U kolovozu 2003., u dvobroju "Društvene obavijesti" broj 93/94 objavili smo članak koji je eksluzivno za naše glasilo napisala gospođa Jadranka Cigelj.

Gotovo 8 godina poslije, njena su razmišljanja jednako aktualna. U Hrvatskoj je situacija u svezi Domovinskog rata i povezanim događajima, sve tragičnija.

Razmišljanja jedne žrtve srpskog terora

Već dugo se nisam javljala. Pritisnuta našom svakodnevnicom, kao i mnogi drugi, povukla sam se u dubinu sjećanja, otvarajući vrata prošlosti i pokušavajući ponovno naći jedinstvo koje je naš narod nosilo u novu trećemilenijsku povijest. Krvavi sutoni nad slavonskim ravnima, škripa tenkovskih gusjenica umjesto ralice, strepnja koliko smrti će se posijati tragom tih tenkovsko-četničkih gusjenica.

Danas u nevjerici pratim vijesti. Slušam izricanje kazni onima koje sam u mislima prizivala, grlila, nadala im se dok sam trunula isprebijana zločinačkim rukama, pogaženog ponosa. Iščekivala sam junake obučene u hrvatsku vojničku odoru i maštala kako oslobađajući Domovinu, oslobađaju i mene i stotine tisuća drugih.

Gdje bismo bili danas, da oni nisu nesebično uzidali svoju mladost u našu budućnost?! Rasijani negdje po svijetu u masovnim grobnicama margina povijesti ili grobnicama rasijanim diljem zemlje, gdje nam ne bi imao tko niti svijeću zapaliti. Kome i gdje bi gospoda Mesić, Račan, Pusić, Linić i ini, bili "državnici", da ljudi poput generala Bobetka, Norca i svih drugih, čijim imenima danas nažalost pune novinske naslove, nisu nesebično dali sebe. A danas umjesto odličja.......... Optužnica! Ona iz Haaga još mi je i razumljiva. Izriče je stranac po diktatu politike. Ali ova kod "kuće"? Zar se vraćamo u 1945. god. kada je Hrvat sudio Hrvatu skrivajući se pod okriljem "bratstva i jedinstva" komunističke ideologije.

Povlačim, puštajući mislima na volju, paralelu između ulaska odvjetnika Nobila u HNS i drakonske kazne od 45 godina generalu Blaškiću. Nije li gospođa Pusić u Saboru ne tako davno izrekla najtežu optužnicu za državu u kojoj i ona "vlada", a to je bilo: Hrvatska je izvršila agresiju na BiH. Toj optužnici pridružio se i čovjek koji obnaša dužnost predsjednika slobodne, suverene i neovisne države, a koji je također član HNS-a. Jesu li moje misli samo plod uobrazilje, kako nešto zajedničko u svemu tome ima, ili možda i drugi razmišljaju o tome slično?

Bilo kako bilo, razmišljam u svezi sa posljednjim sudskim presudama: kada već naše hrabre borce ne samo potiskuju iz svoje davno izgubljene savjesti, nego i šalju u tamnice, postoji mogućnost da posegnu i za nama, ljudima koje su ti junaci velikog hrvatskog srca oslobađali. Možda smo i mi, bivši zatočenici Miloševićevih i Karadžićevih logora, po mjerilima ovakve politike, krivi jer smo preživjeli.
Zato gospođa Plavšić - pokajnik - uživa posebnu naklonost, jer je svoje istomišljenike nakon tisuća mrtvih koje je svojim političkim izricajem osuđivala na smrt, pokajnički pred sudom "otkucala". Na taj način je dobila manju kaznu od mladića, koji su se oduprli i njezinoj politici, i svojom krvlju odbranili svima nama slobodu.

Piše Jadranka Cigelj

Društvene obavijesti br. 93/94, kolovoz 2003.

www.hkz-kkv.ch

Ulomci iz knjige Apartman 102:

Nastavak prvi