj nezaposlenih sve je veći kao i nova zaduživanja.
Diletantski pristup gospodarskim teškoćama praćen je a
dobrim dijelom i uzrokovan postavljanjem na dužnosti
ljudi bez dovoljno naobrazbe i stručnosti, s jedinim
kriterijem partijske podobnosti.
Sličnost s desetljećima prije
uspostave hrvatske države
Svi ti
oblici ponašanja i načina obnašanja vlasti nedoljivo
podsjećaju na desetljeća prije uspostave samostalne
hrvatske države, a iz toga su vremena i prepoznatljiva
ideološka nasilja. Ta su nasilja usmjerena prema
životu samom, prema odgoju djece u roditeljskom domu,
prema tradiciji hrvatskoga školstva, prema
obrazovanju, znanosti i kulturi, prema pravu na
dostojnu plaću, prema pravu na rad, prema kršćanskim
vrjednotama, prema našoj povijesti i istinitosti
prikaza njezina tijeka, prema kolektivnoj memoriji i
istaknutim osobama koje su održavale državotvornu
misao ili ostvarile hrvatsku samostalnost, prema
braniteljima, junacima koji su bili štit naroda u
burnim razdobljima, prema sjećanju na hrvatske
mučenike, prema jedinstvu hrvatskoga narodnog tijela,
prema samosvojnosti hrvatske kulture i posebnosti
hrvatskoga jezika.
Mi smo suočeni s postojanjem vlasti koja se, prirodom stvari, našla u sukobu s
modernim hrvatskim društvom u cjelini, u sukobu s hrvatskim radnikom, hrvatskim
seljakom, hrvatskim intelektualcem, hrvatskim iseljeništvom, hrvatskom obitelji
i Crkvom u Hrvata.
Suočeni smo s vlasti koja je
asocijalna i anacionalna, vlasti koja na mnoge načine zastupa kulturu smrti - od
donošenja zakona koji dopuštaju uništenje nerođenoga ljudskog bića, od potpore
zajednicama čija veza ne rađa novi život, do izbjegavanja da se istraže i kazne
komunistički zločini, čija je posljedica najveći narodni gubitak u hrvatskoj
povijesti. Štoviše, potpuno je razvidno da državno odvjetništvo i nimalo
nezavisno hrvatsko pravosuđe, imaju nalog da ne privode pravdi ni mnoge zločince
iz neprijateljskih redova u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, krivotvoreći i
na taj način našu bližu povijest, iz koje se pokušava izbrisati pojam agresije a
o Domovinskom se ratu govori kao o sukobu izazvanom prevelikom autonomijom
sastavnica bivše države.
Ta nova promidžba kulture krivotvorenja naziva nezavisnu, suvremenu hrvatsku
državu - slučajem, a njezin ljudski sadržaj paradoksalnom heterogenom tvorbom
koja je začudo proglašena nacijom. Nakaznu protupovijesnu i duboko protuhrvatsku
tvrdnju posreduje se i međunarodnoj zajednici, što izaziva zabunu i u nama
sklonim zemljama koje znaju da Hrvati čine više od devedest posto građana
Republike Hrvatske, da se više od osamdeset posto Hrvata izjašnjavaju kao
vjernici, pripadnici Katoličke crkve, da je hrvatski nacionalni i kulturni
identitet neupitan. Takva narodnosna, jezična i vjerska homogenost gotovo da i
nema usporedbe u europskim okvirima, a potvrđena je i u stvaranju i obrani
hrvatske države.
Propagiranje balkanskih kulturnih integracija
Upravo je ta
homogenost kost u grlu onima koji pokušavaju razmrviti
i razoriti hrvatsko narodno biće i u tome ga stanju
uputiti na tržište gdje će se izgubiti u vrevi naroda,
jezika i saveza. Protivnici hrvatske samostalnosti i
negatori hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta
iz svojih razloga podupiru europske integracije - ne
zbog njihovih možebitnih korisnih strana nego poradi
činjenice da Hrvatska gubi dio suverenosti - a
istodobno forsiraju novu balkansku kulturnu
integraciju kako bi ostali bliski svojoj stvarnoj
duhovnoj domovini i stvorili pretpostavke za neki
budući projekt, isti ili sličan onima koji su propali
u povijesti. Nasilno promičući Hrvatima uglavnom
stranu dimenziju nasuprot srednjoeuropskoj i
mediteranskoj, propagandisti balkanskih kulturnih
integracija istodobno pokušavaju iz kolektivnoga
znanja istisnuti istinu o hrvatskom povijesnom,
etničkom i kulturnom prostoru, što je jedan od
ključnih razloga nebrige za onaj dio hrvatskoga
korpusa koji je ostao izvan granica suvremene hrvatske
države.
Toj nesvjesnosti povijesti pridružuje se i nova neodgovornost prema neospornim
dijelovima hrvatskoga teritorija na koji pretendiraju druge države. Prepuštanju
teritorija, gubitku (de facto) gospodarskoga pojasa i ambivalentnom pristupu u
pitanju spajanja hrvatskoga teritorija na jugu Hrvatske pridružuju se i kobne
rasprodaje nacionalnoga blaga i najave tzv.monetizacija, praćene uvrjedama
hrvatskom čovjeku da je nesposoban upravljati svojim dobrom. Istu težinu ima i
rasprodaja školovanih mladih ljudi drugim zemljama, što poprima dramatične
razmjere i najveći je naprijatelj hrvatskoj budućnosti.
Nacionalna država hrvatskoga naroda
Mi,
potpisnici ove Izjave držimo da su sve navedene pojave
i tendencije, od kojih smo mnoge prepoznali i u
vrijeme bivših vlada u 21. stoljeću, krajnje opasne po
Hrvatsku i hrvatski narod. Zabrinuti smo ali ne i
malodušni, jer nam je poznata snaga naroda, kao i
granica njegove strpljivosti. Naša vjera u hrvatski
narod je stalna. Hrvati su sposoban, odvažan i
kreativan narod koji u odsudnim trenutcima sam
odlučuje o svojoj sudbini, svjestan da je sloboda
najveće blago, da krhku demokraciju treba učvrstiti a
ne razarati oblicima vladanja suprotnim duhu vremena,
narod svjestan da zbog svoje budućnosti mora nastojati
na pomirbi unutar hrvatskoga tijela i podignuti na
palubu ljude vične upravljanju brodom i u gospodarskom
nevremenu, ljude koji će poštovati vrjednote što su
Hrvate održali u povijesti, ljude koji će cijeniti
zapis da je Hrvatska socijalna država i tako djelovati
u teškom i svakom drugom vremenu, ljude koji će uvijek
imati na umu činjenicu uklesanu u Ustav, da je naime
Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda
koji poštuje one koji ga poštuju, a odlučno se opire
svakom presezanju, posezanju za hrvatskom baštinom,
pokušajima nametanja narodu tuđih ideologija i
podmetanjima kojima je svrha rastočiti svijest o
hrvatskoj samosvojnosti.
Pozivamo hrvatske kulturne i znanstvene institucije da podignu glas protiv
pojava koje ugrožavaju hrvatski narod i hrvatsku državu, protiv rasprodaje
suvereniteta i nebrige za cjelovitost hrvatske države, protiv loših zakona i
nesposobnih vlasti bez ljubavi za domovinu i težnje za blagostanjem naroda.
Potpisnici izjave:
akademik Ivan Aralica, akademik Slaven
Barišić, prof.dr. Mile Bogović, Ante Beljo, Hrvoje Hitrec, Srećko Ilić, akademik
Dubravko Jelčić, Kuzma Kovačić, dr. Branimir Lukšić, dr. Miroslav Međimorec,
Marija Peakić Mikuljan, prof. Đuro Vidmarović, dr. Milan Vuković.
Za Hrvatsko kulturno vijeće
predsjednik, Hrvoje Hitrec
Izvor:
portal hkv.hr |
