Kao Tvoj
nekadašnji mladi student, a prije mog odlaska u
emigraciju u SAD, uvijek si mi bio simpatičan, još
davnih sedamdesetih godina. Ostaje mi dan danas veliki
misterij, veći od Međugorja, kako si se ti uopće
uklopio u bivši jugo-teroristički sustav? Niti
psihosomatski, niti antropološki, niti fiziološki,
niti retorički nisi ti nimalo tip homo balcanicusa,
tj. brahijalnog udbaško-partizanskog divljaka kojih je
Hrvatska i dan danas puna premda u cool Gucci
izdanju.
(Pre)Drag si mi jer si ipak pisao i
didaktička pisma na "organe" za mog uhapšenog tatu
Mirka i sestru Mirnu 1984.g - premda mi se čini da su
ti Tvoji drugarski cirkulari više bili pokriće za Tebe
nego za njih. Eh, jedno je biti pravi disident, a
drugo je glumiti disidenta - što je danas postao
folklor među brojnim novinarima i Tvojim kolegama u
vodećim hrvatskim medijima.
Dobar si bio i kao moj profesor jer za
razliku od mnogih doškolovanih udbogenih profesora s
politologije i udbofila sa sociologije, naš Odsjek za
Romanistiku na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu,
zahvaljujući Tebi, ipak je davao tračak slobode govore
- čak i u olovnim godinama Josipa Broza Tita. Dao si
mi da čitam stotine prokletih autora poput L.F.
Célinea, P. Drieu la Rochellea, Robert Brasillacha
koje su tvoji uzori i huškači, poput J.P Sartrea, iz
čiste zavisti nakon 1945. dali smaknuti ili zauvijek
ušutkati. Nije čudo što nakon silnih demokratskih
poratnih čistki nacionalističkih intelektualaca u
Francuskoj i Njemačkoj imamo postupnu talibanizaciju
duhova na desnoj sceni. Biološki je intelektualna
desnica davno uništena.
Nadalje, nakon 1991. nisi koristio
hadezejstvo kao odskočnu dasku za visoki banditizam i
osobnu raskoš. A to ti služi na čast. Upravo su ti
cro-torbari totalno danas diskreditirali hrvatski
nacionalizam.
No griješiš Predraže! I ti i većina
"javnih radnika" imali ste 45 godina vremena da
riješite nacionalno pitanje u SFRJ-u, da porušite
komunističke hagiografije i da ukažete na štetne
viktimologije i na opasnost plemenskih nacionalizama.
Ništa nisi učinio, što rat 1991. samo potvrđuje.
Titova Jugoslavija u kojoj Ti praviš sjajnu karijeru
bila je groblje ljudi. Nikad nisam čuo da si riječ
rekao o partizanskim klanjima srpske građanske klase u
Zemunu i Adi Ciganliji u zimi 1944. i ranih 1945., ili
o mladim ljudima koje su partizani redom vješali na
sarajevske bandere 1945.g. Znam da te Hrvati ne
zanimaju pa neću o Daksi i Macelju, ili progonu i
likvidaciji pola milijuna Donauschwaba iz Baranje,
Slavonije i Slovenije nakon 1945.g. Dvadeset puta mi
je draži srpski nacionalist V. Dimitrijević i njegova
prestižna izdavačka kuća iz Lausanne L'Age d'Homme,
nego Ti. On je davno pisao o partizanskim zločinima o
kojima je francuska inteligencija i njena politička
klasa dosta naučila. A gdje si Ti tada bio?
Ajde Peđo, uozbilji se. Vrijeme leti.
Sve se mijenja. Čekaju nas još titanske katastrofe u
narednim godinama. Znamo obojica kamo Europa srlja i
kakva elegantna represija se stoga provodi na Zapadu -
puno gora jer je bolje skrivena. Mogao si staviti
prije dvije godine u Le Mondeu svoj potpis, poput
većine drugih Francuza, za ukidanje krivičnog zakona
Fabius Gayssot koja je otjerala brojne francuske
profesore na burzu ili u nemilost. Ti i sam znaš da si
to učinio, nestao bi iz medija. Postao bi aorist!
Tvoj bivši student
Tomislav Sunić
Hrvatski list, 12. Kolovoza 2010.
Matvejević i
"francuski intelektualci" - Dosta je bilo delirija!
Piše
Christophe Dolbeau
(preveo dr. T.
Sunić)
Veoma je
iritantno kada dio hrvatskih medija već nekoliko
tjedana govon o 'nekim francuskim intelektualcima'
koji navodno u svojstvu glasnogovornika sveukupne
francuske inteligencije podržavaju Predraga
Matvejevića. A koji su to famozni intelektualci? Šaka
prijatelja i dužnika Bernarda Henryija Levyija - od
kojih većina čak i nisu Francuzi. Gospoda Umberto Eco
i Claudio Magris su Talijani, g. Rushdie je
Angloindijac-Perzijanac, g. Sloterdijk je Nijemac,
Nedim Giirsel Turčin, a g. Hitchens Britanac.
Dakle nema riječi o nekoj galskoj zemlji već o pravom babilonskom tornju! B.H.
Levy je lik kojeg većina ljudi u Francuskoj smatra običnim "folirantom" - i
prevarantom. Govori za se da je ljevičar, no to ga nimalo ne priječi da bude
milijunaš koji upravlja s više tvrtki koje, pak, iskorištavaju afričke šume, i
to u uvjetima koji neki smatraju veoma sumnjivim. Priča se da je on erudit, no
puno njegove proze posvećeno je - pogotovo u njegovim zadnjim knjigama -
fiktivnoj filozofiji kojoj bi se mogao dati komičan naziv Jean-Baptiste Botula
-sklepane u biti oko jednog nadripisca. Izgleda da naš veliki "profesor" o tome
ništa nije čuo. Oko tog pseudoznanstvenika, tj. BH Levyija vrti se krug
smutljivica bez stvarnog utjecaja, kao na primjer lik Gillesa Hertzoga, čija je
glavna dekoracija do današnjeg dana da je on nečak Marcela Cachina, jednog od
osnivača Komunstičke partije Francuske. Drugi zanimljivi slučaj: Christopher
Hitchens, koji nije ništa boljeg našao nego da priča o samom sebi (živi u
Americi) i da vrijeđa sjećanje na Majku Tereziju. Kakve li hrabtosti!
A budući da nema slučajnosti, ti su
ljudi izabrani da se jave u dnevniku Le Monde,
tjedniku koji je u proteklih 40 godina bio jedan od
najboljih zagovornika komunističke Jugoslavije. U to
doba, glavni mentor rubrike o Jugoslaviji bijaše Paul
Yakovitch. Kao bivši šef kabineta V. Ribnikara, i
urednike Politike, te kao suosnivač Yugopresas, taj je
gospodin bio česti posjetitelj kod Rankovića, nakon
čega je imao čast blagosloviti i prosvijetliti svojim
idejama i francuski Le Monde. Najmanje što se o njemu
može reči - da nije nikad volio Hrvate... Učenici
Satrea, Louisa Althussera i Charles Bettelheima -sve
od reda su oni prekaljeni marksisti i bivši poklonici
Mao Ce Tunga, a usput i jugonostagičari. Svi ti
Matvejevićevi prijatlji predstavljaju u biti - same
sebe, tj. ništa značajnog. Konačno je vrijme staviti
stvari u svoje okvire!
Hrvatski
list, 12. Kolovoza 2010.
13.08.2010. |
