U podnaslovu romana autor kaže da je to: Roman o
tome kako je za čovječnost uvijek vrijeme i o tome kako
su se u ratnom Zagrebu zavoljeli Rahele i Tomislav i
kako su u proljeće 1943. uspjeli pobjeći pred zlom.
Za čovječnost
je uvijek vrijeme - bile su riječi koje su probudile
moju znatiželju, a time i želju pročitati cijeli roma.
Ljubav mladih Zagrepčana iz
dobrostojećih građanskih obitelji bila bi i bez ratnih
zbivanja bremenita problemima. Roditelji i okolina
njihovu vezu toleriraju, ali istinski ne podržavaju.
Rahela je židovka i kao takva u posebnoj opasnosti od
progona, a Tomislav kao katolik pokušava sve što je u
njegovoj moći da je zaštiti. U to ludo vrijeme, bilo
je opasno zauzeti se za Židove, a rijetki prijatejli
koji bi im pomagali, mogli su očekivati jednaku
sudbinu.
U takvim okolnostima za Rahelu se
zauzima osobno nadbiskup Stepinac. Pomaže njoj, kao
što je pomagao i mnogim drugim ugroženim ljudima. Ta
je činjenica duga desetljeća osporavana, a ni danas
nije bezpogovorno prihvaćena. Na našu žalost i sramotu
onih koji ga iznova osporavaju.
U epilogu knjige autor se osvrće na
pitanje proglašenja kardinala Stepinca Pravednikom
među narodima, koja su pokretana dva puta (1978. i
1996.) i oba puta odbijena s izgovorom da "...
osobe koje su pomagale Židovima, ali su surađivale ili
bile blisko povezane s fašističkim režimima mogu biti
uskraćene za titulu Pravednika". Stepinac je
dakle i danas vruća politička tema, pa onima koji
podgrijavaju navodnu krivnju hrvatskog naroda nekada i
danas, vjerojatno ne odgovara da se o ovom romanu više
sazna.
Gospodin Međimorec je odličan
promatrač svoje okolice i svakog pojedinog čovjeka,
stoga su likovi u romanu, njihovi problemi, njihove
muke i dvojbe vrlo uvjerljivo opisane. Čak i onih
negativnih, odbojnih likova. On kao da se sam pita
koliko je ljudskosti u ljudima koji su zavrijedili
svaku osudu, kako se odnositi prema njima, jer i ta
čudovišta su ipak ljudska bića!
Ne mogu se oteti dojmu da je autor
želio isprovocirati diskusije i polemike. Manje o
mladom paru i njihovim problemima, a više o nadbiskupu
Stepincu, državi NDH, ali i onima u šumama, gdje su na
kraju završili i mladi zaljubljenici.
Ovaj zanimljivi povijesni roman nastao
je na izvornim dokumentima i svjedočanstvu
preživjelih, uz pomoč autorove mašte i spisateljske
vještine, a on ga posvećuje (citat) "Vedrani,
mojoj supruzi, vjernoj družici u svim nevoljama kroz
koje smo prolazili".
Poznato je
da iza svakog uspješnog čovjeka stoji jedna
inteligentna i postojana žena, stoga smo s velikim
zadovoljstvom osluškivali gospođu Vedranu Međimorec
koja je čitala dijelove iz romana svoga supruga.
Tekst i
fotografije: Dunja Gaupp
 
|
