No, pozabavimo
se pitanjem, što to znaći, mješati se u politiku? Je
li politika rezervirana samo za one koji primaju plaću
da se njome bave u okviru svojih stranaka, u Saboru i
Vladi? Znaći li to da svi drugi moraju biti
apolitični? Moramo li svi mi zatvoriti oči i šutke
promatrati kako nas odvode u Balkaniju, kako četnicima
koji su poubijali hrvatske hodočasnike grade
spomenike? Kako osiguravaju novce za stanove onima
koji su granatirali naše gradove, a onda pobjegli u
strahu od osvete? Smijemo li se zgražati nad
predsjednikom koji kaže da je ponosan na one koji nose
kape s crvenom zvijezdom i titova odlikovanja?
Ako sve to ne smijemo mi obični ljudi,
pa ne smije čak niti naša Crkva, bez da svi budemo
etiketirani kojekakvim uvredljivim sloganima, onda
Hrvatska nije ni slobodna, ni demokratska, a nije niti
zemlja Hrvata. I onda postaje jasno zašto od
predsjednika na dolje svi govore o hrvatskim
građanima, a ne o Hrvatima. Pitam se samo gdje su
ostali stanovnici sela i zaselaka.
U svojoj kolumni mons. Ivan Miklenić
piše: "I prvi hrvatski predsjednik (Franjo Tuđman)
bio je bivši komunist koji je kao suradnike također
okupio bivše komuniste; a da to nije učinio, nikada on
ne bi došao na vlast niti bi Hrvatska postala
samostalna država. Za razliku od prvog predsjednika,
koji je (premda je bio bivši komunist i general JNA)
bio istinski hrvatski državotvoran, vjerovao i iskreno
radio i borio se za osamostaljenje Hrvatske, mnogi
njegovi suradnici i kasniji nositelji visokih državnih
funkcija, a bivši komunisti, nikada nisu čvrsto
zastupali hrvatsku državotvornost i mnogi od njih, da
nije uspjelo osamostaljenje Hrvatske, bili bi na
strani onih koji bi bez trunke grižnje savjesti sudili
hrvatskim nacionalistima i separatistima".
"Miklenić
smatra da komunisti, čast iznimkama, nisu nikad imali
državotvorno hrvatsko opredjeljenje te da su trenutno
na vlasti, jer poznaju metodologiju izvršavanja moći i
vladanja", piše Jutarnji.hr.
On nije prvi
koji tako zbori. Pokojni Karl Gustav Ströhm rekao je
jednom zgodom nešto što neću nikada zaboraviti:
"Srpski komunista bio je na prvom mjestu četnik, a
onda komunista. Slovenski komunista bio je prvo
Slovenac, a onda komunista. Hrvatski komunista bio je
prvo Jugoslaven, a onda komunista."
Miklenić
dalje:
"Oni su se
otpočetka infiltrirali u sve novonastale političke
stranke u Hrvatskoj i uspjeli potpuno onesposobiti
stvarno hrvatski orijentirane stranke za ikakav bitan
utjecaj u hrvatskom društvu i državi. Oni su preuzeli
kontrolu nad većinom medija, nad kulturom, oni su
izvršili nemoralnu i često protupravnu privatizaciju i
pretvorbu, oni su razorili hrvatsko gospodarstvo i
usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu
štetu općega dobra i svih ostalih hrvatskih građana".
Točno tako, samo bih nadodala da su
istom metodom pokušali ovladati hrvatskim udrugama po
svijetu. Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
osjetila je to na vlastitoj koži. Nisu oni čak ni
krili svoje namjere. Jasno su nam rekli "vi ste
vi, a mi smo mi, mi ćemo na vas džonom, koga je briga
za Hrvatsku kulturnu zajednicu, ono što mi hoćemo - to
je ime i Društvene obavijesti". Dakle, što su u
Hrvatskoj radili na razini države, to su u Švicarskoj
i drugdje radili na razini udruga.
Mons. Miklenić piše o tome kako su
komunisti uveli surovi kapitalizam, te su krivi za
rasprodaju državnih dobara. Oni žele Hrvatsku slabu,
na koljenima, pa pužu pred međunarodnim silama.
Nije li to stvarnost koju već i slijepac vidi?
O Ivi Sanaderu kaže: "Iznenadni i
vjerojatno prisilni odlazak Ive Sanadera, koji je
očito bio uvelike marioneta u njihovim rukama,
poslužio je da baš bivši komunisti preuzmu potpunu
kontrolu nad najjačom hrvatskom političkom strankom,
premda su u njoj manjina".
Iz HDZ-a još nema komentara, ali se
zato javio Tonino Picula i rekao da je komentar
Miklenića folkloristički, te da:
"Jedini pravi autentični jugonostalgičari, uz ljude
koji žive od malih primanja pa se sjećaju vremena kada
su primanja bila redovna i dovoljna za pristojan
život, je i crkva.... Crkva je u Jugoslaviji bila
jedina prava oporba jednopartijskom sistemu i bez
konkurencije na tržištu ideja i programa. Oni bi
htjeli da je i danas tako i ne mogu se pomiriti s
konkurencijom. U Crkvi danas postoji problem
identiteta i onoga što bi htjeli postići.... Miklenić
je vidljivo nervozan kada vidi što se događa
Jurakovoj, Mravku, Polančecu, a sutra bi moglo
Sanaderu. ... Za vrijeme Sanaderove vlasti crkva je
bila obilato namakana novcem i sada se uvukao strah da
bi se to moglo promijeniti, .... Miklenić šalje
upozorenje da će Kaptol okrenuti leđa HDZ-u na idućim
parlamentarnim izborima ako se nastavi s demontiranjem
klijentelističkog sustava koji je uspostavio bivši
premijer."
O tome koliko su primanja bila redovna
i dovoljna za pristojan život, mogla bih napisati
stranice i stranice. Ali jedno je točno. Crkva je u
Jugoslaviji bila jedina prava oporba. Koje li žalosti,
Crkva je i danas jedina prava oporba. Za poželjeti je
da bude hrabrija, jer ako nam ona i Bog ne pomognu,
završiti ćemo tamo od kuda smo prije 20 godia, uz puno
krvi, jada, boli i suza nastojali otići.
Dunja
Gaupp, dopredsjednica
Hrvatska kulturna zajednica
13.08.2010. |