Mr. Vladko Bartulić osobitu je pozornost posvećivao
ljekovitom bilju plantaže koje je imao na području
današnje Slovenije. Godine 1932. izdao je
hrvatsko-njemačko-latinski imenik biljaka za kućno
liječenje i 26 recepata za ljekovite čajeve. U vlastitoj
nakladi priredio je također promidžbenu knjižicu za
ljekoviti čaj nazvan prema kajkavskom
pučkoprosvjetiteljskom piscu Tomi Mikloušiću
(1767.-1833.).
U njegovoj
ljekarni mogla su se kupiti razna ljekovita sredstva
poput popularne "Bartulićeve ljekovite masti",
proizvodi za higijenu, njegu tijela i osvježenje zraka
itd. Svoju dobro uređenu ljekarnu i proizvode
reklamirao je, kao što se to i danas radi, brošurama i
kalendarima.
Bartulić je bio ponosan na stoljetnu tradiciju svoje
ljekarne, pa 1933. izdao o vlastitom trošku i u
vlastitoj nakladi knjižicu "Spomenica na 333 godišnji
opstanak stare Kaptolske ljekarne Sv. Marije u
Zagrebu". Za tu je prigodu naručio izradu bakrene
kovane medalje "333. godišnjica opstanka i 37. godina
vodstva Kaptolske ljekarne". Medalju je izradio kipar
Rudolf Spiegler (1885.-1980.), učenik i dugogodišnji
suradnik Valdeca i Frangeša, poznatih hrvatskih kipara
i profesora Više škole za umjetnost i obrt. Osim ove
medalje R. Spiegler izrađuje i niz velikih plaketa s
portretima ljekarnika.
Prema zapisniku staleža na Griču gornjega grada od
18. listopada 1599., kojega se original nalazi uvezan
u Kr. državnom arhivu u Zagrebu, dozvoljeno je
otvorenje ljekarne. Kaptolska ljekarna se od svoga
osnutka do 1910., dakle 311 godina, nalazila u kući na
Opatovini br. 7. Do nje se dolazilo ili po Opatovini,
ili Skalinskom ulicom uz dućan "Sedam Zvijezda". Za
ono doba nije to bila baš tako mala ljekarna, što
pokazuje njen tlocrt, a bila je vrlo dobro uređena i
bogato snabdjevena lijekovima.
Radi gradnje Tržnice Dolac i rušenja kuće na
Opatovini, privremeno je preseljena 15.10.1910. na
Jelačićev trg br. 19, te opet preseljna 15.10.1925. na
Jelačićev trg 20. Konačno 15.10.1932. Bartulić
preseljava Kaptolsku ljekarnu u svoju (prema nacrtima
arhitekta Vjekoslava Basta) novosagrađenu palaču na
uglu Dolca i Tkalčićeva ulice.
Nakon 2. sv. rata Bartuliću je sve
nacionalizirano.
Bezuspješno se bori kako bi očuvao
ljekarnu u prizemlju, koju bi njegova kćerka
(lječnica) mogla dalje voditi. Godine 1949. ljekarna
je zatvorena i adaptirana u restoran, a nakon toga u
samoposluživanje "Belje". Obitelj Bartulić ostaje u
stanu na 1. katu sve do danas, a Vladko Bartulić umire
u Zagrebu 1955. godine. Prema podatcima obitelji
Bartulić, namještaj ljekarne je završio u prostorima
Gradske ljekarne na tadašnjem Trgu Republike.
Tako je u 20. stoljeću, stoljeću
napretka, svekolikim "zaslugama" komunističkog režima, prekinut kontinuitet
Kaptolske ljekarne i zaboravljena četiri stoljeća duga tradicija.
Piše: Dunja Gaupp
Izvor:
Društvene obavijesti broj 111
Svih 13
ljekarnika Kaptolske ljekarne možete vidjeti u
Društvenim obavijestima broj 111 na stranici 25
Nacionalizirana palača obitelji Bartuljić na uglu
Dolca i Tkalčićeve ulice u kojoj se nalazila Kaptolska
ljekarna
![](images/bartuliceva_palaca_000.jpg)
Radni stol ljekarnika Bartulića,
na zidu bakrene kovane medalje "333. godišnjica
opstanka i 37. godina vodstva Kaptolske ljekarne".
![](images/ljekarna_pisaci-stol_000.jpg)
|