|
Kumrovec, Čavoglave...
Mržnja, slijepa mržnja, jedini je spiritus movens
u životu i radu nekih javnih djelatnika, posebice u
hrvatskim medijima. Ona je već do te mjere izobličila
pojedince da ih prosječnom čovjeku na neki način i
bude žao dok čita njihove pamflete. Samo u posljednjih
nekoliko tjedana, pišući o tzv. topničkim dnevnicima,
objavili su niz priloga u dnevnim i tjednim glasilima
u kojima su u maniri goniča tražili od hrvatske
politike progon umirovljenih časnika MORH-a ili
sigurnosnog sustava RH, protiv kojih i inače godinama
vode prljave kampanje jer su tobože skrivali
dokumantaciju koju Haaško tužiteljstvo traži.
Dva su ključna razloga te kampanje: autorima je nepodnošljiva pomisao da su
bivši visoki časnici još uvijek na slobodi, a drugo, užasava ih pomisao da bi
generali Gotovina, Markač i Čermak molgli biti oslobođeni. Taman kad je taj novi
val harange pokrenut i doživljavao svoju kulminaciju, iz Haaga je stigla vijest
da je Sudsko vijeće odbacilo zahtjev Tužiteljstva da nametne Hrvatskoj sub
poenu u slučaju famoznih topničkih dnevnika. Sudsko je vijeće zaključilo
kako nije dokazano da ti dokumenti uopće postoje te se ne može od Hrvatske
tražiti nešto čega nema.
|
Možemo samo zamišljati količinu razočaranja nekih
novinara koji godinama herostratski piju krvcu hrvatskoj
državi i hrvatskome narodu. Tamo gdje vladaju
civilizacijski uzusi, mogle bi se očekivati isprike
autora poslije takvih profesionalnih promašaja. Kod nas
se takvo što ne može zamisliti ni u ludilu i uopće nema
sumnje da će isti novinari staviti obraz pod noge i već
sutradan nastaviti sa sličnim pogromaškim tekstovima s
prepoznatljivom apodiktičkom antihrvatskom političkom
pozicijom. Oporavljajući se brzo od n eočekivanog
haaškog udarca, svu svoju kiselinu prolili su na masovnu
proslavu 15. obljetnice oslobodilačke operacije
Oluja u Čavoglavama. Mediji su uglavnom
izvještavali da je tamo bilo oko 60.000 ljudi iz cijele
Hrvatske, no očevidci tvrde da ih je bilo barem dva puta
toliko, dakle oko 120.000. U toj golemoj masi, pronašli
su četvoro ili petero ljudi koji su na sebi imali kape
na kojima je opet bilo ocrnjeno famozno slovo - U. Bio
je to povod za opću konstenaciju, rekli bismo,
globalizranih medija.
Znamo da su za vrijeme polustoljetnog
trajanja tuđinske Jugoslavije mnogi gradili karijere,
zarađivali za kruh i stjecali slavu na vječnoj
proizvodnji neprijatelja koji nikada ne spava,
konkretno na prepoznavanju tobožnjeg hrvatskog
nacionalizma i natruha ustaškog pokreta. Tek se
zadnjih godina uvjeravomo koliko smo bili naivni
vjerujući da je s propašću Jugoslavije jednom napokon
i prestala ta "sadnja ustaškog kupusa". U novije
vrijeme, naime, sve agresivnije i sve češće sadi se
isti kupus, opet neki grade karijere na crnim kapama i
slovu "U". Svi mediji su objavili iste slike iz
Čavoglava, dakle svi iste tri ili četiri fotografije
pa se stječe dojam da je bila riječ o koordiniranoj
akciji da se pod svaku cijenu nađu "neprijatelji".
Medijski pritisak koji je uslijedio natjerao je
policiju da čak i prizna ono čega objektivno nije ni
bilo, napada, u čemu ima nešto od kafkijanskog
ozračja, što opet dokazuje da živimo u jednom obliku
političkog totalitarizma. U potrazi za "ustašama",
identificirali su četvero ili petero ljudi koji će
sada platiti globe zbog prekršaja koje su počinili.
Ako, pak, i jesu počinili nešto
"strašno", to nije nimalo strašnije od onoga što smo
gledali prije nekoliko mjeseci u Kumrovcu. Tamo je
deset tisuća jugonostalgičara s plavim kapama s
crvenom zvijezdom veličalo jugoslavenskod demona
Josipa Broza Tita. U svim deklaracijama u svijetu.
Europi i u Hrvatskoj, taj je režim također nedvojbeno
definiran kao totalitarni, a prema Hrvatskoj su ne
jednom upućeni zahtjevi da napravi istinski politički
i pravni odmak od njega. Policija godinama ne djeluje
u Kumrovcu na provokativnu simboliku koja u sebi
sadrži neskrivenu mržnju prema Hrvatskoj i njezinim
temeljima, kao što ni "velikim humanistima" u medijima
u Hrvatskoj, koji danas mikroskopom traže ustaške
kape, nije smetala ta pojava u Kumrovcu. I sam
hrvatski politički vrh je na zaprepaštenje svih
pravdoljubivih ljudi taj totalitarizam prekrio pojmom
antifašizma i tako ga uzdigao na razinu progresivnog
pokreta ili ideologije, odnosno amnestirao ga za
strašne zločine. Vrhunac te podvale dogodio se nedavno
na simboličkoj razini u Srbu, prilikom otkrivanja
četničkog spomenika, kada je hrvatski predsjednik Ivo
Josipović, dirnut kapom koju je na sebi imala neka
baba, rekao kako su partizanske kape baš lijepe jer
nose poruku ljubavi i mira. Bilo je to, naravno,
sramotno krivotvorenje povijesti, ali i svojevrsni
poziv na bilo kakav oblik otpora nečuvenim lažima iz
Srb a, a jedan oblik se dogodio u simboličkoj
varijanti u Čavoglavama.
Poslije
svega, jasno je da živimo u doba licemjera vladajućih,
odnosno u vrijeme surovog selektivnog obračuna sa zlim
duhovima prošlosti. Jedan se totalitarizam progoni,
drugi se veliča. Dok je tako, ne će prestati mučne
podjele i rasprave niti će se zatvoriti turobna knjiga
povijesti u Hrvata. Na taj selektivan pristup narod
nikad ne će pristati. A ako se već traži razlika
između manifestacija jednog i drugog totalitarizma,
onda je ona sadržana u sljedećem: sigurni smo da nitko
od onih u Kurovcu sutra u slučaju, ne daj Bože, nove
agresije na Hrvatsku ne bi stao u njezinu obranu, čak
štoviše mnogi od njih bi sa zadovoljstvom opet pod
zvijezdom petokrakom krenuli u njezino rušenje i
ubijanje nedužnih građana. Isto tako smo sigurni da bi
prvi u obranu Hrvatske, ne žaleći vlastita života,
stali oni iz Čavoglava. Apsurd je hrvatske politike
što su oni prvi njezini miljenici, a ovi drugi
izopćenici. Zato mržnja s početka teksta u Hrvatskoj
ima institucionalno pokriće i zaštitu.
Ivica Marijačić,
Hrvatski list 12. kolovoza 2010.
20.08.2010. |